Erich Maria Remarque - Povratak


Ostatak drugog voda lei i drema u razrivenom rovu iza fronta.
udne granate ree iznenada Jup.
Kako to? upita Ferdinand Kozole i upola se uspravi.
Sluaj samo! odgovori Jup.
Kozole stavi aku na uvo i aslunu. I mi prislukujemo u no. Ali nita se ne uje sem potmule tutnjave topovske paljbe i otrog zavijanja granata. Samo to s desna pridolazi klokot mitraljeza i pokoji krik. A to nam je sada ve godinama ponato, i zbog toga nije ba potrebno zijati.
Kozole podozrivo pogleda Jupa.
Sad je ba prestalo bran se ovaj zbunjeno. Kozole ga jo jednom ispitivaki odmeri. Ali Jup je i dalje bio miran, te se Kozole okrenu i samo promrmlja
Kupus ti svira u trbuhu to su tvoje granate. Bolje bi bilo da malo prodrema.
Pritom napravi od zemlje uzglavlje, pa se paljivo isprui da mu izme ne skliznu u vodu.
Hej ovee A kod kue enica i bran.a postelja, gundjao je on ve sklopljenih oiju.
Nai e se ve neko da legne pored nje, dodade Jup iz svog budaka.
Kozole otvori jedno oko i dobaci mu otar pogled. Izgledalo je kao da e ustati. Ali samo promuanla
Ne bih joj savetovao, sovuljagc. I odmah zatim zahrka.
Jup mi dade znak da se dovuem do njega. Predjoh preko izama Adolfa Betke i sedoh pored njega. Jup obazrivo pogleda hrlala, pa jetko primeti
Ni pojma nema o obrazowanju, veruj mi.
ovee, ako nam i sada podvali, moe svoje kosti u daku poslatx kui.
Prislukujemo. itanje i zvidanje nevidljive putanje granate isprekidano je udnim, promukli.m otegnutim zvukom, koji je tako neobian i nov da mi se koa jei.
Gasne granate! viknu Vili Homajer, pa skoi. Svi. smo sada budni i napregnuto sluatno.
Vesling pokazuje u vazduh Eno ih! Divlje guske!
Ispred tmurnih, sivih oblaka protee se jedna tarnnija crta, jedan klin. Vrh mu je uperen prema mesecu. Sada preseca njegov crveni kolut. Jasno se mogu videti crne senke. Klin od mnogih krila, povorka sa graktavim, stra nim, divljim kricima gubi se u daljini.
Eno ih, odlaze onamo, mumla Vili. Sto mu gromova! Kad bi se tako moglo kidnuti! Dvoja krila, pa zbogom!
Hajnrih Vesling gleda z,a guskama.
Sada e doi zima, veli on polako. On je selj ak, azume se u tom.
Ludvig Brajer, slab i tuan, stoji oslonjen a grudobran i mumla.
Sada ih prvi put vidim.
Najednam Kozole ivnu jae od svih nas. Brzo trai cd Veslinga ponovo objanjenje o tome a naroito se raspituje da li su divlje guske tako velike kao kljukane.
Otprilike, kae mu Vesling. Kozolu zadrhta vilica od uzbudjenja.
Ah, jadna moja gubica Pa onda petnaestdvadeset prvoklasnih peenica lete tamo kroz vazdun!
Opet ume krila ba iznad aas. Opet nas hrapavi, grleni krik bije u glavu kao kobac. a um krila sliva se s kricima koji se udaljuju i sa sve jaim udarima vetra u estok, iznenadan pojam o slobodi i ivotu.
Jedan pucanj prasnu. Nianio je usred klina. Pored njea stoji Tjaden, kao lovaki pas, sprema,n da jurne ako bi koja guska pala. Ali zbijeno jato i dalje Ieti.
Steta primeti Adolf Betke. Ti bi bio prvi razuman hitze u ovom valjivom ratu.
Kozole, razoaran baci puku.
Eh, kad bi imali koji fiek sa samom.
Zatim utonu u setu i matanje o tome ta bi se sve tada mogle uiniti. I poe nesvesno da vae.
Da, kae Jup koji ga je posmatrao. Sa peenim krompirima i jabukama Zar ne?
hozole ga jetko pogleda.
Jezik za zube, bedo atinska.
Trebalo je da postane avijatiar, kliberi se Jup. Onda bi mogao da ih hvata mreom.
ipak! odgovori Kozole otseno, pa se okrenu da opet spava.
To je i najbolje. Kia pada sve jae. Sednemo i ledjima se naslonimo jedan na drugog, pa razastremo atorska krila iznad sebe. Kao tamne gomile zemlje uimo u naem rovu. Zemlja, uniforma, i neto ivota izmedju toga.
Budi me otar apat.
Napred napred!
ta se desilo? pitam pospan.
Moramo napred rei Kozole i skuplja svoje stvari.
Pa ba smo odande doli kaem ja zaudjeno. Glupost! ujem Veslinga kako psuje. Pa rat je zavren!
Hajde, napred! To nas goni Hel, na etni komandir. Nestrpljivo juri kroz rov. Ludvig Brajer se ve digao.
Nita ne pomae, moramo napclje. kae cn predano i uzima nekoliko runih bombi.
Adolf Betke ga pogleda.
Ludvig, ostani ovde. Ne moe na poloaj sa tom srdoboljom
Brajer drma glavom.
Remeni ute, puke klopou, a bledi miris smrti iznenada se opet die iz zemlje. Nadali smo se da smo mu zauvek izLegli, jer se misao o miru kao raketa uzdigla pred
10 11
nama. Mada nismo verovali ni shvatili, ipak nam ve sama nada bee dovoljna da se za nekoliko minuta, koliko je bilo potrebno da se ta vest pronese, promenimo vie no ranije za dvadeset meseci. Godine rata slagale se jedna na drugu, godine beznadenosti nizale se jedna za drugom, i sada, kad pogledamo unazad, udimo se i da ve toliko i da tek taliko traje. A sada, kad smo saznali da svakog dana moe nastati mir, svaki as ima hiljadostruki znaaj, i svaki minut u borbi izgleda nam skoro tei i dui nego sve proteklo vreme.
Vetar zavija oko ostataka grudobrana, a oblaci urno prelaze preko meseca. Svetlost i tama se neprestano smenjuju. Koraamo zbijeni, jedan za drugim grupa senki, bedni drugi vod, desetkovan i sveden na nekoliko ljudi, tako da cela eta jedva da ima jainu jednog redovnog voda. Ali taj ostatak je probran. Imamo ak i tri stara vojnika iz etrnaeste Betke, Veslin.g i Kazole, loji sve znaju i ponekad priaju o prvim mesecima manevarske vojne, kao da je to bilo u doba starih Nemaca.
Svako na poloaju trai svoj kutak, svoju jamu. Malo se ta deava. Samo svetlee rakete, mitraljezi, pacovi. Vili baci jednog u vis dobrim pogotkom no, i u vazduhu ga prepolovi aovom.
Odjekuju pojedinani pucnji. S desna, u daljini, razlee se prasak eksplozija runih bambi.
Ovde e verovatno biti mirno, kae Vesling. TJh, zar sada, pred kraj, da nagraie ovek vrti glavom Vili.
Ako je neko baksuz, slomie prst akajui nos gundja Valentin.
Ludvig lei na jednom atorskam krilu. On je zaista mogao ostati u pozadini. Maks Vajl mu daje neke pilule. Valentin ga nagovara da pije rakije. Lederhoze pokuava da ispria neku sonu svinjariju, ali ga niko ne slua. Leimo unaokolo. Vreme odmie.
Najednam se trgnem i dignem glavu. Vidim da se i Betke podigao. ak je i Tjaden ivnuo. Dugogodinji instinkt neto nam javlja. Niko jo ne zna ta je, ali je si
gurno da se neto naroito deava. Obazrivo pruamo glai prislukujemo, sa poluotvorenim napregnutim oi
ma, da bi prodrli kraz tminu. Svi su budni, svima su ula do krajnosti napregnuta, svi miii spremni da doekaju ono nepoznato to dolazi, a to moe biti samo opasnost. Tiho zveckaju rune bombe, s kojima se Vili, najbolji bomba, unja napred. Kao make leimo priljubljeni za zemlju. Pored sebe pronadjoh Ludviga Brajera. U njegovim zate.gnutim crtama ne primeuje se nita vie od bolesti. I on ima hladan samrtniki lik. Kao i svi ovde, rovovski lik. Mahnita napetost ga je sledila, tako je vanredan utisak to nam je potsvest usadila mnogo pre no to ga naa ula mogu da saznaju.
Magla se leluja i promie. Najednom osetih ta je o zbog ega smo svi obuzeti najveom opreznou sve se utialo, sasvim uhalo.
Ne uje se vie mitraljez, nigde nijednog pucnja, nijednog pogotka, nema fijuka granata, niega, ba niega ne,ma. Ni pucnja ni krika. Jednostavno potpuna tiina.
Gledamo se, ne moemo da shvatimo. Otkad sma u ratu, prvi put je tako tiho. Nemirno njuimo, ne bismo li saznali ta to ima da znai. unja li se gas k nama? Ali pravac vetra je nepovoljan, odagnao bi ga. Primie li se napad? Ali onda bi ga ova tiina izdala pre vremena. ta se to deava? Znojim se od uzbudjenja, tako da je bomba u mojoi zuci sva mokra. Oseam kao da e mi ivci popucati. Pet minuta. Deset minuta.
Sad je ve etvrt asa primeti Valentin Laer. Glas mu potmulo zwi u magli, kao da dolazi iz nekog groba. I jo se nita ne deava. Nema napada, ne javljaju se iznenadne tamne senke u skokovima
Ruke se oputaju, pa vre steu. Ovo se vie ne moe izdrati! Toliko smo navikli na galamu bojita, da sada najednom, kada nas ona vie ne pritiskuje, ini nam se da emo popucati, uzleteti kao baloni.
Sluaj, ovee mir jezakljuen, progovori iznenada Vili, i to nas pogodi kao bamba.
Lica se razvlae, pokreti postaju neodredjeni i new si,gurni. Mir? Gledamo se s nevericom. Mir? Ja ispustih svoju runu bombu. Mir? Ludvig opet polako lee na svoje atorsko krilo. Mir? Betkeovo lice dobi izraz kao da e se
namah raspasti, Mir? Vesling je stajao nepokretan kao klada, a zatim pokrenu lice i obrnu se k nama, izgledalo je kao da e odmah krenui svojoj kui.
Najednom prestade tiina, a mi ta u vrtlogu svoga uzbudjenja nismo ni primetili. Opet se tupo razleu pucnji mitraljez izdaleka ve klokoe kaa kljucanje droda.
Mi e smirujemo, i skoro smo zadovoljni to opet ujemo prisne umove smrti.
Celog dana smo bili mirni. Noas se moramo malo povui, kao to smo i dosad inili esto. Ali oni s druge stra.ne ne idu mirno za nama oni napadaju. I dok smo se obrnuli poe da sipa teka vatra. Iza nas, kraz suton, praskaju crveni vodoskoci. Kod nas je zasad jo mirno. Vili i Tjaden sluajno su nali jednu konzervu mesa i odmah je poderali. Ostali lee i ekaju. Prekalili su ih mnogi meseci i sada su skoro ravnoduni, sve dok ne ponu da se brane.
etni komandir Hel dovukao se u nau jamu. Imate li sve? pita kraz larmu.
Premalo municije vie Betke.
Hel slee ramenima i prui Betkeu preka ramena jednu cigaretu. Ovaj klimnu glavom i ne osvrui se na njega.
Mara ii i bez nje! viknu Hel i skoi u drugu jamu. On zna da e ii. Svaki ovaj stari vajnik mogao bi biti etni komandir kao i on.
Smrkava se. Vatra nas zahvata. Imamo malo zaklona. I rukama i aovima rijemo po rovu da napravi,mo zaklone za glavu. Leimo pribijeni Albert Troske i Adolf Betke su uz mene. Na dvadeset metara od nas tresnu. Kada je taj gad zviznuo razjapili sm.o usta da bi sauvali bubne opne. Ali i tako smo agluveli. Zemlja i blato nam prskaju u oi, a prokleti dim od baruta i sumpara grebe u gxlu. Kao kia pada komadje od eksplozije. Nekag je sigurno dohvatalo, jer u nau jamu, pored same Betkeove glave, s vrelim komadom granate upade jedna otkinuta ruka.
Hel skoi k nama unutra, pri blesku eksplozije, pod lemam, bled kao kre od besa, i dahe
Brant Pun pogodak Sve mi ode
Opet se lami, huji, urla, pljuti blato i gvodje, grmi vazduh, tutnji zemlja. Onda se pode zavesa, povlai se nazad, a u istom trenutku se diu iz zemlje nagoreli, crni ljudi, s bombama u pesnicama, spremni, vrebajui.
Polako nazad! vie HeI.
Levo ispred nas vri se napad. Napadaju na jedna nae mitraljesko gnezdo. Mitraljezi teku. Sevaju munje runih bombi. Najednam uuta mitraljez zatvara ne radi. Gnezdo je ve zahvaeno s boka. Jo nekoliko minuta i otseeno je od nas. HeI to vidi.
Prokleti Napred!
Baca se preko grudobrana a za. njim odmah i municija leti, i ubrzo Vili, Betke i HeI lee na dometu i bacaju. Hel ponovo skoi. On je u tim trenucima lud, prava satona. Ali uspeh je tu onima u gnezdu vraa se hrabrost, mitraljez je pro,radio, veza je uspostavljena, i zaj edniki skaemo natrag, da bismo se dokopali betonskag sklonita iza nas. Sve je ilo tako brzo da Amerikanci nisu ni primetili da je gnezdo naputeno. Jo5 uvek bljeskaju munje u praznom gnezdu.
Smiruje se. Strah me je za Ludviga. Ali on je tu. Privlai mi se Betke.
Vesling?
ta je s Veslingom? Gde je Vesling?
Taj se glas odjednom izmea s potmulom tutnjavom udaljenih topova.
Vesling Vesling Javlja se Hel
ta je?
Nema Veslinga.
Tjaden je leao pored njega kada smo krenuli natrag, ali ga posle vie nije videa.
Gde? pita Koaale.
Tjaden pokazuje anamo. Dovraga
Kozole gleda Betkea. Betke Kozola. Obojica znaju da nam je to moda poslednji okraj. Ni jednog asa ne raLmilj aj u.
Svejedne mumia Betke. Napred dahe Kozole. Nestaju u tami. Hel skoi za njima.
Ludvig priprema sve da odmah krenemo ako bi onu trojicu napali. U prvi mah sve je i dalje tiho. Iznenada sevnue eksplozije runih bombi, a izmedju njih prate revolverski pucnji. Odmah iskaemo. Ludvig prvi, ali ve se pojavljuju znojava lica Betkea i Kozola, koji vuku nekoga na atorskom krilu.
Hel? To je Vesling, to jei Hel? On zadrava one druge, on je pucao. Ubrzo se vraa i govori
Sva bagra u gnezdu likvidir3na dvojica jo revolverom.
Zatim ukoeno gleda Veslinga. No, sta e?
Ovaj ne aigovara. Trbuh mu je rasporen, kao na kasapnici.
Ne moe da se vidi koliko je duboka rana. Previli smo ga privremeno. Vesling vapije za vodom, ali je ne dobija. Oni koji su pogodjeni u trbuh ne smeju piti. ZaLim trai ebad. Zebe, izgubio je mnogo krvi.
Jedan kurir donosi zapovest da se dalje povlacimo. Veslinga nosimo na atorskom krilu, kroz koje smo provukli puku da bi ga magli nositi dok ne nadjemo nosila. Oprezno tapicamo jedan za drugim. Palako svie. U bunju srebrnasta magla. Naputamo bojite. Taman poverujem,o da je ve sve prolo, kad opet neta zazuja i udari. Ludvig Brajer cutke zasukuje rukav. Dobio je metak u niku. Vajl mu stavlja zavoj.
Idemo natrag. Natrag.
Vazduh je blag kao vino. To nije novembar, to je mart. Nebo je svetloplavo i vedro. U baricama usput ogleda se sunce Prolazimo kroz dvored. jablanova. Drvee se izdie sa obe strane puta visoko i skoro neoteeno, samo poneko nedastaje. Ovaj predeo je bio pozadina, on nije tako opustoen kao ona.j ispred njega na kilametre, koji smo, iz dana u dan, stopu po stopu naputali. Sunce
sjaji na mrkom atorskom krilu, i dok idemo kroz utu aleju lie lepra i slee, a poneki list zadri se i na njemu.
U poljskoj bolnici sve je puno. Mnogi ranjenici lee ce pred vratima. I Veslinga ostavljamo zasad napolju. lzvestan broj ranjenih u ruku, sa belim zavojima,
sprema se za odlazak. Bolnica se ve rasputa. Jedan lekar luri tnaokolo i pregleda sada pridole. Jednog kome je nooa pogreno uglavljena u zglcbu kolena i labavo visi, dmail alje unutra. Veslinga su samo previli, pa ostavili mpolju.
un se probudi iz svog dremea i gleda za le.arom. Zato odlazi?
Opet e dei, teim ga ja.
Ali ja moram unutra Moraju me operisati. Jajednom se strano uzruja i oppa zavoj.
Mora se edmah zaiti.
akuavamo da ga uniirimo. Sasvim je zelen i znoji se od straha.
Adolfe, tri za njim, neka dodje.
Btke jedan asak okleva. Ali, pod snagom Veslingova pogl2cla, ne moe drukije, iako zna da nema smisla. Vioim ga gde govori s lekarom. Vesling ga prati pogledom dokle god moe. Uasno izaleda kada se mui da okrene glavu.
Betke se vraa tako da ga Vesling ne moe videt, pa vrti glavom i prstom pokazuje jedan, a ustima neujno dodaje
Jedan as
Mi pokazujemo pouzda.nje na licu. Ali ko moe prevariti seljaka na umoru! Kada mu Betke kae da e kasnije biti operisan, da rana mora malo da se zalei, Veslngiz je sve jasno. Jedan as uti, a zatim tiho stenje
Da, vi stojite tu, zdravi ste i stii ete kui A a etiri godine, i sada ovako etiri godine i sada ovako
Pa odmah e te uneti u bolnicu, Hajnrih tei ga Betke.
On odmahuje. Ostavi
Otada vie ne govori mnogo. Cak ne eli ni da ga unesu, nevo hoe da ostane napolju. Bolnica lei na j
Povratak 2 16
nom malom obronku. Drvored kojim smo doli nadaleko se vidi odavde. aren je i zlatast. Zemlja je tu tiha, meka i zaklonjena. Mogu se videti ak i oranice, mali, mrki okopani kamadi, sasvim uz bolnicu. Kada vetar razveje zadah krvi i gnaja, moe se osetiti opor miris grude. Daljina je plava, i sve je vrlo spokojno, jer pogled odavde ne ude ka bojitu. Ono lei desno.
Vesling je miran. Vrlo paljivo posmatra sve. Oi su mu pune panje. On je seljak i zna prirodu drukije i bolje nego mi. Zna da sada mora otii. Stoga nee nita da propusi i ne skida pogled. Svakog asa je sve bledji. LVajzad napravi jedan pokret i proapta
Ernst...
Sagnuh se do njegovih usta.
Izvadi moje stvari kae mi.
Ima jo vremena za to, Hajnrih Ne, ne. Haj de
Ja ih stavljam pred njega. Novanik od izandjalog kalika, no, sat, novac, poznato nam je sve. U novaniku je neuvijena slika njegove ene.
Pokai je veli mi.
Ja je vadim i drim tako da je moe videti. Jasno, smedje lice. On ga pasmatra. Posle neko vremena apue
Sve je to sad prolo
Usne mu dru. Najzad sklanja pogled. Ponesi to kae mi.
Ne znam ta misli, ali neu mnogo da pitam, te stavIjam sliku u dep. On gleda na estale stvari.
Odnesi joj to Ja klimam glavom. I reci joj
Gleda me udnim, irakim pogiedom, mrmlja, mane glavom i jei. Ja grozniavo pokuavam jo neto da razume,m, ali on samo krklja, protee se, die tee i sporije, sa zastajima Zatim jo jednom, sasvim duboko i sa uzdahom I najednom su mu oi kao oslepele. Mrtav je.
Sledeeg jutra poslednji put leimo u rovu. Jedva se uje pokoji pucanj. Rat je zavren. Kroz jedan as emo
otii. TJikada vie neemo morati ovamo. Ako odemo, zauvek idemo.
Razaramo to treba ruiti. Prilino je mala toga. Neicliko sklonia. A zatim nam dolazi naredba za povlaenje.
udan je to trenutak. Stojimo jedan do drugog i gledwmo napred. Laki oblaci magle lebde iznad zemlje. Jasno se raspcznaju linije rupa i rovova. To su, dodue, tek poslednje linije, jer ovo ovde pripada rezervnom poloaju, ali jo uvek je na domaaju vaire. Kako smo esto ovom saobraajnicom ili napred i kako se esto malo nas vraalo njome. Polje pred nama sivo je i jednoliko. U daIjini ostatak umarka, nekoliko panjeva, razvaline sela, a medju njima usamljen visok zd, koji se jo uvek odrao.
Da, Iiae Betke. Tu smo proveli etiri godire...
Sto mu romova tako je potvrdjuje Kozole. T. sada je, eto, kraj tome.
Vili Homujer se osloni na grudobran.
cvee, ovee udno je to zar ne?
Stoiimo i ukoeno gledamo. Majur, ostaci ume, vi.ovi, Iinije na vidiku tamo preko, uasan svet i teak ivot bee to. I sada sve ostaje iza nas. Ka to moe da shvati!
Stojimo, a trebalo bi da se smejemo i urlamo od zadovoljstva, mada nam je tako muna u siomaku kao da smo nrcutali metlu i sada moramo da je izbljujemo.
I niko nita ne kae. Ludvig Brajer je umorno oslonjen na kraju rova, i podie ruku, kao da tamo preko stoji neki ovek kome hoe da mahne rukom.
Pojavljuje se Hel.
ao da ne moete da se rastanete, je li? Da, sada nastaje lib.
Lederhoze ga zaudjeno gleda. Pa sada nastupa mir
Da, ba to blago, kae Hel, pa odlazi sa izrazom Kao da mu je umrla mati.
Ovom nedostaje Pour le merite primeuje Lederhoze.
Jezik za zube dobacije Albert Troske.
18 19
Hajde, podjimo sada, iziavi Betke, ali i sam ji dalje.
VTr.ogi e nas lee ovde iz.javljuje Ludvig.
Da Brant, Miier, Kat, Haje, Bojmer, 3erta?... Sandlcul, Majrders, oba erbrigena, Huo Bernhard...
Fr estani ovee
nInoi od nas Iee ovde, aii do sada to ni.smo oseali. Fili sro zajedne, oni u grobovma, ri u rovovima, ratavl eni sa.rno sa nekeliko pregr zrmle. Oai su nam te rnalo umakli, jer svako dana hee na sve manje a ni. we vie, tako da esto nismo zna da li, mcda i mi nripaa mo njima. Ali ponekav u iiyran.te epet dnosie i narra gore uzvtlane kosti u asadaniu ostatke vniioimi trule, more, ve zemljaste l.ave, koje se kroz or!ar.sku vatru jo jednom vraahu uborhz iz svojih zatr.anih sllonica. Niie rarn to uilo srano, bili sa in isuie blizu. Ali sada se mi vraao u ivot, a on ynorays ostati.
Ludvig, iji je brat cd strica cvom oselcu ao. useknu se kroz prste i okrenu.. Polako polazimo za njim. Ali jo nekoiko uta zastajFmc i esvreno se. pet sjimo mirno, i r.ajednorz oseamo da to ispred nas, taj palao uasa, to raskomadano pare izrivene zemlje, Iei u grudima, i kao da nam je sve to, dovraa, samo kad ne bi b?o galno i mrsko do povraan.ja, postalo blisko, kao rmni strani zaviaj, i da mi, jednostavno, spadamo ovamo.
Vrtimo glavom na sve to. Ili zbo izgubljenih godina koje tamo ostaju, ili zhog mrtvih drugova koii tu lee, ili zbo svega onog jada koji ova zemlja pokriva, neki temer nas titi u kostima da bismo najradije zakukali. Zaim odlazimo.
PPV9 E
Drumovi se daleko proteu, sela lee u sivom svetlu, drvee umi, a lie pada, pada.
Drumovima se vuku, korak po korak, sive kolone u zbledelim, prljavim uniformama. Neobrijana lica pod elinim lemovima uska su, izduena od gladi i bede, iz,muena i slivena u crte koje odaju uas, hrabrost i smrt. utke odmiu, kao to su ve mnogim drumovima ili, u mnogim podzemnim sklonitima uali, u mnogim jamama leali, svagda bez mnogo rei, tako i sada idu ovim drumovima u zaviaj i mir. Bez mnogo rei.
Stari bradati ljudi, i vitki mladii od nepunih dvadeset godina drugovi bez razlike. Pored njih porunici njihovi, upola deca, ali vodje u mnogim noima i napadima. A iza njih vojska mrtvih. Vuku se napred, korak po korak, bolesni, poluizgladneli, bez municije, u proredjenim etama, sa oima koje nikako jo ne mogu da shvate izbegli pakao vraaju se u ivot.
eta polako odmie umorni smo i vodimo ranjenike. Zbog toga naa grupa postepeno zaostaje. Predeo je talasast, i na usponu druma, sa visine, vidimo na jednoj strani ostatke naih trupa to otstupaju, a na drugoj guste, beskrajne povorke koje nas prate. To su Amerikanci. Kac iroka reka provlae se njihove kolone kroz drvorede, a nemirno svetlucanje oruja treperi nad njima. Unaokolo, pak, lee tiha polja, a vrhovi drvea, u svojim jesenjim bojama, ozbiljno i ravnoduno tre iz plime koja nadolazi.
No smo proveli u jednom malorri selu. Iza kua, u cjima smo prenoili, protie potok okruen vrbama. Uska
staza vodi pored njega. Jedan za drugim, u dugom nizu, prolazimo njome. Kozole je prvi. Pored njega tri olf, etni pas, i njuka njegovu torbu s hlebom.
Iznenada, na raskru, gde staza izlazi na glavni drum Ferdinand otskai natrag.
Pazi!
asak zatim diemo puke i rasipamo se. hozole lei u jarku pored druma, spreman da puca Jup i Troske saginju se iza ivice od zove i motre Vili Homajer trza vezicu svojih bombi ak su i ranjenici spremni za borbu.
Amerikanci dolaze drumom. Smeju se i askaju. To je prethodnica koja nas je stigla.
Adolf Betke bio je jedini izrnedju nas to se nije ni maknuo. Mirno izlazi iz zaklona na drum, na nekoliko koraka. Kozole se ope2 die. I mi ostali se osveujemo i zbunjeno nametamo nae vezice i kaieve, nekoliko je dana kako se vie ne vodi borba.
Amerikanci se zaudie kad su nas ugledali. Prestadoe da govore. Polako se pribliuju. Mi se povlaimo prema jednoj staji, da bi nam ledja bila zaklonjena. ekamo. Ranjenike stavljamo u sredinu.
Posle trenutnog utanja, iz grupe pred nama, izdvaja se jedan Amerikanac, visok kao motka, i mae nam.
Halo drue!
Adolf Betke takodje die ruku. Drue!
Zategnutost poputa. Amerikanci nam prilaze. Posle jedncg asa opkolili su nas. Tako izbliza videli smo ih dosad samo zarobljene ili mrtve.
udan trenutak. utke ih ledamo. Stoje u polulrugu oko nas, sve veliki, snani ljudi, na kojima se odmah vidi da su se uvek siti najeli. Svi su mladi nijedan od njih nije ni priblino star l.ao Adolf Betke ili Ferdinand kiozo,le, a ovi ni izdaleka nisu nai najstariji. Ali nijedan ed njih nije tako mlad kao Albert Troske ili Karl Breger, a ovi nikako nisu nai najmladji.
Na sebi imaju nove unifornne i cipele cipele im ne proputaju vodu i svakom lino odgovaraju oruje im je dobro a depovi puni municije. Svi su svei i neistroeni.
Prema tim ljudima mi smo prava razbojnika banda. Nae uniforme izbledele od blata mnogih godina, ed kie
u Argonima, od krea u Sampanji, od barutina u Flandriji ir.jeli pocepani od komadia granata i rapnela, iskrpljeni grubim bodovima, kruti od ilovae i krvi cipele razgaene, oruje izandjalo, municija skoro ponestala svi smo jednako prljavi, jednako podivljali, jednako umorni. lat je preao preko nas kao parni valjak.
Neprestano pridalaze trupe. Prostor je sada pun radoznalih.
Mi jo stojimo u uglu, zbijeni oko naih ranjenika, ne zato to se bojimo, nego zbog toa to pripadamo jedni drugima. Amerikanci se gurkaju i pokazuju na nae stare izandjale stvari. Jedan nudi Brajeru komad belog hleba, ali ovaj ga ne uzima, iako mu iz oiju viri glad.
Sa priguenim uzvikom najednom neko pokazuje na zavoje naih ranjenika. Oni su od kreppapira i vezani su lanapem. Svi gledaju tamo, a zati,m se povlae i apuu medju sobom. Njihova ljubzzna lica postaju saalva, jer vide da nemamo vie ni zavoja ad gaze.
Onaj to nas je malopre osiovio, stavlja ruku na rame Betk ett i veli
Nemac dobar vojnik hrabar vojnik Ostali revnosno klimaju glavam.
Mi ne odgovaramo, jer sada ne moemo da odgovorimo. Poslednje sedmice su nas dumanski istroile. Stalno smo morali da se borimo, i gubili smo ljude bez potrebe ali mi nismo mnogo pitali, nego smo prasto izvravali naredjenja, kao to smo to inili za sve vreme, tako da a kraju od dve statine ljudi u naoj eti ostado2 trideset i dva oveka. Ne razmljajui dalje i ne oseajui vie, izili smo tako samo sa sveu da smo ispravno vrili sve ono to nam je bilo naredjeno.
Sada, medjutim, pred saaljivim pogledima Amerikanaca, shvatamo kako je na kraju sve ta bilo besmisleno. Prizor njihovih beskrajnih, bogato opremljenih kolona pokazuje nam kakvoj smo se mi nadmoi u ljudima i materijalu beznadeno odupirali.
Ujedamo se za usne i gledamo se. Betke izvlai rame apod ruke Amerikanca, Kozole ukoeno gleda preda se,
24 25
Ludvig Brajer se ispravlja, jae steemo svoje puke, kosti nam se lede, pogled nam je vri i ne sputa se, ponovo gledamo u predeo iz koga smo doli, lica su nam nema za uzbudjenja, i jo jednom vrelo prostruja kroz nas sve ono to smo uinili, sve to smo propatili, sve to smo tamo ostavili.
Ne znamo ta je s nama. Ali, kada bi sad pala jedna otra re, hteli mi to ili ne, sve bi nas zahvatila i mi bisno jurnuli, navalili bi wlje i bez daha, ludaki i beznadeno borili bi se i posle svega bi se borili
Jedan stasit narednik, sa zaarenim licam, probija se k nama. Bujicom nemakih rei zasipa Kozola, koji mu je najblii. Ferdinand se tre, iznenadjen time, pa se s udjenjem obrati Betkeu
Ovaj govori ba kao i mi. ta veli na to?
On govori ak i bolje i tenije no Kozole. Pria da je pre rata bio u Drezdenu i da tamo ima mnogo prijatelja. Kozole mu se obraa sa jo veim iznenadjenjem U Drezdenu? Pa i ja sam dve godine tamo proveo! Narednik se smeka, kao da je to neko odlikovanje.
Kazuje ulicu u kojoj je stanovao, a Ferdinand, sada uzbudjen, objanjava mu
Ni pet minuta od mene. I mi se nismo videli tamo! Poznajete li, moda, udovii Pol, na uglu Ivanjske ulice? Debela, sa crno,m kosom. Moja gazdarica.
Narednik je ne poznaje, dodue, ali zna lana glavne kontrale Candera, koga se opet Yozole ne sea. A li se obojica seaju Elbe i dvorca, i gledaju se blaeno, kao da su stari prijatelji. Ferdinand lupi narednika po miici.
ovee, ovee Taroe nemaki kao da je pravi Nemac, i bio je u Drezdenu. O, ovee, zato smo uprava nas dvojica ratovali?
Narednik se smeje, a ni sam ne zna zato. Vadi pakli cigareta i prua ga Kozolu. Ovaj se brzo mae za nj, jer za dobru ci.garetu svaki bi od nas dao deo svoje due. Nae su cigarete od bukova lia i sena, i to je jo ona bolja vrsta. Valentin Laer tvrdi da su obine od morske trave i suena konjska djubreta, a on se u to razume.
ozole sa uivanjem uvlai dim. Mi pohlepno njuimo. Laer bledi. Nozdrve mu podrhtavaju i moleivo veli Ferdinandu
Daj mi jedan dim.
Ali, pre nego to je mogao uzeti cigaretu, drugi Ameri!ca prai mu paklo Virdinijaduvana. Valentin ga je s ncvericom posmat.rao. Onda ga uze i pamirie. Lice mu se ozari. Sa oklevanjem vraa duvan. Ali onaj odbija i vo 1okazuje kokardu na Laerovoj kapi, koja mu viri iz tcre.
rlentin ga ne razume. IVarednik iz Drezdena mu objaniava. Hoe da trampi duvan za kokardu.
o Laer jo manje razume. Ovaj prvoklasni duv.n za iedu plehanu kokardu, taj ovek mora da je aknut. Valentin ne dao to palclo kad bi za to mcgao postati po.oicir ili potporunih. On nudi onome odmah celu kap a, a drhtavim rukama pahlepno puni lulu.
Sada smo shvatili ta je posredi Amerikanci ele da trape. Primeuje se da nisu du.go u ratu, oni jo skupljait uspomene epolete, kokarde, kope za opasae, ordenj, dugmad sa uniformi. Mi se. pak, snabdevamo sapunom, cigaretama, okoladom i konzervama. Povrh svega. za naeg psa nude nam punu aku novaca. Ali za to nam mogu nuditi ta hoe. Valf ostaje s nama.
Ali zato nai ranjenici ima,ju sree. Jedan Amerika.nac koji ima u ustima toliko zlata da mu gubic,a bleti kao radionica mesinga, eleo bi da uzme okrvavljene zavoje, kako bi kod kue mogao dokazati da su zaista bili ed papira. Nndi nam prvoklasni keks, a pre svega puno naruie zavoja. Paljivo i s naxoitim zadovoljstvom slae on hroice u svo.j budjelar, naroito one od Ludviga Brajera, jer to je porunika krv. Ludvig je morao olovkom napisati mesto, ime i vojnu jedinicu, da svako u Americi moe videti da nije podvala. U prvi mah, dodue, Ludvig nije hteo. ali Vajl ga je nagovorio, ier su nam dabri zavoji nasuna potreba. Sem toga, keks mu je, zbog njegove srdobolje pravo spasenje.
Ali najbolji posao pravi Artur Lederhoze. On dovlai sanduk sa odlikovanjima, koji je naao u jednoj naputenaj kancelariji. Tedan Amerikanac, zbrkan kao i ot,
26 27
sa isto tako kiselim licem, eli odmah cea sanduk da dobije. A1i Lederhoze ga samo posmatra dvgim nadmonim poIedcrn iz svojih stisnutih oiju. merikanac i.drava taj pcgled, isto tako netremice i naizgled bezazleno. Naednom lie jedan r.a drugcg kao aa. Iznad rata i smrti ovde se iznenada susree ono to je sve prelrodilo trgovaki duh.
Leclerhozeov rrotivnil uskoro prLmeuje da ne rnoe svriti posao, jer Artur se ne da prevaritinjemu je trgovanje pojedinano znatno povoljnije. On vri trampu clo? se sanduk ne isprazni. Pored njega se postepeno gomila itava hrpa stvari, ak i rnaslo, svila, jaja i rublje, talco ?a najzad stoji on kao ba!alnica na krivim nogama.
Polzamo. Amerikanci viu i mau za nama. Naoito je neumoran narednik. I Kozole je tronut. ucoliko je to moue starom vojniku. Gundja neke oprotajne glasove i mae, mada pre lii na oweka koji pret?. Ond.a se obraa Betkeu
Sasvim pris toj ni momci, e li?
Adolf klimnu. utke idemo c?alje Ferdinand sagnute glave. Razmilia. Ne ini to esto, ali kad ga uhvati uporan je i dugo preiva. Ne izlazi mu iz Iave nacdnili iz ez dena.
U sclima ukeno ledaju za nama. Na prozoru kuce uvara prue stoje saksije sa cveem. Jedna na sa nabrekiim dojkama doji dete. Na njoj je plava ha?jina. Psi laju za nama. Vol im odlajava. Na putu jedan petao gazi kohoku. Mi ptimo i nita ne mislimo.
ZJIarujemo, neprestano marujemo. Zona poljskih bolnica. Zona komora. Jedan velik park s platarima. Pod drveem nosila i ranjenici, Lie crvero i zlatno pada i zasipa ih.
Poljska bolnica za ctrovane asom. Teki bolesnici, ioii se ne mo.n dalie prcsiti. Piava, votana, zelera lica mrtve oi, azjedene kiselinom samrtnici koji krkljaju i ue se. Svi bi hteli da odu, ieo se boje zarobljenitva. Kao da nije sveiedno de e umreti!
Poknavamo da ih teimo. Priamo im da e kod Aierikanaca imaii hoiju neu. Ali oni ne sluwju. Samo nam dovi.uju da ih povedemo.
tano je to dozivanje. Gvde napo?ju, na bistrom vazduhu, ova hleda lica. Najgore e sa braciama. Gne steje udnovato same za sebe, tvrde i upone, rastu i hujaju oka vilica, cao crrea oaloga gljiva, koja se sve boie hra.ni to cni vie propadaj.
ITeki teki ianjenici pruau ruke, tznle i sive, kao u detet, i pe.linju
Povedite me, drugovi Povedite
IJ njihovim onim dupljana vc su skrivene dubo.te trae senke, iz kojia s2 otimaju jo sarno zerce ao davl E1.CI.
rui su tihi. Samo nas pogledoni prate, dokle o.o r,c.zi.
Glasovi su postepeno sve slabiji. Lrumovi polako prciu. Mi teglimo mnoe stvari, jer treba neo i kui onet. Gb.aci vie na nebu. Posle podne smce se prociiH, a beze, pekrivene samo jo po kcjun listom, oledau se u baricama na putu. Lak, nejasamniris visi u ranu.
Koraajui, a rancen a ledjimu, ponute l.v, viirn na ivici druma, u bistrim laricama, sliku svetlo, svilen!sastog drvea, i ona je u tom sluajnom ogledanju jasnija nego u stvarnosti. u lei, poloen u mrku enlju, edan deo neba, drvea, dubine i jasnce. I najednom uzurhtim. Prvi put posle dugo vremena opet oseam da je ueto lepo, da je ova slika barici preda mnon jednostavno lepa, ista i lepa. I u toim, drhtau srce mi poleti gore, sve se gubi za jedan as, i sada prvi pvt primeujen mir... vidim mir potpuno oseam mir. Gubi se pritisak, od Ioa se dosad nita nije moglo osloboditi, a uzlee neto epoznato, novo galeb, beli galeb mira, treperavi obzor, drhtavo oekivanje, prvi pogled, slutnja, nada, bujica, plima mir.
Trzam se i gledam oko sehe. Tamo pozadi lee moji drugovi, drugovi na nosilima i zovu nas. Mir e, ali oni ipak moraju umreti. A ja drem od radosti, i ne stidim se. udnovato je
MocIa se rat stalno ponavlja saano zbo toga to je.an nikad ne moe sasvim da oseti ono to drugi pati.
II
1ose podne jc. Sedimo u dvoritu edne pivae. Na etni homandir, porunik HeI, dolazi iz kancelarije i saziva nas. Dolo je naredjenje da se izmedju vojniha zaberu poverenici. To nas je zaudilo. Do sada toga nije bilo.
Tada se pojavljuje u dvoritu Maks Vujl. On. mae novinama i vie
U Berlinu je revolucija. Iiel se ekree i otro veli
Giupost. U Berlinu su nemiri. Ali Vajl jo nije zavrio
Kajzer je pobegao u Holandiju.
To nas razbudjuje. Vajl e zacelo poludeo. Hel pocrver kao rak i vie
Prolleti laove!
Vajl mu predaje novine. HeI ih guva i, sav besan, otro gleda Vajla. On ga ne t.rpi, ier je Vajl Jevre.jin, miran ovek, stalno sedi i ia knjige. He1 je, medjutiir nasilnik.
Sve je to truanje, pomumla on, gledajui Vajla kao da e a proderati.
7Vlaks raskopa kaput i vadi vanredno izdanje drugih novna. Hel baci jedan pogled na njih, a zatim ih iskida pa ode u kancelariju. Vail ponovo sastavlja novine i lasno nam ita novosti. 1Ii sedimo kao pijani. Nijedan nita
ne razume.
Vele da je htzo da izbegne gradjanski rat, kae Vajl.
Glupost! vie Kozole, da smo mi onda to rekli! Dovxvaga! I zato smo toli!co podnosili!
Jup, pipni me askom, da li sam jo ovde, obrati mu se Betke, vrtei glavom.
Jup mu potvrdjuje da je tu, a Betke nastavlja
Onda mora da je tano, pa ipak nita ne razumem. Da je neko od nas uinio to, bio bi stavljen uza zid. Kozole stee pesnicama i besni
Ne smem sad da mislim na eslinga i redera. inae u prsnuti. Pilence reder, to dete, spljeskan je leWo, a onaj za koga je pao bei! Do sto djavola rritom udari petom o pivsko bure.
Vili Homajer prezrivo odmahnu rukom, pa predloi Bolje da govorimo o neem druom. Za mene taj ovek ne postaji vie.
Vajl objanjava da se u mnogim pukovima csnivaju vojniki sovjeti. Oficiri nisu vie pretpostavljeni. Mnoima su zderane epolete.
On hoe da i mi obrazujemo sovjet vojnika. Ali ne nailazi na odziv. Mi ne elimo nita vie da osnivamo. Hoeno kui. A to moemo i bez sovjeta.
Najzad su ipak izabrana tri poverenika Adolf Betke, llIaks Vajl i Ludvig Brajer.
Vajl zahteva od Ludviga da skine svoje epolete.
Tu kae Ludvig umorno i kucne se pc elu. Betke odgurnu Vajla i otro primeti
Ludvig pripada nama.
Brajer je kao dobrovoljac doao u nau etu i posao potgorunik. On govori ti ne samo nama, Homajeru, Troskeu, Bregeru i meni, to se po sebi razume, jer smo kolski drugovi, nego i starijim drugovima, ako nije u blizini neki drugi oficir. To mu se u velikaj meri priznaje.
Ali Hel uporno nastavlja Vajl.
To se ve pre mae razumeti. Vajla je Hel esto secao e nije udo to sada eli da likuje. Nama je svejedno. Hel je bio estok, dodue, ali je napadao kao Bliher i uvek ie bio na elu. U takvom sluaju vojnik ve pravi razliku.
Pa pitaj ga askom veli mu Betke.
Ali ponesi zavoj! dobacije za njim Tjaden. Medjutim, drukije se zbiva. Hel izlazi iz kancelarije ba kad Vajl hoe da udje. U ruci nosi nekoliko formulara i pokazuje na njih, pa kae Maksu
30 31
Tano je.
V ajl poinje da govori. Kada stie do epoleta, Yel naprsvi jedan nagao pokret. Mi mislimo da e sada nastati lam, ali na lcomandir, na opte ucijene, iznenada samo izjavi
Ibnate pravo.
Zatim se obraa Luuvigu, stavljajui mu ruke na rarne
Vi, Brajer, verovatno neete razu3neti ovo, je li? Samo injel ostae. Ono olruo je sada prolo.
Nijedan od nas nita ne ovori. Ovo nije vie Hei koga mi poznajemo, koji je, naoruan saano jednim trskcvim tapom, nou iao u patrolu, i za lcoga 1e vailo da ga nE poadja kvrum. Sada taj ovel s mulem stoji i govori.
Uvee, kad sam ve zaspao, proludi me jEdan um. Ti bulazni, kae Kezole.
Zaista! Hodi da vidi, odgovo i Vili.
Diu se i odlaze u dvorite. Ja ih pratim. U kaaz.lariji je svetlost, moe se videti unutra. Hel se3i za stolom. Fred njim lei njegov murdir. Epoleta nema vie. Na njemu e voinika bluza. Glaw je podboio rukama i ta to je nemogue prilazim jedan korak blie HeI Hel plae
udno je to apue Tjaden.
Dalje! veli Betke i gurne nogom Tjadena.. Mi se zbunjeno unjamo natra.
Idue jutra ujemo da se jedan major iz susednog puka ubio kad je uo za Kajzerovo bekstvo.
Hel dolazi. Siv je i neispavan. Tiho izdaje potrebna uputstva. Onda epet odlazi. Svima nan Je veoma muno. I poslednje to smo imali uzeto nam je. Sada smo izgubili tle ispod nogu.
ovek uma utisak prosto da je izdan, ree Kozole zlovoljno.
Sasvi,m je drukija od jueranje povorka koja se sada stva i turobno kree dalje. Izgubljena eta, naputena vajska. Rovovski pribor klopara pri svakom koraku... monotona melodija uzalud uzalud
Samo je Lederhoze veseo kao kos. Prodaje iz svojih amerikih zaliha konzerve i eer.
Sledee vee stiemo do Nemake. Sada, kad se oko nas vie ne govori francuski, poinjemo postepeno zaista da vejemo mmir. Dosad smo u potaji oekivali naredjenja da se okrenemo i vratimo u rovove, jer vojnik je nepoverljiv prema dobrom, a i bolje je od poetka s protivnim raunati. Ali sada se polako die u nama blaga groznica.
Dolazimo u jedno veliko selo. Nekoliko uvelih venaca visi preko ulice. Verovatno je ve mnogo trupa prolo, te se ne isplati za ove poslednje neto naraito spramati. Mi se zato moramo zadovaljiti izbledelom dobrodolicom nekoliko pokislih plakata, labavo uokvirenih hrastovim liem od papira. Jedva da nas i pogleda svet kada pralazimo, tako je ve navikao na to. Ali za nas je novo da stiemo ovamo, i udiano za kojam prijatnom rei i pogledom, mada tvrdimo da ne marimo za to. Bar da se devojke poredjaju i mau nam. Tjaden i Jup neprestano pokuavaju da ih dozovu, ali bez uspeha verovatno suvie bedno izgledamo. Najzad naputaju to.
Samo nas deca prate. Drimo ih za ruku, i ona tre pored nas. Poklanjamo im akolade, koliko moemo da odvojimo, jer neto moramo i kui odneti.
Adolf Betke je uzeo jednu devajicu na ruke. Ona mu upka brkove, kao da su uzde, i smeje se koliko god moe, jer Adolf pravi grimase. Ruice sama pljeskaju po njegovu licu. Adolf uhvati jednu i pokazuje mi kako je siuna.
Dete poinje da plae kada je on prestao da pravi grimase. Adolf pokuava da je umui, ali ona sve jae plae, te mora da je spusti..
Izgleda da smo postali prava straila za decu, gundja Kozole.
Boje se rovovske njuke, ona Lm nije prijatna, objanjava mu Vili.
Mirie na krv, otuda je ta, kae Ludvi Brajer. Onda emo morati da se okupamo pa e i cure tada biti moda ivlje, veli Jup.
Da kada bi to samo od kupanja zavisilo, odgovori Ludvig zamiljeno.
Povratak 3
Neraspoloeni nastavljamo put. Drukije smo zamiljali povratak u domovinu posle tolikih godina provedenih tamo napolju. Verovali smo da e nas oekivati ali sada vidimo da je svako ovde opet sobom zauzet. Sve je otilo dalje, i ide dalje, kao da smo mi ve nepotrebni. Razume se da ovo selo nije Nemaka, ali nam ipak jed zastaje u grlu, i jedna senka proleti mimo nas, i jedna udna slutnja nam se javlja.
Kola tadru u prolazu, koijai viu, Ijudi podiu oi za trenutak, pa idu dalje za svojim mislima i brigama. Na crkvenom to,rnju izbija sat, a vlaan vetar huji preko nas. Samo jedna starica, s dugim poveskama na glavi, neumorno juri du naih redova i zap.laenim glas,om raspituje o nekom Erhardu mitu.
U jednoj velikoj staji dabismo kanak. Ali mada smo mnogo peaili nijedan od nas nema mira. Odlazimo u krmu.
Tu je vrlo ivo. Ima neko mutno ovogodinje vino, ali izvanredno nam je prijatno. estoko ide noge. Ltoliko radije sedimo. Obl.aci dima lebde u niskom prostoru, a vino mirie na zemlju i leto. Vadimo svoje konzerve, seemo meso i slaemo ga na debele krike hleba, zaaac?amo noeve kraj sebe u iroke stolove i jedema. Petrolejska lampa svetli nad nama kao majka.
Vee ulepava ivot. Ne u ovu, nego u miru. Danas posle podne smo ljuti umarovali ali sada smo ivnuli. Malu kapelu, koja u uglu svira, bfzo popunjavaju nai ljudi. Imamo ne samo pijaniste i vetake na usnoj harmonici, nego i jednog Bavarca sa basgitarom. Usto jo dolazi Vili Homajer, koji napravi neko vraje emane, i raznim poklopcima doarava sjaj i blesak trube, bubnja i praporaca, te bogato dopunjava arkestar.
Devojke su nam neobine. One nam mute glavu vie ne.go vino. Drukije su nego to su bile posle podne, smeju se i pristupane su. Ili su to druge? Odavno ve nismo videli devojke.
U poetku smo poudni, a i zbunjeni, skoro se ne usudjemo da im pridjemo, jer smo zaboravili da se op
hodimo sa njLma. Ferdinand Kozole, medjutim, zaigra s jednom, s krnim vragom sa ogromnim grudobranom, na kome ima dobar naslon za puku. Za njim polaze drugi.
Slatko, teko vino prijatno zuji u glavi, devojke se vrte, muzika svira, a mi sedimo u uglu ako Adolfa Betke. On nam govori
Deco, sutra ili prekosutra smo opet kod kue. Deco, deco, moja ena Deset meseci je tome ve Naginjem se preko stola i ovorim s Valentinom
Laerom, koji hladno i s visine posmatra devojke. Jedna lavua sedi do njega, ali on joj poklanja malo panje. Dok se naginjem napred, neto u mome kaputu pritiskuje ivicu stola. Pipnem se da vidim ta je. To je sat Hajnriha Veslinga. Kako je to ve daleko
Jup se dokopao najdblje dame, On igra kao upitnik. Njegova velika aka lei rairena na ogromnim sapima devojke i svira kao po klaviru. Ona mu se s vlanim usnama smeje u lice, a an je sve ivlji. Najzad grunu kroz vrats to vode u dvorite, i nestade.
Posle nekoliko minuta izlazim da nadjem prvi oalc, a.li tamo ve stoji jedan oznojen podoficir s devojkom. Ja se skotrljah u batu, i ba da ponem a iza mene se neto gramko skri. Obrnem se i vidim gde se Jup sa debelom damom valja po zemlji. Debela, kada me ugleda, prsnu u smeh i isprui mi jezik. Jup hrke. Brzo se gubi,m iza bunja, i pritom stadoh nekome na ruku. Prokleta je ova no...
Zar nema oiju, vole? zaurla jedan bas.
Otkud da znamn, blesavko da tu lei? od.govaram ljutito, i na jed.vite jade nadjah jedan miran budak. Sve vetri, prijatan posle dima unutra, tamni kuni
zabati, senice, tiina i spakojno ubarenje dok mokrim. Albert dalaza i stane pored mene. Mesec sija. Mi mokrimo isto srebro.
ovee Ernest ta kae? pita me Albert. Ja potvrdjujmn glavom. Jo neko vreme gledamo u mesec.
Proao je onaj pokor, Alberte, je li? Sto mu gomova da, Ernest?
34 35
Iza nas kripi i lomi se. Cure podvriskuju iz dbunja visokim i naglo isprekidanim kricima. No je kao oluja. Grozniavo je presiena ivotom, koji izbija i naglo i pIahovito se pali jedno o drugo.
Neko stenje u vrtu. Kikot mu od.gavara. S tavana za senu sputaju 9e senke. Dvoje stoje na lestvicama. Mukarac besamuno utiskuje svoju glavu u devojine suknje i mrmlja neto. Ona se smeje rapavim glasom, koji nas kao etka ee po ivcima. marci ini se sputaju niz ledja. Kako su bliski jedno d.rugoane jue i danas, smrt i ivot.
Tjaden dolazi iz mranog vrta. Obliven je znojem, a lice mu sija.
Deco, sad bar apet znam da ivimo, gavori on, zakopavajui svaj kaput.
Obilazei oko kue nabasasmo na Vili Homajera. Na jednoj njivi je napravio od korava veliku vatru i bacio u nju nekoliko pregrti za.plenjenih krompira. Mirna i sanjalacki sedi sam pored vatre i eka da se krompiri ispeku. Kraj sebe dri nekoliko amerikih ko.tleta iz konzeerve. Uz njega paljivo ui pas.
Rasplamtela vatra baca bakrene otseve u njegovu crvenu kosu. Odozdo sa livada die se magla. Zvezde blistaju. Sedosmo do njega i vadimo krompire iz vatre. Ljuske su pocrnele, ali sr je uta kao zlato i mirie. Obema akama grabimo kotlete i struemo po njircna kao po usnoj harmonci. Usto pijemo rakiju iz ae od aluminijuma.
Kako prijaju krompiri? Obre li se svet? Gde smo? Zar ne sedimo opet kao mladii kod Tarlokstena na njivi, na kojaj smo celog dana vadili krampir iz mirisave zemlje, a rumene devojke, u ispranim plavim suknjama ile za nama s kotaricama? O, jesenje vatre s peenim krompirima! Beli otko.si protezahu se paljem, i vatre pucketahu, a inae bee tiho. Krompir je bio poslednji plod, sve drugo ve bee ponjeveno. Samo jo zemlja, svei vazduh, ljuti, beli, dragi dim, paslednja jesen. Ljuti dim, opori miris jeseni, jesenja vatra s peenim kroQnpirima Otkosi se lelujaju, lelujaju i rasturaju lica drugova mi se vraamo rat je svren sve se udesno rastapa i apet dolaze jesenje vatre, i jesen i ivot.
ovee Vili, Vili
To je uspelo, je li? pita on, pogledavi gore, s rukama punim mesa i krompira.
Ah tikvane, sasvim sam drugo mislio.
Vatra je dogorela. Vili brie ruke o pantalone i zatvara no. U selu laju psi. Inae je tiina. Nama vie granata. Ni kloparanja kolena s municijom. Nema ak ni oprezne kripe bolnikih automobila. U ovoj noi umire mnogo manje ljudi no ikad za poslednje etiri godine.
Vraamo se u krmu. Ali tamo neana vie ni.ega naro,itog, Valentin je skinuo koporan i nekoliko puta se izdigao na rukama. Devojke tapu, ali Valentin se ne raduje. Neraspoloen govori Kozolu
Nekad sam bio vetak, Ferdinande, A ova nije ni za vaar. Ukrutile mi se kosti. Valentin na vratilu, to bee nekad naroita taka! Sada imam reumu
Hej, budi zadovoljan to ima uapte itave ko5t, dovilcnu mu Kozole i udari akom o sto.
Muzike! Vili!
Homajer spremno poinje trubom i praporcima. Opet sve oivljuje. Pitam Jupa kako je bilo s debelom. Prezrivim pokretom odbija daleko od sebe.
Gle kod tebe to brzo ide, velim mu zaud eno.
On iskrivi lice,
Mislio sam da me ona voli. Kad, nedjutim, taj ad posle mi trai novaca. Usto sam jo udarao kolenom o onaj prakleti batenski sto, tako da jedva idem.
Ludvi Brajer sedi za stolom tih i bled. Ustvari, trealo bi ve odavno da spava, ali on nee. Ruka mu dobro zarauje, a i srdobolja neto poputa. Ipak je zamilien i turoban. Tja,den mu savetuje oteanim glasom.
Ludvig, trebalo bi da i ti ide u vrt Za sve to dobro
Ludvig klima glavom i odjednom jako pobledi. Sedoh pored njega i upitah
ar se nimala ne raduje domu?
On ustade i ode. Ne razumem gs vie. Kasnije ga nadjoh napolju stajao je sam samcit. Ne ispitujem ga dalje. utke se vraamo unutra.
36 37
U vratima se sukobimo sa Lederhozeom, koji je ba hteo da iezne sa debelom. Jup se zZurado smeje
Taj e se iznenaditi. Vili dobacije
Ona e se iznenaditi. Zar ti veruje da e joj Artur dati i jednu paru?
Vino curi po stolu, lampa se dLmi, a devojake suknje lepraju. Topli umor vije mi se iza ela, sve dobija neke konture, kao ponekad svetlosti kugle u magli, a glava se polako sputa na sto No huji meko i udesno, kao brzi voz ka zaviaju uskoro emo biti kod kue.
III
Stojimo poslednji put postrojeni u dvoritu kasarne. Jedan deo ete stanuje u okolini. Ti se otputaju. Ostali se moraju sami prabiti. elezniki saobraaj tako je neuredan da ne moemo biti skupno transportovani. Moramo sA rastati.
Prostrario, suro dvorite suvie je veliko za nas. Nauten novembarski vetar, koji mirie na rastanak i uriiranje, brie preko njega. Stojimo izmedju kantine i straarnice, ne treba nam vie mesta. Velika prazna ovrina olo nas budi u nama neutene uspamene. U dubokom poretku stoje tu nevidljivi mrtvi.
Hel pralazi du ete. Ali s njim ide neujno i sablasna povorka njegovih prethodnika. Kao prvi medju njima, ja krvarei iz vrata, sa otkinutom bradom i tunim oima, Bertink, godinu i po komandir ete, uitelj, oenjen, otac etvo.ro dece ored njega Meler crnozelena lica, devetnaestogodinji mladi, otrovan tri dana poto je prinsio eetu, sledei je Redeker, umarski inenjer, posle dve nedlje punim pogotkam sabijen u zemlju zatim neto dalie, ve bledji, Bitner, kapetan, pogocLjen u srce iz mitraljeza pri juriu a iza njih, kao seni, skoro ve bezimeni, talo ve udaljeni, ostalih sedami komandira za dve godine. I ie od pet stotina vojnika. Trideset dvojica stoje sada u civoritu kasarne.
Hel pokuava da kae nekotiko rei na rastanku. Ali nita ne bi od toga morao je da prestane. Nema tih rei lcoie bi se magle odrati u ovam usamljenam, praznom k.x arnskom dvoritu, pred nekoliko redova preostalih,
koji nemo, drui u injelixna i izmama, stoje i misle na svoje drugove.
Hel ide od jednog do drugog i svakome prua ruku. Kada je doao do Maksa Vajla, kae mu stegnutih usana Sada poinje vae doba, Vajl.
Ono e biti manje krvavo, primeuje Maks mirno.
I manje herojsko odgovara Hel.
To nije najvanije u ivotu kae Vajl.
Ali je najvrednije odgovara Hel. Ima li ta balje?
Vajl okleva jedan asak, a onda veli
Ima. Ono to danas loe zvui, gospodine porunie dobrota i ljubav. U tame ima herojstva.
Ne odgovara Hel brzo, kao da e ve duo razmiljao o tome, i elo mu se nabra. U tome ima samo muenitva, a to je ne.to sasvim drugo. Herojstvo poinje tamo gde razwm prestaje kod omalovaavanja ivota. Da znate herojstvo je satkano od bezumnosti, od zanosa, od izlaganja opasnosti. A svrhe je sasvim malo u njemu. Svrha, to je va svet. Zato, emu, rata, ko tako pita, taj nita ne zna o tome.
Tako plaho govori kao da hoe sam sebe da uiedi. Njegovo upalo lice stalno je u pokretu.
Za nekoliko dana postao je ogoren i godinama stariji. Ali i Vajl se isto tako brzo izmenio. Uvek je bio neupadljiv, ali s njime niko nije bio patpuno naisto. Sada je iznenada istupio, sve je odluniji. Niko ne bi slutio da ume tako da govori. Sto je Hel nervozniii, tim je faks mirnji. Tiho ali odluno iz,javljuje
Za herojstvo nekolicine beda miliona suvie je skupa.
Hel slee ramenima.
Suvie skupo svrha platiti, to su vae rei. Videemo dokle ete stii s tim.
Vajl gleda injel koji Hel jo uvek Lma na sebi. A dokle ste vi s vaim doterali?
Hel pocrvene i otro mu odgavori
Do uspomene, bar do uspamene na stvari koje se ne mogu novcem kupiti.
Vajl je utao neko vreme, a zatim, pogledavi pusto dvarite i nae kratke redove, panavi
Do uspamene da i do strahovite odgovornosti
Od svega toga mi ne razwmemo mnogo. Zebemo i smatramo da je suvino govoriti. Govorom se i take svet nee izmenita.
Redovi se rasturaju. Poinje opratanje, Moj poboni drug, Miler, nameta ranac na ledjima i uglavljuje pod pazuh paket s namirnicama. A orda mi prua ruku
Dakle, svako dobro, Ernest Svako dobro, Feliks
Ode dalje, do Vilija, Alberta, Kozola
Dolazi Gerhard Pol, etni peva, koji je za vreme mara pevao najvii t, nor, uvek kad bi se dizala melodia u velikom poletu. Sve ostalo vreme on se odmarao, da bi mogao uneti dovoljno snage u dvoglasne partije. Njeovo smedje lice, s bradavicom. uzbudjeno je ba se oprostio od Karla Bregera, s kojim je odigrao bezbroj partija skata. To snu je teko palo.
Dovidjenja, Ernst
Dovidjenja. Gerhard Gerhard odlazi.
Vedekampf mi prua ruku. On je pravio krstae za po.ginule. Izjavljuje mi
ateta, Ernest Eto, naalost, niram ti moao napraviti. A ti 1 dobio od mahagonija. Imao sam ve u rezervi jedan lep klavirski poklopac z,a to.
to nije bilo, moe jo da bude, odgo.vara,m ja. Kada dodje vreme, javiu ti dopisnicom.
On se smeje.
Dr se dobro, mladu, jo nije z.avren rat. Zatim otkaska sa svajim krivim ramenima.
Prva grupa ve nestaje iza kasarnske kapije. Medju njima su efler, Fasbender, mali Luke i August Bekman. Drugi kreu za njima. Mi se uz,budjujemo. ove!c se mora navii da zauvek odlazi. Dosad je neko naputao etu samo ako pogine, ako je ranjen ili prekomandovan. Sada tomme treba dodati mir.
40 41
udnovato je to toliko smo navikli na jame i rovove da najednoan postajemo podozrivi prema tiini nredela u koji sada dolazimo, kao da je tiina izgovor da nas namame na potajno minirano podruje
A ovi nai drugovi upravo uleu u to, neobazrivi, sami, bez puaka, bez runih bombi. ovek bi najradije potrao za njima, stigao ih i viknuo im kuda ste krenuli, ta hoete sami tamo napolju Vi spadate ovamo, nama, mi moramo zajedno ostati, jer inae kako bisno iveli
udan vodenini toak u glavi, suvie smo dugo bili vojnici.
Novembarski vetar zvidi preko praznog kasarnskog dvorita. Odlazi sve vie drugova. Jo malo, pa e svaki cpet biti sam.
Ostatak nae ete istim putom ide kui. Logorujemo u holu eleznike stanice da bismo ugrabili voz. Sianini hol je stovarite sanduka, kartona, ranaca i atorskih krila.
U roku od sedam asova prolaze dva vo.za. Kao grozdovi vise jata ljudi na vratima. Posle podne osvajamo jedno mesto bliz.u pruge. Uvee smo sasvim napred, na najboljem poloaju. Spavamo stojei.
Prvi voz dolazi idueg dana u podne. To je teretnjak sa slepim konjima. Njihove obrnute one jabuice su beloplave i crveno podlivene. Stoje sasvim mirno, sa ispruenim glavama, i samo jo njukavim nozdrvama odaju znake ivota.
Posle podne su objavili da taga dana nema vie ni jednag voza. Niko ne odlazi. Vojnik ne veruje objavama. I, zaista, dolazi jo jedan. Na prvi pogled se vidi da je voz tek upola pun.
Stanini hol bruji od priprema za polazak i od navale onih koji izbijaju iz ekaonica. Upadaju u divlju guvu sa onima to ekaju u holu.
Voz klizi pored nas. Jedan prozor je otvoren. Digosmo Alberta Troske, najlakeg medju nama, i on kao majmun uskoi unutra. U sledeem trenutku sva su vrata naikana ljudima. Skoro svi prozori su zatvoreni. Neki ve prte u paramparad pod udarima kundaka onih koji
po svaku cenu, pa i raseenih ruku i nogu, hoe da idu. ebad lete kroz razbijena okna, a na nekim mestLma poinju ve da se veru.
Voz staje. Albert je pojurio lcroz hodnik, i otvara prozor pred nama. Tjaden i pas prvi uleu, a odmah zatim, uz pomo Vilija, Betke i Kozole. Ova trojica odmah jurnue na vrata prema hodnicima, da bi sa obe strane blokirali odeljenje. Zajedno sa Ludvigom i Lederhozeom ubacuju se i nae prnje, a zatim Valentin. ja i Karl Breger i, kao noslednji, poto je jo jednom propisno prdnuo, Vili.
Jesu li svi unutra? dere se Kozole iz hodnika, gde je oroman pritisak.
Svi! urla Vili.
Kao iz puke izbaeni, poletee Betke, Kozole i Tjaden svoja mesta, a reka onih drugih razliva se po odeIjerjima, penje se u prtljane mree i ipunjava svaki santmear prostora.
Tuaju i na lokomotivu. Ve stoje i na odbojnicima. Krcvovi vagona su pretrpani.
Silazite, porazbijaete glave! ve vozovodja. Jezik za zube, mi emo ve pazti, odgovaraju mu.
U mniku sede njih petorica. Jednom visi stranjica napoliu, daleko izvan prozora.
oz polazi. Nekoliko njih, koji su se slabo uhvatili, ctp daju. 1W ojica su pregaeni i odweni. Odrnah d.rugi skaeu 5ore. Stepenice su pune. Guva s n..stavlja za vreme vonje.
Jedan se dri za vrata. Ona su se otvorila, i on visi napoiju pod prozoram. Vili se vere za njirn, hvta ga za jaku i ulai.
Te noi je na vagon imao prve gubitke. Voz je prolazin kroz jedan nizak tunel. Nekoliko ljudi je zneeno i zbrisano. Drugi su, dodue, primetili t.o, ali nisu noli odozo da zaustave voz. I ovek na klozetskom rrozrru zaspao je i nestao.
1 ostali vagoni imaju gubitke. Stoga se krovovi cdQi,ravaji drkama, uetima i tesacima zabodenim sa strane, a ustrojena je i straa, da upozorava na opasnost.
42 43
Spavamo i spavamo, stojei, leei, sedei, uei, iskrivljeni na rancima i paketima, neprekidno spavamo. Joz tandre. Kue, drvee, vrtovi, ljudi to mau povorke, crveni barjaci, stanine strae, dreka, vanredna izdanja revolucija. Prvo emo d.a spavamo, a ono drugo moe i kasnije doi. Tek sada oseamo kako smo se zamorili kroz sve proteklo vreme.
Smrkava se. Jedan iak gori, Voz polako ide. esto zastajkuje zbog kvara u maini.
Ranci se ljuljaju. Lule smrde, Pseto mirno spava na mam kolenu. Adolf Betke se primakao i miluje mu dlaku, a posle nekog vremena obrati se meni
Da, Ernst uskoro emo se i mi rastati
Ja klimam. udno je to, ali zaista ne mogu vie da zamisiim ivot bez Adolfa, bez njegovih budnih oiju i mirnog glasa. On je vaspitao mene i Alberta, kada smo kao regruti doli na poloaj i nioem nismo imali pojma. Ne verujem da bih bez njega sada bio iv.
Moramo se po,novo nai I to esto, Adolfe, velim mu ja.
Jedna me izma pljesnu po licu. Iznad nas, u prtljanoj mrei, sedi Tjaden i revnosno broji svaj novac, hoe odmah sa stanice da ide u burdelj. Da bi se potpuno raspoloio, ve sada prepriava sa nekim zemljacima islustva o torne. Niko ne smatra to svinjarijam, u tome nema niega o ratu, pa se ve i zbag toga rado slua.
Jedan pionir, koji nema dva prsta, ponosno pria dz mu je ena u sedmom mesecu rodila dete, a ipak je sedam funti teilo. Lederhoze mu se smeje, to je ipak nemogue. Pionir ga ne razume, Broji na prste mesece od svoga dopusta do rodjenja deteta, i uzvikuje
Sedam Tano
Lederhoze mu se kikoe i podrugljivo razvlai svoje kiselo lice
Bie, da ti je neka drugi to svrio. Pionir blene u njega i muca
ta ta kae to?
Pa to je bar jasno, kmei Artur i protee se.
Pioniru izbija znoj na elu. Neprestano iznova broji. Usne mu dru. Jedan debeli bradati komardija, do
prozora, sav se iskrivia od smeha
He, ovee vole jedan blesavi vole! Betke se podie.
Jezik za zube, debeli! Zato? pita bradonja. Betke mu otro odgovori
Zato to treba da dri lezik za zube A i ti,
Arture. Pionir je pobledeo. Dri se za pro ors.ki okvir i bespomono pita
ta da radim?
Jup mu zamiljeno odgovara
Treba se eniti tek kad su deca sposobna da zaradjuju. Onda se tako to ne me desiti.
Napalju promie vee. ume lee kao tamne krave na vidiku, polja se bledo belasaja u mutnoj svetlosti koju voz baca kroz prazore. Samo jo dva asa ima do kue. Betke ustaje pa sprema svoj ranac. On starnaje u iednom selu, nekoliko stanica pre grada, pa ranije mora izii.
Voz staje. Adolf narn prua ruku. Spotiui se upada na peron, pa gleda oko sebe krunim pogledom, koji u jednom mahu upije it.av predeo, kao suva njiva kiu. Onda se opet okree nama. AIi nita vie ne uje. Ludvig Brajer staji na prozoru, mada ima bolove, i govori mu
Hajd, idi ve jednaen, Adolfe. enica te eka Betke gleda u nas i drma glavom.
1ije tako hitno, Ludvig.
Vidi se na njemu da ga srce vue onamo, ali Adolf je Adolf, do poslednjeg trenutk.a osta,je kod nas. A zatim. kad je voz krenuo, brzo se obrnu i isprui korak.
Uskoro emo te posetiti! dovikujemo za njim. Vidimo ga kako ide preko polja. Dugo nam jo mae. Dim iz lokomotive prolee. U daljini se vide neka crvenkasta svetla.
Voz ulazi u jednu veliku okuku. Sad je Adolf vrlo malen, jedna taka, siuan ovek, sasvim sam na velikoj, tamnoj ravnici, iznad koje stoji silno nono nebo u olainoj jasnoi, gubei se na vidiku u sumpornom utilu. Ne znam zato, nema nikakve veze sa Adolfom, ali se uzbu
44 45
djujem gledajui kako ovek ide irokim poljem pod velikim nebom, uvee i usamljen.
Zatim prolee pared nas drvee, sve tamnije, i uskoro ostaje samo vonja, nebo i urr.
LT naem odeljenju je oivelo. Ovde su, unutra, uglovi, ivice, miris, toplina, prostor i granice, ovde su mrka izbrazdana lica sa svetlim pegama oiju u njima, ovde se osea zadah zemlje, znoja, krvi i unifarmi. A napolju, s tutnjavam voza, juri nejasno svet, i ostaje sve dalje, svet rovova i jama, tame i uasa, i samo jo jedan vrtlog ostaje pred prozorima, ali on ne moe da nas zahvati.
Neko poinje da peva. Drugi upadaju. Uskaro pevaju svi, celo nae odeljenje, pa odeljenje pared nas, i ceo voz. Pevamo sve glasnije, sve jae. ela nam se zacrvenela, ile nabrekle, pevamo sve vajnake pesme kaje znamo, i pritom ustajemo, gledamo jedan drugoga. Tokovi grrr i daju ritam a mi pevamo, peva.mo
Ja sam sabijen izmedju Ludviga i Kozola, i oseam njihovu toplinu kroz moj kaput. Pakrecem ruke, okreem glavu, miii mi se zateu, i neka drhtavica me o.buzima od kolena do stomaka, u kostima mi buja kao penuava limunada, penje se u plua, usne, oi, tako da se sve oko mene zamaglilo, a u meni bruji kao telegrafska bandera e oluji, zuii hiljadu ica, otvara se hiljada puteva. Polako stavljam ruku na Ludvigow, i mislim da e izgoreti. On me pogleda, umoran i bled kao i uvek, a ja ne mogu nita da kaem od svega to je u meni, no samo ga muno i isprExidano pitam
Ima li jednu cigaretu, Ludvig?
On mi je daje. Voz juri, a mi pevamo dalje. Ali postepeno se uvlai taman huk u topot tokova i nae pesme, i najednom pue grom a grmljavina je dugo tutnjala i kotrljala se po ravnici. Oblaci se zgusnue jo jae i srui se oluja. Munje sevaju kao bliska vatra iz topovskih cevi. Kozole stoji na prozoru, vrti glavam i mumla isturajui glavu i ramena napolje.
Deco, jo i aluja u ovo doba!
A zatim, iznenada, uurbano vnu
Brzo! Brzo! Eva ga!
Mi se tiskamo k njemu. U blesku munje, na ivici vidika, tre u nebo uski, vitki tornjevi grada. Tama s 9 gnmljavinom neprestano opet pada na njih, ali pri svakom blesku munje sve su blii.
Oi n.am gore od uzbudjenja. Kao gosostasno drvo izdie se najednom oekivanje medju nama, iznad nas, u nama.
Kozole grabi svoje stvari, iri ruke i uzvikuje
Deco boja, gde li emo sedeti kroz godinu dana Na zadnjici, objavljuje Jup nervozno.
Ali niko se vie ne smeje. Grad nas je dohvatio i silno na.s privlai sebi. Eno ga gde lei i die iroko ispruen u divljem svetlu, i pribliuje naan se, a mi se vozimo k njemu. Voz vejnika, voz onih koji se vraaju kui ni iz ega, voz agromnog iekivanja, sve blie se primie Mi stremimo gradu, zidov nje.govi jure nam u susret, tek to se nismo sudarili, i munje lete, grmljavina besni, a onda sa obe strane voza. zabruji larana i dazivanje, sputa se plaha kia, blista rampa od vlage, i mi, van sebe od zanosa, uskaemo u to.
Sa mnom iskae i pas. Pribija se uza me i mi jurimo kroz kiu niz stepenice.
d m
tao kad voda iznenada pljusne na planik, tako se i mi rasprskavamo pred stanicam. Kozole, Breger i Troske iurinim karakom grabe Hajnrihovom ulicom. Isto tako urno Ludvig i ja odlazi no u elez,niku aleju. Bez oprotaja, kao strela, Lederhoze odjuri sa svojom starinarnicom. Tjaden urno pita Vilija za najkrai put u javnu kuu. Samv Jup i Valentin imaju vremena. Njih niko ne oekuje i zato prvo gegucaju prema ekaonici, ne bi li gde nanjuili kakvu hranu. Kasnije e u kasarnu.
Sa drvea eleznike aleje kaplje voda. Oblaci promiu nisko i hrzo. Nekoliko vojnika najmladje godita dolazi nam u susret. Na rukama imaju crvene trake.
Epolete dole! viknu jedan i skoi na Ludviga. Jezik za zube, brucou re.grutski! odgovorih i gurnuh ga ustranu.
Drugi pridolaze i opkoljavaju nas. Ludvig mirno pogleda prvoga, pa podje dalje. Ovaj mu se uklanja s puta. Ali tada se pojavljuju dva mornara i kidiu na njega.
Svinje, zar ne vidite da je ranjen? kaam ja i bacam ranac s ledja da bi mi ruke bile slobodnije. Ali Ludvi ve lei na zemlji, nemoan, sa svajom ranjenom rukom, Mornari mu kidaju uniformu i gaze ga, a jedan enski glas cii
Potporunik! Ubi tog krvoloka!
Pre no to sam mu mogao pomoi dobio sam takav udarac u lice da sam se zaneo.
ivotinjo! dahem ja, i svom snagom zalepih napadau izme u trbuh. On huknu i preturi se.
U istom asu napadoe me druga trojica. Jednome od nJih skoi pas na vrat. Ali ostali Qn oborie.
Svetlo gasi no vadi! vie ena.
Izmedju nogu koje tabanaju vidim kako Ludvig slobodnom Ievom rukom davi jednog mornara, koga je v.speo da obori udarivi ga odozdo po zglobu u kolenu.
Ludvig ne poputa, iako oni drugi estoko udaTaju po njemu. Onda me jedan oinu opasaam po glavi, a drugi mi stade nogom na usta. Volf ga, dodue, odmah epa za kaleno, ali nam ne polazi za rukom da se dignemo oni nas neprestano obaraju udarcima i hoe da nas izgaze i pretvore u kau. Raz,jaren sam i pokuavam da se dokopam revolvera. Ali u tom asu jedan od mojih napadaa poledjuke tresnu na plonik pored mene. Jo edan tresak, i drugi lei onesveen. A odmah zatim i trei To samo Vili moe biti na poslu. Dojurio je u galopu, usput bacio ranac, i sada besni nad nama. Po dvojicu grabi svojLm akazna za iju i lupa im glave jednu o drugu. Namah su se onesvestili, jer kad pobesni, Vili je ivi kovaki eki. Oslobodjeni smo, i ja slcoih na noge, ali oni ve kidaju. Stiao sam samo da jednome gurnem ranac u krsta, a onda sam priao Ludvigu.
Vili je ve u po,teri. Video je da su ona dva mornara tukla Ludviga. Jedan od njih, modar i stenjui, lei pod olukom a nad njim rei pas za drugim Vili, s lepravom kosom, juri kao crvena oluja.
Ludvigov zavoj je izgaen. Curi krv kroz njega. Lice mu je ubrijano, elo ozZedjeno udaram noge.
Jesi li dosta dobio? pitam ga, a on, bled kao smrt, klima glavom.
Vili je za to vreme ulovia mornara i vue ga za sobom kao dak.
Krmaa pogane! kripi on zubima. Kroz ceo rat ste bili s vaim ladjama na letovanju, i nijedan pucan, niste uli, a sada ste razjapili vilice i napadate vojnike s fronta. Pokazau vam ja! Savi kolena mazgb koznordiska! Moli ga za oprotenje!
Vili ga gurnu dole pred. Ludviga. Tako je straan da se covek zaista moe uplaiti. Sike od besa
Isei u te Iskidau te u komade Na kalena! Ovaj cvili.
stavi, Vili, veli mu Ludvig i skuplja svoje stvari.
Vili se zgranu
ta? Jesi li lud? A oni tebi ruku izgazili! Ludvig ve odlazi i ponavlja
Ma pusti ga
Vili se udi jed.an trenutak, ne shvatajui Ludviga, a onda, dajui glavom, pusti mornara.
Pa dobro Bei!
Ali kad ovaj potra on nije mogao da se uzdri a da ga opaui nogom, tako da se dvaput preturio.
Idemo dalje. Vili psuje, jer on mora da govori kad je besan. Ali Ludvig uti.
Najednom videsmo kako od ugla Pivarske ulice nailazi grupa pobeglih. Doveli su pojaanje. Vili skida svoju puku.
Napuniti i ukoiti, veli on, a oi mu se smaniuju.
Ludvig izvlai revolver, a i ja pripremam svoju puku za pucanje. Dosad je biIa samo tua, ali sada postaje ozbiljno. Ne damo d.a nas i drugi put napadnu.
Rasporedjujemo se na ulici, na rastojanju od po tri ke.raka, da ne bi prestavljali zbijenu metu, i idemo napred. Pas edmah primeuje ta se zbiva. Reei uuri se pored nas u slivnik, jer je na bojitu nauio da se pod zaklonom privlai.
Kad se pribliimo na dvadeset metara, pucaemo, pretei saoptava Vili.
TJ goanili pred nama primeuje se komeanje. Mi koraano dalje. Diu se puke protiv nas. Vili obre konicu, pa skida runu bombu s pojasa, koju jo uvek uva pri sebi kao gvozdenu rezerw, dodajui
Brojimo do tri
Tada se iz one grupe izdvoji jedan stariji ovek u podeficirskoj bluzi, na kojoj nema irita. Stupi pred nas i pita
Jesmo li dngovi, ili nismo?
Vili prvo mora da odahne, tako je preneraen, pa nda gnevno dobaci
52 53
Sto mu gromova, to mi pitamo vas, bednici. Ko je zapoeo da napada ranjenike?
Onaj se zaprepasti, pa upita one pozadi Jeste li vi to uradili?
Nije hteo da skine epolete, kae jedan iz gomile.
ovel napravi jedan gnevan pokret, pa se opet obrati nama.
Drugovi, oni nisu smeli to da uine. Ali vi kanda ne znate ta se zbiva. Odakle zapravo dolazite?
Sa fronta A odakle bi mogli frkne Vili. A kuda ste poli?
Onamo gde ste vi celoga rata bili iui. Onaj ovek podie prazan rukav Drue, ovo nisam kod kue izgubio.
Vili, nimalo tronut, primeuje nu
Utoliko gore. Onda treba da te je stid to si zajedro sa avim paradnim vojnicima.
Podoficir nam prilazi blie, pa mirno kae
Revolucija je, ko nije s nama, taj je protiv nas! Vili se smeje
Lepa revolucija sa tim tvojim udruenjem za kidanje epoleta! Ako ne traite vie Pritoan prezivpljunu.
Jednoruki mu brzo prilazi i govori
O, da! Mi hoemo vie! Kraj ratu, kraj hukanju! Kraj ubijanju! Hoemo opet da budemo ljudi, a ne ratnP maine!
Vili spusti ruku s bombom, pa mu odgovori, pokazujui na Ludvigov izgaeni zavoj
Lep vam je ovo poetak.
Zatim u nekoliko skokova jurnu na onu gomilu i riknu
Gubite se kui, balavci! Gomila uzmie, a on joj dobacuje
Hoete da budete hrabri, a niste jo ni vojnici! Kad cvek vidi kako drite puke, uplai se da ete polomiti ruke!
Gomila se rast.ura. Vili se vrati i stade pred podoficira.
Tako A sada neto da ti kaem. Mi smo, isto tako kao i vi, siti tih trica, i jednom to,me mora biti kraj, to je jasno! Ali ne ovako! Ako mi uradimo neto, inimo to od svoje volje, a nikaka ne damo da nam se naredjuje! Sada pak, dobro rairi oi!
U dva zamaha zdera svoje epoletuke.
Ovo inim zato to ja hou, a ne zato to vi hoete! To je moja stvar!
Zatim pokae na Ludviga
AIi ovaj je na potporunik, i on e zadrati svoje. Telo ono,m ko se bude bunio protiv toga
Jednoruki klima. Na njegovom licu se vidi da mu se u dui neto zbiva i odjednom izbaci
I ja sam bio napolju, ovee I ja zram ta je to! Zatim uzbudjeno pokazuje svoj patrljak
Evo Dvadeseta peadiska divizija, Verden! Vili mu lalconski dobaci
Bili smo i mi E, pa anda prijatno Namaknu ranac i obesi puku o rame. Stupamo dalje. Kad Ludvig dodje do njega, podoficir sa crvenom trakom iznenada podie ruku kapi, i nama je jasno on ne pozdravlja ni unformu ni rat, on pozdravlja druga s fronta.
Vili najblie stanuje Tronuto mae prema maloj kii,
Zdravo, stara atrljo! Sada e rezerva imati mira. Mi hoemo da stanemo. Ali Vili ne pristaje. Objariava nam borbeno
Prvo Ludviga da atpratimo Salatu od. krompira i savete ipak u na vreme dobiti.
Usput smo zastali i istimo se, da nam roditielji ne bi pinetili da dolazimo ba iz tue. Izbrisali smo Ludvigu lice i omotali mu zavaj, da bi prikrili krvava mesta, jer majka bi mu se inae mogla uplaiti. Kasnije i tako mora a bolnicu da ga ponovo previju.
Mirno slno stigli tamo. Ludvig jo izgleda vrlo iznuren, Ne misli na to, kaem mu ja i pruam ruku. Vili mu obvija svoju apu oko ramena.
Svakam se moe to dlesiti, dragi moj. Da nisi dobio taj lcurum, napravio bi od njih paprika.
Ludvig nam klimnu glavam i udje. Mi gedamo za njim da li e moi da se popne uza stepenice. I ve se do polovine popeo, kad Viliju iznenada jo neto pade na um, pa viknu za njim glasom koji zaklinje
Sledei put gazi! Uvek gazi! Ne daj u takvom sluaju da ti pridje.
Zatim zadavoljno zalupi kapiju.
Voleo bih znati ta mu je ve nekoliko nedelja, pri,metih ja.
Vili se ee po glavi, razmiljajui.
Bie da je srdobolja, jeT Ludvi inae! Sea li se kako je svrio sa onim tenkom kod Biksota?... Sasvim sam! To nije bilo nimalo prosto, dragi moj Namaknu svoj ranac.
Dakle, sa sreom, Ernst I ja idem da vidi,m ta je radila porodica Homajer u poslednjoj polavini godine. Bie dirljiv jedan as, a onda e poeti vaspitavanje. Moja mati Ah, dnie, ona je bila narednik! Zlatno srce ima stara, ali u okviru od granita!
Sad idezn dalje, i najednom mi je svet izmenjen. U uima mi umi kao da reka pratie ispod kaldrme, i nita ne vidim i ujem, sve dok ne zastanem, gred naom kuam. Polaka se penjem. Na vratima si natpis Dobro doao, a pored njega je kita cvea. Maji su ve videli da dolazim, i svi su na okupu majka je sasviun napred do stepenica, zatim otac, pa sestre, iza njih se vidi dnevna soba i na stolu jelo. Sve je sveano. Ja im zameram
Nema ssla to. Cve i sve ostalo emu to Nije tako vano Zato plae, majko? Eva, apet sam ovde Rat je svren Ne t,reba plakati
I tada tek primeujem da i meni teku slane suze niz ubicu.
II
Jeli smo utipke od krompira s jajima i kobasicama. Divna veera. Skoro je dve godine kako sam poslednji put video jaje utipke i da ne spominjem.
Sada sedimo siti, udobno, oko velikog stoTa u dnevnoj sobi. Pijezno kafu od hrastava ira sa zamenom eera. Lampa gori, kanarinac peva, ak je i pe topla, a Volf lei pod stolom i spava. Lepo je kako sama moe biti.
Priaj nam malo ta si doiveo, Ernst, obraa mi se otac.
Doiveo odgovaram ja razmiljajui. Nita nisam stvarno doiveo. Stano je trajao rat, a ta se tu moe doiveti.
RIakoliko da lupam glavu, nita mi naroito ne pada na um. O onome to je bilo ne moe se goworiti sa civilima, a drugo nita ne znam. Kaem im izvinjavajui se
Vi ste ovde sigurno mnogo vie doiveli.
Zaista su doiveli. Priaju mi sestre kako su skupljale hranu za ovu veeru. Dvaput su im andarmi na stanici we oduzeli. Trei put su jaja uile u kapute, kobasicu strpale u nedra, a krompir salrrile u depove pod suknjama. Tako su uspele.
Ja ih sluam pomalo otsutan. Narasle su atkad sam ih poslednji put video. Mada nisam anda toliko obraao panju na to, i zato mi sada tim vie pada u oi. Kako prolazi vreme
Zna li da je savetnik Plajster umro? pita me ot3c.
Ja klimam glavem A kada?
U julu, otprilike oko desetog
Voda na pei peva. Igram se sa resama na stolnjaku. Da u julu, mislim ja, u julu Tada smo za poslednjih pet dana izgubili ideset i est ljudi Ali jedva trojici da znam jo ime, toliko ih je bilo posle jo. Pomala sanjiv od. sobne toplote, na koju nisam navikaos pitaQn
A cd ega? Od granate ili puana metka? Otac mi se zaudi
Ali, Ernst, on nije bio vajnik! Imao je zapaljenje plua.
Ah, da i toga jo ima, primetih ja i namestih se na stolici.
Saoptavaju mi, dalje, ta se desilo od moga poslednjen dopusta. Kasapina sa ugla su skoro pretukle gladne en. Jedared, koncem avgusta, dobila je svaka porodica celu funtu ribe. Uhvatili su psa doktora Knota i verovatno skuvali saoun. Gospodjica Mentrup je dobila dete. Krampir je opet poskupeo. Idue nedelje moda e se moi dobiti kosti na klanici. Prolog meseca se udala tetka Gretina druga erka, i to za ritmajstera
Napolju Iupa kia u okna. Ja skupljam ramena, udno je opet sedeti u sobi. udno je opet biti kod kue. Moja sestra zastade i zaudjeno primeti
Pa ti i ne slua, Ernst
Ja se brzo pribrah i uveravam je
Sluam, sluam Za riLm.ajster da, da za ri.tmajstera se udala.
Sestra revnosno nastavlja
Zamisli kakva srea A lice joj je puno gega! ta veli na to?
ta bih mogao rei na to Ako ritmajstera pogodi rapnelska kugla u mozak, svreno je s njime kao i sa sakim drugim ovekoQn.
Oni dalje govoTe, ali ja, nilcako ne moa da saberem svoje misli. Sta.lna mi se udaljuju.
Ustajem i gledam kroz prozor. Nekoliko aa visi na uetu. Lepraju se leno i tromo u sumsaku. Belilo u polutami nejasno treperi. Iznenada se iza toga die slika, slina senima, daleka lepravo rublje, usamljena usna hzrmonika u veeri, nastupanje u sutonu i mno,ai mrtvi Crnci u izbledlim. placim injelima, raspucanih usana i krvavih oiju gas. Slika je za asak potpuno jasna,
a onda se njie, pa nstaje, gae se oz nju lepraju, belilo je opet tu, i ja ponovo oseam iza sebe sobu sa roditeljima, toplinom i bezbednou. Prolo je, mislim, i sa olakanjem se brco okrenem.
Zato si tako nemiran, Ernst? pita mie otac. rdisi ni etvrt asa mirno sedeo dosad.
Moda je premoren, veli majka. Pcmalo zbunjen, razmiljaicri i odgovaram
Ne. Nije to. AIi skoro da poverujem da ne ma.gu vie tako dugo sedeti na stolici. Na frontu ih nismo iriali, leUi smo r.aokolo, kako se gde zadesilo. Prosto vie nisam r.avikao na to.
Smeno veli mi otac.
Ja sleerrt ramenima. Majka se smeka i pita me Jesi Ii ve bio u svojaj obi?
Nisam, odgovaram i kreem tamo.
rce mi zalupa kad sam u mraku otvorio vrata i udaiznuo miris knjiga. Uurbano palim svetlost, a onda razgle dam. Sestra iza mene primeuje
Sve je o.stalo nedirnuto.
Da, da, odgovaram odmahajui.
Vie bih voleo da sada budem sam. Ali i ostaIi ve dolaze. Zastaju u vratima i gledaju me sa eljom da me razale. Sedam u naslonjau i stavljam ruke na plou od sola. Oseam da je glatka i svea. Da, sve je ostalo isto. Evo, tu lei jo uvek pritiska od mrkag mramora, koji sam dobio na poklon od Karla Fogta. lVjegovo je mesto, kao i nre, pored koznpasa i mastionice, Al Karl Fogt je pao kod Kemela. Sestra mi se obraa
Ne dopada ti se vie soba?
Kako da ne, odgovaram olcevajui. Ali je tako mala
I ranije je bila tolika, veli mi otac smejui se. Tano je, priznajem ja. Ali mislio sam da je mnogo vez.
Dugo nisi bio ovde, Ernst, leae mi majka. Ja lilimam glavom, a ona nastavlja
Krevet emo preswi, nemoj sada onamo gTedati.
5 59
Traim dep u svome kaputu. Adolf Betke mi je na rastanku poklonio paklu cigara. Moram sada popuiti jednu. Sve je oko mene tako labavo kao da me hvata vrtoglavica. Duboko uvlaim dim u plua, i osetim da mi je ve bolje.
Cigare pui? upita me otac, iznenadjena i skoro sa prekarom.
Zaudjeno ga gledam odgovarajui mu
Razusne se One su tamo spadale u sledovanje. Svakag nam je dana pripadalo tri do etiri komada. Hoe li i ti jednuT
On klima glavom i uzima jednu. Raiije uopte nisi puio.
Da ranije velim ja.
Moram malo da mu se osmehnean to toliku buku pravi zbog toga. Ranije svakako to ne bih uinio. Ali u rovu je nes tao zazor pred starijima. Tamo smo svi bili ednaki.
Kriom pagledam na sat. Tek sam nekolika asova cvca, a ini sni se kao da ve nekaliko nedelja nisam video Vilija i Ludviga. Najradje bih askom trknua do njih. Nikako jo ne mogu da shvatim da sada zauvek treba da o.stanem u porodici, jednako imam oseaj da emo sutra, prekosutra, kad bilo, opet marovati, rame uz rame, psujui, predano, ili svi zbijeni
Najzad ustadoh i donesoh injel iz hodnika.
Zar nee veeras kod nas ostati? pita me majka.
Moram jo da se prijavim, kaern. joj, er ona dr.go i tako ne bi shvahla.
Ona me prati do stepenica, pa me zaustavi ekaj, pomrina je, doneu svetiljku Zastarnem iznenadjen. Osvetljenje? Za avih nekeliko
steFenica? Gospode, koliko sam muljevitih jama i koliko razrivenih prelaza morao godinama prelaziti i snalaziti se bez svetlosti, u tekaj paljbi, nou A sada svet.ost za ovih nekoliko stepenica? O, majko! Ali strpljivo ekam, dok ne dodje s lampom i osvetli mi, i tako mi je kao da me miluje u mraku. Jo mi dovikuje
Pazi, Ernst, da ti se ne desi neto!
Ja joj se okrenem sa osmeh,om i usnirujem je
ta moe da mi se desi, majko, ovde, u zaviaju i mit
Gna se naginje preko ograde. Njeno m,alo, izbrazdano lice zlatasto je oseneno titom lampe. Senke i svetline tajanstveno se lelujaju iza nje po hodniku. I najednon se uskomea neto u mieni, zahvati me neka udna ganutost, skoro kao bol... kao da niega drugog nema na ovom svetu sem ovog lica, kao da sam opet dete kome treba stepenice asvetliti, deak kome e moe neto desiti na ulici, i sve ostalo izmedju toga kaa da je samo prividjenje i Sari...
Ali svetlost lampe pade jednim otsim otsevam na kopu moga opasaa, i toga magnovenja nestadle, ja nisam dete, ja nosim unifarmu. Brzo skoih niz stepenice, sve po tri najednom, i naglo otvorih kapiju, udan da stignem do svojih drugova.
Prvo idem u posetu Albertu Troske. Njegovoj majci su oi uplakane, ali tome je danas vreme, i nije nikakvo zlo, Ali ni Albert nije onaj stari. ui za stolom kao pokislo kue. Pored njega sedi njegov stariji brat. Davno ga nisam video, i znam samo toliko da je leao u bolnici. Ugajio se i ima lepe rumene abraze. Veselo ga podravljam
Zdravo, Hans! Zdrav si opet! Kako ide, kako stoji? Jo uvek najbaije na dve noge, zar ne?
On mrmlja neto nerazgovetno. Gospodja Troske se zagrcne i izidje. Albert mi daje znak oima. Ne razumem i gledam unaokolo. Tada tek primetim da pored Hansove stoiice lee take, i pitam ga
Jo uvek nije u redu?
JesCe, odgovara on. Prole nedlelje sam, otputen iz bolnice. I7ohvati take, odupre se i u dva skoka prebaci do pei. Oba stopala nema. Na desnoj nozi mu je gvozdena proteza, a na levoj ve vetako stopalo s cipelom.
Stid me je zbog mog ponaanja, te se izvinjavam On klima. Stopala su mu promrzla u Karpatima, a zatim je nastupila gangrena, i najzad su ih morali otsei.
Nisam znao, Hans
Gospodja Troske je donela jedno jastue, i nameta ga pod proteze, teei sina
Hvala bogu, samo stopala. Ne brini, Hans, ve emo to udesiti, nauie ti da hoda.
Zatim sedne pored njega i miluje ga po ruci.
Da ima bar noge, dodajem samo da bih ne
to rekao.
Meni je i to dovoljno, odgovara. on.
Pruam m.u cigaretu. Ma ta radio orek u tim trenucima sve je neumesno, pa ma kako dobro da rnisli. Razgavaramo, dodue, iakQ muno i s prekidima, ali kad jedan od nas, Albert ili ja, ustane i hoda po sobi, primeujemo kako nasn Hans tamnim i bolnim pogledom posmatra noge, a i oi njegave majke traae taj isti put uvek samo noge tamoamo vi imate noge a ih nemam
On ne moe sada nita drugo da misli, a majka se samo za njega brine. Ona ne vidi da Albert pati zbog toga. Pa mi se moramo jo prijaviti, kalem mu ja, da
bih naveo razlog da moe otii. Da, brzo prihvati on.
Napolju odahnusmo. Vee se blago ogleda na vlanom ploniku. Fenjeri trepere na vetru. Albert gleda netremiae preda se i poinje, sa oklevanjem
Tu nita ne mogu pomoi, Ernst Ali kad sedim rnedju njima i gledam njega i majku, onda na kraju uvek mislim da sazn ja neto kriv, i stidim se to imam obe noge. ovek izgleda sebi sasvim nizak zato to je tako zdrav i itav. Kada bih imao samo jedan pogociak u ruku, kao to ga irna Ludvig, ipak to ba ne bi tako izazivalo
Pokuavam da ga teim. Ali on gleda u stranu. Nita ga ne ubedjuje, ma ta mu govorio ali meni je bar lake. Tako je uek sa teenjem.
Idemo Viliju. U njegovoj sobi je lom. Krevet stoji rasklapljen uza zid. Mora se produiti, jer Vili je u vojsci toliko na da vie ne staje unutra. Daske, ekii i testere lee naokolo. Na jednoj stolici blista ogromna i
nija salate od krompira. Njega nema. Njegova majka nam saoptava da je ve itav as u perionici, da bi se izribao. ekamo ga.
Gospodja Homajer klei pred Vilijevim rancem i eprka po njemu. Vrti glavom i izvlai nekoliko prljavih dronjaka, koji su nekada bili par arapa, pa gleda priekorno Alberta i mene, i gundja
Same rupe
Ratna roba, primeujem ja i sleem ramenima. Je li? Ratna roba? odgovara ona ljutito. ata sve ne znate vi! To je bila najbo,lja vuna! Osam dana sam jurila dok sam ih nabavila. I we su propale. A nove se nigde ne mogu dobiti.
Zabriruto posmatra ostatke, pa nastavlja
Sigurno ste svake nedelje imali bar toliko vremena da presvuete iste arape. tiri para je poneo prolog puta. Samo je dva para doneo natrag. I to u ovom izdanju!
Ona provlzi aku kroz rupe, a ja jo htedoh da uzmern Vilija u zatitu, kad eto ti njega pobedonosno, sa uasnom vikom, upada k nama.
To se zove imati sreu! Jedan kandidat za lonac! Veeras emo jo imati pilei paprika!
U ruci nosi, kao barjak, debelog petla. Zelenozlatno perje na repu blista, kresta se svetli gtupurnim sjajem, a na kljunu visi nekoliko kapi krvi. Iako saan. dobro veerao, ipak mi se kupi voda u ustima.
Vili blaeno njiha ivotinju, a gospodja Homajer se uspravila i vriti
Vili! Otkuda ti to?
Vili ponosno izjavljuje da ga je maloas video iza upe, pa ulavio i zaklao, sve u roku od dva minuta. I tape majku po ledjima.
To smo napolju nauili. Nije Vili uzalud jednam bio zamenik parakuvara.
Ona ga gleda kao da je progutao boanbu, pa pozya svoga mua. Sva skrhana jei
Oskare, pogledaj Zaklao Bindingova priplodna Petla!
Kako Bindingova? pita Vili.
Pa petao je Bindingov, ovoga pored nas! Mlekarov! boe, kako si mogao tako ta uradti!
Gospodja Homajer se srui na jednu stolicu. Vili se udi
Pa neu valjda takw peenicu pustiti da mi umakne U prstima nam je to ve.
Gospodja HomajeT ne moe da se smiri.
No, lepo e to biti. Taj Bindin je takav naQnor! Vili je sada ozbiljno uvredjen
Zata mie ti smatra, zapravo? Ni mi me nije video! Nisam ja poetnik To je ravno deseti to sam ulovio. Ovo je jubilarni petao. Moemo ga u potpunom miru pojesti, Nema Bindilig ni pojxna o tome.
Zatim neno protze5e Pea
Prijae mi ti! Hoemo li ga kuvati ili pi? Gospodja Homajer je van sebe
Misli li da u ja i jedan zalogaj od nje,ga uzeti? Smesta ga natrag odnesi!
Nisam lud! izjavljuje Vili.
Pa ukrao si ga, kuka ana, sva oajna.
Ukrao? To bi tek lepo bila! Rekviriran je on. Nabavljen! Nadjen Ukradjen! Kada se navac uzzne, onda se moe govoriti o kradji, ali ne kad se neto za ielo pridigne. Onda smo mi mnogo ukrali, je li, Ernst?
Ja mu odobravam
Jasno je, Vili, datrao ti petao. Ba kao onda onaj od komandira druge baterije u ta.lenu. Sea li se kako si napravio od njega pilei paprika za celu etu? Jedan prema jedan pile na jednog konja?
Viliju je polaskalo to, pa se ceri i pipa plou na tednjaku, a onda, razoaran, obraca se majci
Hladan. je Zar nemate uglja?
Gaspodja Homajer je zanemela od uzbudjenja. Mae samo da klima glavom. Vili joj namiguje, da bi je odobrovoljio.
Nabaviu sutra i to. A sada moemo uzeti ovu staru stolicu, i tako je rasklimatana i ne vred nita vie. Gospodja Homajer, ponovo zbunjena, gleda svog,a si
na. Onda mu istrgnu stolicu, a 2atim i petla pa sb uputi mlekaru Bindingu.
Vili se ba naljutio i setno mi veli
Eto, odlazi i nee vie pevati. Shvata li ti to, Ernst?
Da ne moemo uzeti stolicu, iako smo na frontu jednom ceo klavir izgoreli da bi skuvali jednog zelenka to jo, oo nudi, i razu nem. I da ovde, kod kue, ne smemo noputati nehotinim trzajima svojih ruku, iako je na frontu sve jestivo bilo stvar sree a ne morala i to jo mca nekako da shvatLm. Ali da se petao koji je, najzad, ve mrtav, vraa, a i regrut bi morao znati da e to stvoriti samo nepotrebne zaplete e, to nalazim da je skroz blesavo.
Vili je bio uzbudjen i zabrinut
Pazi to ti kaem ako to udje u modu, jo emo ovde umreti od gladi. Da smo sami, imali bi za pola asa najbolji pilei paprika napravio bih uz njega i uti so6.
Poled mu luta od tednjaka do vrata. Ja predlaem Najboljle e biti da se izgubimo, Ovde e biti zaguljivo.
Ali gospodja Homajer se ve vraa i zadihana saoptava
Nije kod kue.
Jo je uzbudjena i hoe i dalje da gavori, kad primeti da se Vili obukao. Sve drugb je namah zaboravila. Ti hoe ve da ide?
MaZice u patrolu, mamioe, veli on srnjui se. Ona se rasplaka. Vili je zbunjeno lupka po ramenu. Vratiu se ja. Sada emo se uvek vraati. I suvie esto Videe
Jedan uz drugog, sa rukama u depovima, velikim koracima idemo Dvorsko,m ulicam.
Zar neemo ii po Lud.viga? pitam ja. Viii klimnu odreno glavom.
Pustimo ga da spava. To je bolje za njega.
Grad je nerniran. Kamioni s mornarima jure ulicama. Crvene zastave se lepraju.
Pred gradskom kuom istovaruju se i dele hrpe letata. Ljudi ih otimaju mornarima iz rvku i udno itaju. Oi im sijaju. Jedan udar vetra zahvata itave denjke i iovitla ih u vis, kao jato be2ih golubova. Listii se zapliu u golo granje drvea i tamo vise utei. Jedan stari o1vratuk 5
vek, pored nas, u sivozelenkastom ogrtau, drhtavi,m usna ma veli
Drugovi, sada e biti bolje. Sto mu muka, avde se kanda deava neto, pri meujem ja.
Ubrzavamo korake. to smo blie katedrali, guva je sve vea. Tig je pun ljudi. Na stepenicama pozorita stoji a jedan vojnik i govori. Nad njego.rim licem treperi kao kreda bla svetlost. Ne mozemo tano da razumemo ta govori, jer vetar fijue u dugim, nepravilnim udarima pre ko trga, i svak put donosi jedan talas muzike orgulja, u kojem se skoro davi tanlci, otseni glas govornika. i
Uzbudljiva, nejasna napetost lebdi nad trgom. Masa stoji kao zid. Skoro sve sami vojnici. Mnogi sa svojim e nama. utljiva zatvorena Iica imaju isti izraz kao na boji.tu, pod elinim lemovima, kada vrebaju neprijatelja. AIi sada im se u pqgledima javlja najeclnom jo neto slutnja budunosti, nedokuivo oekivanje dnzg!og ivota.
Od pozorita dopiru uzvici. Odgovara poLmulo bua nje, Vili oduevljena uzvikuje
Deco, poinje! a Ruke se diu. Redovi se pokreu. Obrazuje se povorka. uJu se uzvici Napred, drugavi! Kao ogroman dah kaldrmom bruji koranica, Ukljuujemo se bez razmilja nj a.
Desno od nas koraa jedan artilerac, pred nama jedan pianir. Grupe se spajaju. Mala njih se poznaju. Ipak od mah postajemo prisni jedni s drugima. Vajnicima nije po trebno nita da znaju jedan o drugorm. Oni su drugovi to je dovaljno. Pionir pred nama e drugome nekom. koji je zastao
Napred, Oto! Fiajde s nama!
Ovaj okleva. Pored njea mu je ena. Ona ga uhvatila pod ruku i gleda. On se smeka zbunjeno
Kasnije, Frane.
Vili razvlai lice u grimasu
Kad se umeaju suknje, ode vragu pravo drugar, stvo! Vide!
Pionir odgovara pruajui mu cigaretu
Kojeta! Zene su pola ivota. Samo, sve u svoje vreme
I nehotice ulazimo u korak, Ovo je ko,raanje drukije od ozlob. Kaldrma tutnji, a nad kolanom uzlee, kao munja, divla i zadihana nada kao da se sada ulazi pravo u ivot slobode i pravde.
Ali ve posle nekoliko stotina metara povorka zastaje. Zaustavlja se pred kuom pretsednika optine. Nekoliko radnika drma kapiju. Sve je tiho, ali iza zatvorenih prozora u jedan mah vidi se bledo lice jedne ene. Kapiju drmaju jae i jedan kamen poleti preirna prozoru. Za njim drugi. Sa zvekom se rasprskava stakla u vrtu pred kuom.
Onda se pojavi pretsednik optine na balkonu prvog sprata. Lete uz,vici prema njemu. On pakuava da nas uveri o neem, ali ga niko ne slua. Neko mu dovikuje Hajde! Podji s nama!
Pretsednik slee ramenima i klima glavom. Posle nekoliko minuta on koraa na elu povorke.
Zatim izvlae rukovodioca za ishranu, Onda dolazi na red neki unezvereni elavko, koji je kriom trgovao maslom. Jednog trgo.vca itom nismo uhvatili on je blagovremeno kidnuo kad je uo da dolazimo.
Povorka se kree prema zamku, i zaustavlja se pred ulazom u okruru kamandu. Jedan vojnik ustra uza stpenice i udje u zgradu. Mi ekamo. Svi su prozori osvetljeni.
Najzad se opet otvaraju vrata. Pruamo glave. Izlazi jedan ovek s Eorbom za akta. Vadi nekakve listove i poinje ravnomernim glascm da ita neki govor. Mi napregnuto sluamo. Vili dri obe ake iza svojih velikih uiju. Za itavu glavu je vii od svih ostalih, te bolje razume reenice i ponavlja ih. Ali rei ubo.re preko nas, Odjekuju i gue se, ali nas ne pogadjaju, ne privlae, ne pokreu, samo ubore i ubore.
Uznemirujemo se. Mi to ne razumemo. Navikli smo da delamo. pa revolucija je sada! Mora se neto desiti! A naj ovek gare samo govari i gavori. On poziva na mir i rboritost, A niko nije bio razborit.
66 6?
c CD D
n, C, cn O
Q G. u. fy fD p7 u i i lp rd
p O Sv O.
m o w
J P7 No u u
r. fv u. 3 Q,
Neko vreme stojim, a onda se vraam, opet se primiem ulica.ma i stanovima, tiha tapkam, kod kue, pa stepenicama. Moji roditelji ve spavaju. ujem im dah, laki majin i grublji oev i stidim se to sam se tako kasno vratio.
Upalim svetlost u svojoj sobi. U uglu je postelja belo presvuena, sa zagrnutim pakrivaem. Sednem na nju i ja uim zanuljen neko vreme. Onda aseam umar. Mehaniki se ispruim, i hou da navuem pakriva. Ali najednom apet sedam, jer sam zaboravio da se svuerrn. Tamo napolju uvek smo obueni spavali. Palaka svlaim unifoxmu i stavljam ie u budak. Pritom vidim da na donje,m kraju kreveta visi spavaica. Jedva to jo poznajem. Oblaim ie. I najednom, dak se ja ga ablaim i jeim, savladjuje me jedan oseaJ Pipam pokriva i uvaljujem se u jastuke, pa ih steem uza se i utiskujem se u njih, u jastuke, u san, i opet u ivat i oeam samo jedno i nita vie ja sam tu da, ja sam tu!
III
Albert i ja sedimo u kafani Majer do prazora. Pred nama, na okruglom mramarnom stolu, stoje dve oljice kafe. Ve smo tri asa ovde, ali se jo nikaka nismo magli reiti da papijemo tu garku o!rbicu. Mi smo e na frontu na mnogo ta navikli, ali ova ovde ne moe biti nita druga do prokuvan kameni ugalj.
Samo su tri stola zauzeta. Za jednim crnoberzijanci pregovaraju o jednam vagonu ivotnih namirnica za drugi.m jedan brani par sedi i ita navine za treim mi se guzimo, prilepljenim zadnjicama na plianim foteljama
Zavese su prljave, kelnerica zeva, vazduh je zaguljiv, stvarno ovde nerna niega naroitag. Ali za nas ipak ima mnogo udobna sedimo, imaana beskrajno mnogo vremena, muzika svira, i moemo da gedamo kroz prozor. Odavno to nismo imali.
Zato i ostajema tako dugo, sve dok ona tri muzikanta ne skupe svoje stvari i ljutita kelnerica ne pone jae stezat krug oko stola. Onda platlmo, pa vrljamo kroz vee. Divno je polako ii od jednog izloga da drugag, nemati nikakve brige, i biti slabodan. owek.
Zaustavisma se u Sobnaj ulici.
Mogli bismo askom atii do BekeTa, predloih ja.
Albert pristade. Zaista, magli bi. Taj e se uditi!
U Bekerovoj radnji proveli s,mo jedan dlea naih kolskih gadina. Tama se magla kupiti sve to se zamisli sveske, pribor za crtanje, mree za leptire, akvarijumi zbirke potanskih maraka, antikvarne knjige, svieske sa reenjima algebarskih zadataka. Kod. Bekera smo satima sedeli tamo smo tajno puili cigarete i imali svoje prve
skrivene sastanke sa devojicama iz gradjanske lole. On je bio na veliki poverenik.
Ulazimo, Nekoliko uenika, koji stoje u uglu, brzo skriju cigarete u upljini dlanava. Mi se smekamo i malo se isprsimo. Dolazi jedna devojka i pita nas ta elimo.
Hteli bi da govorimo lino s ospodirom Bekeroun, kaem ja.
Devojka okleva
Zar ne mo.gu ja to uiniti? Ja sam odluan
Ne moete, bospodjice, to ne moete. Obavestite caskom gospodina Bekera.
Ona ode. Mi se gledamo i brzo zavlaimo ruke u depove. Ala e to biti iznenadjenje!
uje se dobro poznato zvono na vratima kancelarije. Dolazi Beker, malen, siv, naboran, kao i uvel.. Jedan asak mirka, a onda nas pozxia i oslovi
Gle, Birkholc i Troske I vi ste opet ovde?
Da, odgovaram.o brzo, i milimo da e sad da izbij e.
Lepo je A sta bi hteli? Cigarete? pita nas on. Mi smo zabezeknuti. Stvarno nismo hteli da kupimo ni mslili nismo na to. Najzad mu odgovorim
Da, dleset cigareta. Daje nam ih.
iJ, pa dovidjenja!
Zatim otskakuta natrag. Mi stajimo jo jedan trenutak, a on nas pita sa m.alih stepenica
Jo neto?
Ne, ne, odgovaramo mt i odlazimo. Napolju ja primetih
Alberte, ovaj kanda rsli da smo mi tek malo u etnji bili, je li?
On samo nemarno odmahnu Mazga civilska
Lutamo dalje. Kasno uvee naidje Vili, pa zajedno odosmo u kasarnu.
Usput Vili iznenada skoi ustranu. I ja se prepadoh. Poznati itavi fijuk granata se primie, ali onda se zabe
zelcnuti poledamo i smejemo. To je samo huka tramvaja.
Jup i Valentin ue, kao naputeni, u jednoj praznoj velikoj podoficirskoj sobi. Tjaden se uopte jo nije vratio. Jo je u burdelju. Ona dvojica nas pozdravljaju radosno, jer sada mogt poeti partiju skata.
Jup je uspeo za ovo kratko vreme da postane lan sovjeta vojnika. Jednostavno se sam proglasio za ta, pa je i ostao, jer u kasarni je takva zbrka da niko ni o emu nerna pojma. Tako je za prvi mah zbrinut, jer mu je civilna sluba propala. Njegov advolcat iz Kelna mu je pisao da je enska radna snaga sjajno uvebana i jevtinija, a Jup se na frontu zacelo odvikao od kancelariskog pasla. Iskreno ali ali vremena su teka Najbolje elje za oudunost.
Jup setno primeuje
Lepo djubre! Kroz sve ove godine imao sam samo jednu elju da odem iz pruske vojske, a sada sam sretan to mogu ostati u njoj. No, propao ovalco ili onako ja traim osarnnaest.
Vli dri u ruci jake karte kao bomba. Ja odgovaram za njega
Dvadesetl A ti, Valentine? slee ramnima
Dvadeset i etiri.
Kada Jup kod cetrdeset kae pas, pojavlju,je se Karl Breger. Veli
Hteo sam tek da vidm sta radite. Vili se smeska i name!a pa mu dobaci
I ovde si nas potraio? Da, da, kasarna je, rajad, ipak pravi zaviaj vojnika. etrdeset i jedan!
etrdeset i est! breke Valentin izazivaki. etrdeset i osam! odgrme mu Vili.
Sto mu muka, to e biti visoka partija. Mi se primiemo. Vili se s nasladoQn naslanja na zid, pa baca jednog rdno granda. Ali Valentin se opasno smei on dri Jo jau nulu.
Vansedno je prijatno u ovoj rupi. Na stalu treperi Patrljak svee. Iz zasenka se belasaju drveni kreveti. deremo velike komade sira to je nabavio Jup. On bajonem odvaja svakom njegovo sledovanje.
Pedleset! dere se Valentin.
Vrata se naglo otvorie i u sobu upade Tjaden.
Ze ze muca on i od uzbudjenja dabije estoku tucavicu. Mi ga sa uzdignutin rukama vodimo po sobi.
Jesu li ti droce digle novac? pita ga Vili sa saueem.
On klima glavam 2e... ze..
Mirno! komanduje Vili. Tjaden se tre. Stucavica nestade.
Zelig Naao sam Zeliga klie on. Vili zaurla
ovee ako lae baciu te kroz prozor!
Zelig, naj.gare djubre, bio je na etni narednik. Dva meseca pred revoluciju premeten je, naalost, tako da ga dosad nismo mogli pronai. Tjaden pria da dri krmu Kralj Vilhelm i da ima odlino pivo.
Onamo! viknem ja, i navalimo napolje. Vili izjavljuje
Neemo bez Ferdinanda! On ima i zbog redera obraun sa Zeligam.
Zvidimo i larmamo pred kuom Ko ala sve dok se niie pojavio na orozaru, u koulji, zlovoljno reei
ta vam pada na um kasno u no! Zar ne znat, da sam oenjen?
Vili mu dabacuje
Za to ima vre nena! Dodji brzo dole, pronali sano Zeliga!
Ferdinand oivi.
Zaista? pita nas.
Zaista! kukurie Tjaden.
Dobro! Dolazim! odgovara on. Ali teko vama ako me nasamarite!
Posle pet minuta je ve dole. Mi ga obavetavamo i urimo.
Pri skretanju u Kukastu ulicu preturi Vili, u uzbudjenju, jednog oveka.
Medvede! urla onaj sa zemlje za njim. Vili se brzo vrati i stane pretei pred njega.
Pardon, jeste li rekli neto? pita ga on i rukom dodirne kapu.
Onaj se pridignu i gleda u njega.
Koliko ja znam, nisam odgovori mrzovoljno. Srea vaa, jer za psovanje nemate potrebne telesne uslove, veli mu Vili.
Prodjosmo kroz mali vrt i zastadosmo pred kramom Kralj Vilhelm. Stara firma ve je premazana. Sada se zove Planinka. Vili se mae kvake. Kozole mu powe ruku.
Stani za asak! Zatim ga preklinje
Vili, ako dodje do tue, ja u da bijem! Daj ruku! U redu! potvrdjuje Vili i naglo otvori vrata.
Zapljusnu nas larma, gust dim i svetlost. ae zvee. Jedan gramofon grmi mar iz Vesele udovice. Slavine na anku blete. Bujica smeha se ori na anku, gde dve devojke ispiraju penuave ae. Oko njih je gomila udvaraa. Pljute ale. Voda se prepljuskuje, U njoj se vide iskidana lica. Jeda.n artilerac poruuje rundu rakije i hvata devojke za zadnjicu, oduevljena urlajui
To je jo pziedratna raba, Lina!
Mi se probijamo kroz guvu. Vili primeuje Zaista evo ga
Sa zasukanim rukavima i razdrljenom kouljom, znoei se, crvena vrata, stoji krmar iza anka i toi pivo. S.medji i zlatasti mlazevi teku ispod njegovih debelih pesnica u ae. Sada pogleda gone. Lice mu se razvlai u irok osmejak.
Na zdravlje! I vi ste o,vde? Kakvo? Belo ili crno? Belo, gospodine narednie! drsko odavara Tjaden.
Krmar nas broji oima. Seda.m, kae Vili.
Sedam, ponavlja krmar, s pogledom uprtim u Ferdinanda. estoro i Kozole, zaista.
Ferdinand se gura do anka. Odupro se pesnicama o nj ega.
Feci, Zelig, ima li i ruma?
Krmar barata iza svoje niklene ograde. Itazume se imam.
Kozole a gle ispod olca.
Sigurno ga rado loe, je li? Krmar puni rakiske aice redom.
Dabome da ga rado loem.
Pamti li jo kada si ga poslednji put lokao? Neee.
Ali ja pamt! zaurla Kozole, stojei pred anon kao bik pred tarabom. Poznaje li ime reder? redera ima mnogo, odgovara krmar ravnoduno.
To je ve suvie za Kozola. Sprema se za skok. Vili ga uhvati i pritisne na jednu stolicu.
Prvo popi!
Zatim se obrnu anku Sedam beloga!
Kozole uti. Sednemo za jedan sto. Sam rmar stavlja pred nas pnlulitrenjake i dodaje
L1 zdravlje!
LT zdravlje! odgovara Tjaden. Pijemo, a on se naslanja unatrag. No, ta sam vam rekao?
Fcrdinand geda za krnarem, koji se vraa anku, i krue
ovee, kada se samo setim onoga Kako je taj jarac smrdio na rum kada smo sahranjivali redera.. Ferdinand prekinu, a Tjaden ga opo.minje
Samo nemaj da se raznei.
Kao da su Kczoleve rei zdera7e zavesu koja se kroz we ovo vreme tiho lelujala i njihala, jer, izgleda, najednom u krmu poinje da se uvlai siva, sablasna pusto. Prozori se rasplinjuju, seni se diu iz pukotina na podu, i seanje se isparava kroz zadimljeni prozor.
Kozole i Zelig se nikada nisu trpeli. Ali postali su mrtni neprijatelji tek osamnaestog avglista. Tada smo
biii u jednom razorenoun rovu iza bojita, i celu no smo norali kopati jedan masovni grob. Nismo magli da iskopamo ba duboko, jer je uskaro naila voda. Na kraju smo radili u gustom mulju.
Betke, Vesling i Koz.ole su ravnjali zidove. Mi ostali smo skupljali leeve ispred poloaja i polagali ih, jednog do drugcg, u dugim redovima, dokle se grob ne ispuni. Albert Troske, podoficir nae grupe, uzimao im je znake za raspoznavanje i platne knjiice, ukoliko ih je jo bilo.
Nekolicini leeva lica su ve bila crna, natrula, jer u vlain mesecima brzo dalazi do raspadanja. Ali zato nisu svi zaudarali tako jako kao leti. Poneki su, kao sundjeri, bili mokri i naduveni od vode. Jednog smo nali kako lei rairenih ruku na zemlji. Kada smo ga digli, videli smo da su to bile skoro samo krpe od uniforme sav je bio raskomadan. Ni znake za raspoznavanje nije bilo. Najzad mo po jednaj zakrpi na pantalonama ras.poznali kaplara Glazera. Bio je vrlo lak, jer ga skoro pola ne bee.
Ruke, noge i glavu, koje smo nali tu i tamo, skupili smo u jedno atarsko krilo. Kada smo doneli Glazera, Betke izjavi
Dosta. Ne moe vie stati.
Doneli smo nekoliko dakova krea. Jup ga je rasuo pljosnatom lopatom po jami. Uskaro zatim pojavio se Maks Vajl, koji je iz pozadine doneo krstove. I Zelig se, na nae iznenadjenje pojavio iz mraka. uli smo bili da mu je naredjeno da oita molitvu, jer svebenika ne e u blizini, a oba naa oficira bila su bolesna. On je bio zlovoljan zbog toga, jer nije mogao da vidi krv, mada je bio tako debeo. Usto je jo vrlo slabo video, jer je imao nono slepilo. To ga je inilo nervoznim, te je promaio ivicu jame i pao u nju. Tjaden je prsnuo u smeh i priguenim glasorn nam govario
Zatrpajmo ga zatrpajmo
Kozole je, kao zainat, radio ba na tom mestu u jami. Zelig mu je pao pravo na glavu. To je bilo otprilike dve cente ive vae. Ferdinand je krvniki psovao. Onda je poznao narednika, ali ipak, kao stara frontovska njuka, nije drao jezik za zube, jer je bila ve 1918 godina, ifta
100 kilograma. Priin. prev.
7S 7
se pridigao, video pred sobam svog starag protivnika, pa prasnuo i izdrao se na njega. Ferdinand mu je odgovoria. Betle, kaji je takodje bio dole, pokuao je da ih rastavi. Ali narednik je siktao od besa, a Kozale, uveren, da mu se ini teka nepravda, nije ostajao duan. Sad je i Vili skoio dole, da bi pornogao Kozolu. Uasno urlanje izbijalo je iz groba.
Mir, ree iznenada nieko.
Iako je glas bio tih, larma je odmah prestala. Zelig se dahui ispentrao iz groba. Uniforma mu je bila bela od krene praine, te je izgledao kao heruvim posut eerom. I Kozole i Betke su izili iz jame.
Gore, oslanjen na svoj tap, stajao je Ludvig Brajer. Dotle je pokrivn sa dva kaputa, leao pred sklonitem, jer tada je dobio prvi, teki nastup srdobolje.
ta se desilo? upita on.
Trojica su istavremeno pokuavali da mu abjasne. Ludvig umorno odmahnu
Ma svejedno je
ifta je tvrdio da ga je Kozole udauio u grudi. Kozole se zbog toga opet sav zapenuio.
Mir! ree Ludvig jo jednam. Nastade tiina.
Ima li sve znake za raspoznavanje, Alberte? upita zatim.
Imam, odgovori Traske.
Zatim tiho dodade, da ne bi uo Koz.ole I rede.r je medju njima.
Obojica su se za asak pogledali
Dakle, ipak ga nisu zarobili. Gde je?
Albert ga je video du niza leava. Breger i ja smo ili za njima, jer je reder bio na kalski drug. Troske je zastao pred jednim leom, kome je glava bila pokrivena dakom. Brajer se sagnuo. Albert ga je vukao natrag, molei ga
Ne otkrivaj, Ludvig.
Brajer se akrenuo i mirno mu odgovorio Hou, Alberte Hou.
Od garnjega dela rederava trupa nije se moglo raspoznati vie nita. Lice je bilo spljoteno kao daska, a
jedna crna iskrivljena rupa, sa vencem zuba, obeleavala je usta. Brajer ga je apet utke pakrio.
Zna li on? upita i pogleda u pravcu gde je Kozole radio.
Albert je odreno klimao glavam, a Brajer nastavi Moramo udesiti da ifta nlestane, inae e biti nesree.
reder je bio Kozolov prijatelj. Mi to, dodue, nikada nismo razumeli, jer je on bio nean i oseajan, pravo dete, i potpuna suprotnost Ferdinandu, ali ovaj ga je titio kao majka.
Iza nas je neko duvao. Zelig je doao za nama i stajao razrogaenih oiju, mucajui
Tako to nikad jo nisam video Kako se to desilo?
Nilco mu nije odgavario. Pre osam dana, trebalo je da Sreder ide na otsustvo, ali Zelig mu je to pokvario, poto njega i Kozola nikako nije trpeo. Sada je aieder bio mrtav.
IVIi smo otli, jer nismo mogli u tam trenutku da aledamo iftu. Ludvig se ponovo povukao pod svoje kapute. Ostao je samo Albert. Zelig je ukoeno gledao u le, a iza jednog oblaka izvukao se mesec i obasjao ga. Debelim trupom svojim nagnut napred, stajao je narednik i ledao ona bleda lica dole, u kojima je nedokuivi izraz uasa bio sDedjen u mir koji je skoro vapio.
Albert hladno ree
Bilo bi najbolje da sada oitate molituu, p.a da se vratste.
Narednik je brisao elo i mrmljao Ne mogu.
Spopao ga je uas. Mi smo to znali, nedeljam.a oek ne osea nita i skljoka se nalednom, u nekoj nenadnoj prilici. Odgegao se zelena lica.
On je mislio da se ovde bacaju bonbane, ree Tjaden suvo.
Kia je padala sve jae i mi postadasmo nestrpljivi. ift.a se nije vratio. Najzad suno izvukli Ludviga Brajera i5pod njegovih kaputa. On je tihim glasom oitao oena.
Sputali smo mrtve. Vajl je bia dole i sa ostalima prihvatao. Primetio sam kako je drhtao. Skozo neujno je
aputao Biete osveeni. Stalno je aputao. Zaudjeno sam ga gledao, a onda ga upitah
ta ti je? Nisu ti to prvi. Mnoge e imati da sveti. Posle nij e vie nita govorio.
Kada smo peloili prve redove, dodjoe Valentin i Jup, nosei jedno atorsko krilo.
Ovaj jo ivi, rece Jup i razmaknu atarsko krilo.
Kozale baci jedan pogled i dodade Ali ne zadugo. Moemo saekat?.
ovek na atorskam krilu krkljao je na rnahove. Pri svakom dahu curila mu je krv niz bradu.
Da ga sklonimo odavde? upita Jup.
Onda e odmah umreti, ree Albert, i pokaza na krv.
Poloili smo ga u.stranu. Maks Vajl se bavio oko njega. Mi sano dalje radili. Valentin mi je sada pom.agao. Spustili smo Glazera Va1entin je mumlao
Ej, avee, ona ena, ona ena
Pazi, sada je reder na redu, viknuo je Jup dole i pustio atorsko krilo da klizi.
Jezik za zube, pisnu Breger.
Kozole je jo drao lie na ramenima. Nije ra.zumeo, te upita.
Ko?
reder, odgovori Jup, koji je mislio da Ferdinand zna.
Ne laj, volu on je zarabljen, viknu Kozole besan.
Istina je, Ferdinande, umea se Albert Troske, koji je stajao pred njega.
Mi smo prestali da diemo. Kozale je bez rei vratio le gore, pa se i on popeo. Zatim ga je o6vetlio depnom lampam. Sagnuo se sasvim blizu nad astatak lica i traio.
Hvala bogu to nije ovde Cifta, apnu Karl. Nepomino smo ekali na trenutak koji nailazi. Kozole se digao i otseno rekaa
Lopatu!
Ja mu je dodadoh. Oekivali smo neko ubistva. Ali Kozole je samo poeo da kopa. Napravio je za redera po
so
seban grab, i nikoga nije pustio blizu. Sam ga je spustio unutra. Na Zeliga uopte nije mislio, toliko je bio zauzet.
Do zore smo zavrili oba groba. U medjuvremenu je ranjenik umro, i mogli smo ga odmah poloiti uz ostale. Kad je zemlja nabijena, stavili smo krstove. Kozole je na jednom, koji jo bee prazan, masriljavom olovkom napisao Srederovo ime i na nj obesio eliru lem.
Ludvig je doao ja jednom. Mi smo skinuli lemove a on je oitao i drugi oena. Altiert je stajao bled pared njega. reder je sedeo s njim u istoj kolskoj klupi. Najgore je izgledao Kozole bio je sasvim siv, oronuo i nita vie nije govorio.
Sta.jali smo ja neko vreme. Kia je padala bez prestanka. Onda su doli kuvari s kafom. Seli smo da jedemo. Ujutru se ifta iznenada izvukao iz jednag oblinjeg
sklonita. Mi srno mislili da je ve odavn.o atiao, Smrdeo je izdaleka na rum, i tek sada je poao u pozadinu. Sreom, Vili je bio u blizini. Odmah se bacio na Ferdinanda i zadrao ga. Ali etvorica smo morali upotrebiti svu magu da ne zadavi narednika. Urazumio se tek posle jednog asa i uvideo da bi samo unesreio sebe kad bi poaa za njim. Ali na rederovu grobu se zarekao da e se obraunatt sa Zeligom.
Sada Zelig stoji a ankom, Kozole sedi pet metara udaljen od njega, i nisu vie vojnici.
Muzik.a grmi po trei put mar iz Vesele udovice. Gazda svakam jo po jednu rakiju, vie Tjaden, a svinjske oi mu se cakle.
Odmah, odgovara Zelig i danosi ae. Zdravo, drugovi! pozdravlja nas zatim. Kozole ga gleda ispod sputenih obrva i mumla Ti nisi na drug.
Zelig uze bocu pod. miku i vrati se anku gundjajui Pa dabro, anda nisam
Valentin srui rakiju, i obraa se Ferdinandu Loi, Ferdinande, jedino je to istina.
Vili poruuje novu rundu. Tjaden je ve polupijan, i undia
1ocratalc 6
No, Zelig, stari etni paue, nema vie gundjanja, je li? Hajde, popi jednu s nama!
Pritom udari svag biveg pretpostavljenag po rnu, tako da se ovaj zagrcnuo. Za bi pre godnu dana bio izveden pred ratni sud ili dospeo u ludnicu.
Kozole premeta pogled sa anka na svoju au, a s ae opet na ank i onog usluno.g debelog oveka iza pivs.kih slavina. Klima glavom i obraa se meni
Ovo je sasvim drugi ovek, Ernst.
Meni je kao i njemu. Ne mogu vie da poznam Zeliga. Bio je tako srastao sa uniformom i svojom belenicom da ga nisam mogao uopte zamisliti u kaulji, a kao lamara i da ne spominjemi. Sada on donosi sebi au, i dozvoljava Tjadenu, koji je ranije bio pred njim manji od makova zrna, da mu kae ti i da ga pljeska po ramenu. Davraga, kako se svet obrnuo!
Vili gura Kozola u rebra, bodrei ga No?
Ferdinand mu zbunieno odgovara
IVe znam, Vili, da li da a lupim po gubici? Nisam ovo ovako zamiljaa. Pagledaj kako slui unaokolo. Sada mi se ne mili vie.
Tjaden poruuje i poruuje ini mu pasje zadovoljstvo da njegov pretpostavljeni skae i trka.
Zeligu ie ve dosta. Njegova buldo6ka glavurda gori, delom od alkohola, delom zbog poslovnog uspeha, i predla2 nam
Hajde da se pomirimo, ja plaam jednu rundu ruma za izmirenje.
ta? dreknu Kozole i uspravi se.
Ruma. Imam jo jednu bocu u armanu, kae Zelig bezazlena, i ode da je donese.
Kozole kao oamuen bulji za njim. Vili dodaje, razmiljajui
Taj se vie ne sea onoga, Ferdinande, inae se ne bi usudio.
Zelig se vraa i toi. Kozole sike na njega
Zar se ne seca vie kako si od stsaha lokao rum? Mogao bi biti uvar leeva u mrtvaruci!
Zelig napravi pamirljiv pokret i dodade
Davno je bilo to, a moda nije ni tano. Ferdinand opet uti. Da Zelig samo jedanput otro
odgovori, odmah bi nastao lom. Ali to neobino poputanje zbunjuje Kozola i ini ga neodlunim.
Tjaden njui, a mi diemo noseve. Rusn je dabar. Kozole prevrnu svoju cau
Ne prihvatam nikakw ast!
ovee, pa mogao si meni dati, vie Tjaden i pokuava da spase to se jo moe spasti. Nije mnogo spasao.
Radnja se postepeno prazni. Razlaz, vie Zelig, i navlai kapke. Mi ustajemo.
No, FerdinancDe? pitam ga.
On vrti glavam. Nije naisto sa sobam. Ovaj kelner nije vie onaj pravi Zelig.
Gazda nam otvara vrata.
Dovidjenja, gospodo, prijatno! Tjaden se kikoe
Gospoda! Gospoda! A ranije nam je govorio svinje.
Kozole je ve skoro napolju kad sluajno baci pogled na pod i vidi Zligove noge, na kojima su jo uvek dobro nam poznate dokolenice. I pantalone imaju jo lampase i vojniki kroj. Gore je krmar, a dole jo narednik. To odluuje.
Jednim mahom se okrenu. Zelig uzmie. Kozole ide za njim i nei
Pazi sada reder! reder! reder! Zna li ga jo, pseto prokleto? Evo ti za redera! Lep pozdrav iz masovne grobnice.
Kozole udara. Krmar pade, pa skoi iza anka i dohvati drveni eki. Pogodi Kozola u rame i lice. 31i Ferdinand se ne sklanja, tako je pobesneo. Dohvati Zeliga i tresnu mu glavu o ank tako da sve zvoni pa otvara sve slavine i krgue
Loi, sada, jare rumski! Ugui se, udavi se u tom tvo,m svinjskom valow!
Tee pivo Zeligu na vrat, i prabija mu kroz koulju u pantalone, koje se odmah nadue kao meina. On urla od besa, jer teko je danas nabaviti tako dobro pivo. Onda
mu podje za rukom da se otme, pa dograbi jednu au i udari njome Kozola odozdo u vilicu.
Vili ko,ji zainteresovan stoji u vratima, primeuje Pogreno! Trebalo je glavom da ga udari, a zatim kolena da mu trgne.
Nijedan od nas se ne mea. To je Kozolova sLVar. Ne smemo mu pomoi, ak i kad bi ga ubogaljio Zelig. Mi smo tu samo da druge zadravamo ako bi hbeli da pomognu Zeligu. Ali niko nema iu nameru, jer je Tjaden u tri rei ve objasnio stvar.
Ferdinandovo lice jako krvari. Sada se svarno razbesneo i brzo svrava sa Zeligom. Jednim udarcem u grkljan obori ga, baci se na njega, i udara mu lobanju o pod, sve dok ovome ne bi dosta.
Zatim polazimo. Bleda kao sir staji Lina pred svojim gazdom, koji krklja.
Vili joj dovikuje
Najbolje e biti da ga odnesete u bolnicu. Trajae dve do tri nedelje. Dobra je gradja! Napolju se Kozole smeka, sa olakanjem, kao dete,
jer reder je sada osveen, i obraa nam se, briui krv sa sebe
Lepo je.bilo Zatim nam prua ruku.
Tako A sada moram brzo opet mojoj eni, jer inae e jo misliti da sam bio u pravoj tui.
Rastajemo se na pijaci. Jup i Valentin odlaze u kasarnu. izme im kloparaju po kaldrmi obasjanoj meseinom. Najednom Albert izjavi
Najradije bih i ja s njima.
Vili, koji verovatno jo uvek misli na svoga petla, odobrava mu
Mogu da razumem Sitniari su ljudi ovde, e li Ja potvrdjujem glavom.
Pa uskoro emo verovatno opet u kolu. Zastajemo i kliberimo se. Tjaden nikako ne moe da se smiri od zadovoljstva zbog toga. Sa smehom otra za Valentinom i Jupom.
Vili se ee po glavi
Mislite li da ham se ovi ovde raduju? Nismo im ba sasvim ugodni
Kao junaci, po mogunosti to vie udaljeni, bili smo im sigurno miliji, primeuje Karl.
Vili nastavlja
Radoznao sarn na taj cirkus Sada kako mo izrasli ovrsli u elinoj kupki
Zatim malo izdie jednu nogu i pusti gromoalasan prde, pa sa zadovoljstvom ustanovi
Trideset i po.
u.
 l9 Sv
3 O.. u.
Y, CD O
N rr r
u. N. 0
80 1 0 7. 0 1 3. 2
			o	
			w	 o
				
				c
				n
				
				
				.
				
				r
				fD
	I I I	z	l	
	I			
	o		 	
				
	dzQb			
			w	
				
	Nt F		, 	
r.
p N
G w
 fv T.
N.. Cl. O O
07 8 0 80
9 0 0.
0 3
0 9 1 1 20 7
28 80 9 0 0. 3 0
20 8 3, 9 7 0. 2 0
	 2 5	 0	 2
			
	 	 1 1		 0	
					
	0			
		8		00
				
				
	.	2			
					8
				.	
					
					
					
	0			.	
		7			2
					
					
					
					
					
		8.			
					
					
					
					
	1				
					,
					
					
					
					8
					6
					.
			4		
					
					
					
		7	.		
					
					1
	 			7	0
					0
					
		 	2	7	
					
					
					0
					
					0
					
					
					
					
					2
					.
					0
					23
					7
	3				.
					
					
					7
	8			.
		 		
				0
				
				
		7			
					
		6.0			 03
				8	
					
			2		
					
					
			.		
			0		
ra
30 3.0 1119115.88,01, 86008600 4... 7 0. 08032 067.7. 50.4 8 9 0 0 0 2 8 72. 5 0 8 8 8 7. 8,070 6 7 0 0 8 0 0
7 5 050 3 886 5 0 3 0083.2 48. 0 6 8 70
0 1 5 0 0.6 0 85,2 08 0 2.28 0. 7 0
De, da.j mi jednu. Magu bar uskoro otii Adolfu u posetu.
On izvue blok i othinu jednu objavu.
Ispuni je sam. Vozi se, razuane se, drugom klasom.
U rtedu!
Napolju Vili raskopava kaput. Ispod njega je jo je dan. Ravnoduno primeuje
Bolje da je an na meni nego da se posle zaturi. Mirne due mi ga Prusi mogu tesli.miti za pola tuceta mo jih paria od granate.
Idemo velikom ulicom. Kozole pria da e danas posle podne da opravlja svoj galubarnik. Pre rata imaa je priplod golubova pismonoa i belocrnih prevrtaa. Sad e iznova da pone. Uvek je to eleo jo dak je napolju bio.
A inae, Ferdinande? pitam ga. Kratko odgovasa
Traim posla. Pa ja sam oenjen, ovee. Sada e biti trke za hlebom.
Iz okaline Marijine crkve uju se pucnji. Oslukujemo.
Vili nam strunjaki objanjava
Amniski revolver i puka 98. Dva revolvera, mi
slim. Tjaden se smeje i mae svojim dubokim cipelama.
Ako Jo uvek je vraki mirno prema Flandriji. Pred, jednom mukam pomodnom radnjom Vili zastade. U izlogu izloena odela od papira i koprivina vlakna. Ali to ga slabo zanima. Mjutim, sa divljenjem posmatra niz izbledblih pomodnh plakata, kaji vise iza odela. Uzbudjen,o pokazuje na sliku jednog eleganinog gospodina sa iljastom bradicom, koji je u veitom razgovoru s jednim lovcem. Znate li ta je to?
w Puka, veli Kozole, koji misli na lovca. Vili ga nestrpljivo prekide
Kojeta! To j1e aket, razume? Paslednja mla. Znate li ta mi je palo n.a um? Napraviu ga sebi od ovog kaputa. Oparati, crno ofarbati, prekrojiti, ove peeve dole, bomba, kaem vam.
primetno se oduevljava svojom idejatn. Ali Karl ga ohladi, pitajui sa visine
A ima li prugaste akire?
Vili stuknu za asak, pa onda odlui
Njih u zdipiti mome starom iz ormana. I njegov beli prsluk od venanja ta mislite, kako e onda Vili izgledati?
Blistajui od sree posmatra nas sve redom. Bogamu, deco, sad e da se ivi. Zar ne?
Stiem kui i dajem majci polovinu otpusnine. Ona mi saoptava
Ludvig Brajer je ovde. Sedi u tvojoj sobi. Pa on je potponinik, dodaje moj otac. Da. Zar nisi znao? odgavaram mu.
Ludvig je rnalo sveiji. Srdobolja mu se popravlja. Smei mi se.
Hteo sam da uzajmim nlekoliko knjiga od tebe, Ernst.
Izaberi ta hoe, Ludvig kaem mu. Zar tebi nisu potrnbne? pita an.
Ja odreno klimam glavom.
Za sada nisu. Jue sam pokuao da itam. Ali, zaudo, ne mogu vie da priberem misli. Posle nekoliko strana mislim na neto sasvim drugb. Kao da mi je daska u glavi. Hoe ramane?
Ne, veli om, i odabra nekolika knjiga. Ja pogledah naslove i zaudih se
Tako teke stvari, Ludvig? ta e ti to?
On se zbunjeno smeka, a onda mi sa oklevanjem kae
Tamo, napolju, mnogo mi je ta prolo kroz glau, Ernst, ali nikad nisam bio naisto s time. Sada, pak, kada je prolo, hteo bih mnogo da znam Kako je to s ljudima nai,me, da se tako ta moglo desiti, i kako se se to zbiva. Mnogo pitanja ima tu. Pa i kod nas samih. Raje smo sasvim drukije mislili o ivotu. Hteo bih, Et, mnogo stvari da znam
Ja pokaz.ujem na knjige
Misli li da e to u njima nai?
Pokuau. itam sada od jutra do mraka.
Ubrzo se aprosti. Sedim zamiljen. A ta sam ja dosad uradio? Pastidjen dohvatih jednu knjigu. Ali uskoro je opet astavljam i netremice gledam kroz prozar. Satima mogu tako da gledam u prazninu. Ranije je drukije bilo, tada sam uvek znaa ta treba da radi,m.
Majka mi udje u sabu.
Ernst, verovatno e veeras ika Karlu?
Dobro da idem odgavorih malo mrzovoljno.
On nam je esto slao namirnice, kae ona oprezno.
Ja klimam glavom. Napo.lju, pred prozoram, sputa se sutan. U granju kestenova lebde plave senke. Okrenem se i brzo upitam
Jeste li letos esto ili na Jablanov Jarak, rilajko? Mora da je lepa bilo
Ne, Ernst, itavu godinu nismo bili. Zaudjeno je pitam
A zato, majko? Ranije ste svake nedelje ili. Ona mi tiho odgovara
Nismo vie ili u etnju Jako se ogladni od toga. A mi nisma imali ta za jela.
Palako primeujem
Ah, tako A ika Karl je dosta imao, je li? On nam esta slaa poneta, Ernst. Iznenada se malo ras.tuih pa je pitam
Zbag ega je, majko, sve to bilo? Ona me luje po ruci.
Svakako je blo neega radi, Ernst. Gospod e znati to.
ika Karl je panos nae paxodice. lma vilu, i u ratu je bio vii blagajnik.
Valf me prati anamo, ali mora da astane napolju, jer strina ne voli pse. Zazvonih.
Otvari mi jedan ovek u fraku. Zabezeknuto ga pozdravih. Onda mi pad na um da e to biti slu.ga. Sasvim sam to zaboravio u vojsci.
posmatra me kao da je potpukovnik u cirilu. 3a se smeim, ali on mi ne odgovara. Ja svlaim kaput, a on die ruku kao da bi ho da mi pomagne. Da bih zadobio njego naklont, velim mu
Neka Ja sam stari borac, mogu i sam. Govare to okaih prnje o jednu kuku.
On ih, medjutim, utke skide i nadmeno obesi na ugu kuku. Budala, pomislih i odoh.
ika Karl mi dolazi u susret zveckajui mamuzama. Snishodljivo me pozdravlja. Zadivljena posmatram njegovu blistavu paradnu uniformu. Da bih se naalio, pitam ga
Ima li danas kod vas konjskog peenja? Zata? udi se on.
Pa nasi mamuze za veeru odgovaram ja smejui se.
On me ljutito pogleda. Kanda sam mu nehotice pogodio oetljivo mes.ta. Ove kancelariske ualice esto su u vojsci naxoito pahlepne ba na ma i mamuze.
Pre nego to sam magao da mu abjasnim da ga nisam hteo uvrediti, doita moja strina. Ona je jo uvek pljosnata kao daska za pegl.anje, a i male crne oi jo.j sijaju kao i ranije, kao da su izglaane na viljuci za ienje dugmadi. Dak me zasapa bujicom rei, stalna baca otre poglede na sve strane.
Ja sam pomalo smuen. Suvie mi je mnaga sveta, suvie dam,a, i, nada swe, suvie svetlosti. Na frantu smo imali panekad, u najboljem sluaju, petrolejsku lampu. A cwi sveani lusteri neumoljivi sa kao sudski izvritelj. Nita se ne moe sakriti od njih. Neprijatna mi je i ceem se po ledjima. Strina prekide utanje pitanjem
Sta radi to?
Ja jo abjanjavam
Bie da mi je jo neka va izmakla. Tolika smo ih imali da treba bar nedelja dana dak ih se potpuno oslobodimo
na se uplai i ustuknu, a ja je umirujem Ne boj se, ona ne skae. Vale nisu buve.
Za ime boje! ciknu ona, pa stavi prst na usta i razvue lice kao da sam bogzna kakvu svinjariju rekao. Eto, takvi su oni mi treba da smo junaci, ali o vaima nee da znaju.
9I
Mnogima moram da pruim ruku, i poinjem da se znojim. Svi ovd sasvim su drukiji nego mi napolju. Ja se ose,am prema njima nezgrapan kao tenk. Oni se ponaaju kao da sede u izlogu, a govore kao da su na pozornici. Pokuavam oprezno da sakrijem svaje rulce, jer se rovovska prljavtina uwkla u njih kao otrov. Potajno ih briem o svoje akire, ali su ipak uvek mokre ba kad treba da se nkujem s nekom damom.
Guram se i naidjoh na jnu grupu u kojoj neki lan glavne kontrale vodi re i ljuti se Zamislite sara! Sara kao ministar pretsednik
Rajha! Pretstavite to sebi sveani prijem na dvoru, i sara deli audijencije. Da vriti ovek!
Mora da s iskalje od uzbudjenja, a onda me pliesnu po ramenu i knu
ta velite na to, mladi ratnie?
Nisam razmiljao o tome. Zbunjen sleem ramenima Moda i razume neto
lan kontrole netremice bulji u mene jedan aszk a onda se poe ljuljata od zadovoljstva, pa zakrekee
Vrlo dobro! Moda razu.me neto! Ne, dragi moj, uradjeno je to! Sara! Zato ne bi onda rnogao biti i Icroja ili obuar?
Opet se obraa drugima. Ja se ljutim na njegov govor, jer mi nije po volji da on tako prezrivo govori o obuarima. Oni su bili vojnici isto tako kao i ljudi iz najboljeg drutva. I Adolf Betke je obuar, a zna o ratu vie no mnogi majari. Kod nas se cenio samo ovek, a ne poziv. Podozrivo posmatram lana kontrole. Sada se razme6e citatima. Moda je kaikom kusao obrazovanje, ali, kad bi trebalo da me neko iznese iz vatre, radije bih se poverio Adolfu Betke.
Srean sam to smo najzad seli za sto. Pored mene sedi jlna mlada devojka sa ogrlicom od labudava paperja. Svidja mi se, ali ne znam ta da ponem s njom. Kao vojnik malo sam govorio, a naroito s damama. Ostali se ivo zabavljaju. Ja pokuavam da sluam, da bih iskoristio neto.
Gore za stolam sedi lan kontrale, koji ba tumai da bismo dobili rat samo da smo jo dva meseca izdrali. Mene spopada muka od te gluposti, jer svaki vojnik zna da nismo imali vie muncije ni ljudi. Prema njemu sedi jedna da.ma kja pria o svome muu to je poginuo, i pritom se pravi tako vana kaa da je ona poginula. Nie odatle govori se o akcijama i uslovima mira, i svi, svi, raLume se, sve znaju bolje nego ani koji se time bave. Jda.n ovek s kukastim nosom pria o eni svoga druga sa takvim pritvarnim saueem da bi mu ovek, zbog te slabo skrivene zluradosti, najradije nabio au na njuku.
Meni je sasvim puna glava od tih razgavara, i ne mogu vie tano da ih pratim. Devojka sa ogrlicom od labudova perja podrugljivo me pita nisam li omutavio na bojitu.
Ne, odgovaram ja, a mislim Kozole i Tjaden trebalo bi da sede ovde, siti bi se nasmejali bozi koju ovi lQme i na koju su ja ponosni. Ali me ipak mui to ne mogu jednom dobrom primedbom da kaem ta mislim.
U ovom asu, hvala bogu, pajavljuju se rskavi kotleti na stolu. Ja njuim. Pravi svinjski katleti, preni u istinskoj masti. Pagled na njih omaguuje mi da sve pregorim. Dohvatim jedan dabar komad i poeh da vaam sa uivanjem. Prija mi velianstveno. Beskrajno davno nisam jeo svee kotlete. U Flandriji bee poslednji put Uhvatili smo bili dva praseta Jedne arobno blage letnje veeri drali smo ih i oglodali do samih kastiju Tada je bio iv i Kacinski, alias Kat i Hajle Vesthuz To su bili drukiji moanci od ovih ovde, u zaviaju Ja se podboih rukama o sto i zabaravih sve ako sebe, vidim ih tako blizu pred sobom. One ivotimjice behu vrlo nene Usto smo napravili utipke od krompira I Ler je bio prisutan, i Paul Bajmer da, Paul Ne ujem i ne vidm nita, gubim se u uspcumenama
Probudi me priguen smeh. Za stolom je bila sasvim to. Strina Lina gleda kao boca sumporne kiseline. Devojka pored mene zadrava smeh. Svi gledaju u mene.
Najedno,m me abli znoj. Zanesen i nalaken o sto, sedirn kao onda u Flandriji i dri,m kost u api, a prsti mi Funi mti i glodjem ostatke kotleta a ostali pristojno edu viljukom i noem.
Crven kao krv, buljim preda se i astavljam kost. Kako. sam e mogao tako zaboraviti? Ali ja nisam na drugo ni navikao na frontu smo uvek tako jeli, tamo sma imali, u najbaljem sluaju, kaiku ili viljuku, ali tanjir nikada.
Najednom se u moj stid umea bes. Bes na taga iku, koji poinje upadljivo glasno da gavari a ratnom zajmu bes na sve, sve, koji se prave tako vani svojim pamet,nim govorom bes na ceo ovaj svet, koji tako mirna i dalje ivi sa svojim sitniarstvom kao da nikada nisu ni postojale strahovite godine, u kojima je bilo sama jedno smrt ili ivat, i nita vie.
utke i pohotljivo trpam u se sve to dohvatim, hou bar propisno da se najedem. im mi se prui prilika, izwkoh se.
U garderobi staji sluga u fraku. Dohvatih svaje stvari sikui
Trebalo je da i ti bude kod nas na frontu, lakirani majmune! I ti i sva ova banda!
I zalupih vrata za sobom.
Volf me je ekao pred kuom. Skae na mene. Hajde, Volf, obratih mu se, i odjednom mi bi jasno da me nije belaj sa katletima toliko ozlojedia, kaliko taj ustajali duh, koji se ovde uvek razmee i pravi vaan. I ponavo se obratih Valfu
Hajde, VoIfe, nisu to ljudi za nas. Sa svakim Tomijam, sa svakom francuskom ravovskom svinjom bolje bi se razumeli. Hajdmo naim dTUgovima! Tamo je bolje, mada oni jedurukama i rigaju! Hajde!
Pas i ja krenusmo trkom. Jurimo kako samo moemo, sve blie, dahui, lajui, jurimo kao ludaci sa uarenim oima Sve nek ide do sto djavola, mi ivima, Volfe, ivimo!
Ludvig Brajer, Albert Troske i ja na putu smo za kolu. Nastava treba opet da pone. Mi smo bili uenici uiteljske kole, i za nas nije bilo skraeno. isPita. Ratnici iz gi.mnazije bolje su proli. Mnagi od njih mogli su da polau po skraenom programu, ili pre odlaska u vajsku ili o dopustu. Ostali, pak, kaji nisu to uradili, moraju takodje opet u klupu. Karl Breger spada medju te.
Prolazimo pored katedrale. Zelene bakarne ploice na tornjevima skinute su i zamenjene sivom krovnom hartijom. Izgledaju plesnivi i nagrieni, te crkva delu.je kao fabika. Bakarne ploice su pretopljene u granate.
Ni sam bog ovo nije magao da nasluti, primeuje Albert.
Na zapadnoj strani katedrale, u jednoj krivudavoj ulici, uzdie se dvospratna zgrada uiteljske kole. Koso prekoputa je gimna2ija. Iza nie reka i nasip sa lipama. Pre no to smo postali vojnici ova je zrada cbuhvatala na svet. Zatim su rovavi postali na svet, a sada sma on et ovde. Ali ovo nije vie na svet, Rovovi su bili jai.
Pred gimnazijom susreemo naeg drua iz igre Georga Rae. On je bio potporunik i komandir ete, ali za vreme dopusta je pio i wcaraa se, a nijemislio na maturu. Zato sada mora ponovo u sed.mi razred, koji je ve dvaput ponavljao. Ja ga diram
Je li istina, Gearg, da si se na frontu usavrio iatinskom?
Un se smeje i koraa svojim dugim nogam.a prema gli1na111.
Pazi da ne dobije etvorku iz vlada.nja ve za mnam.
U poslednjoj polugodini bio je amjatiar. Oborio je etiri Engleza, ali ja ne verujem da zna Pitagorino pravilo.
Idemo dalje, prema seminaru. Ulicom vrve uniforme. Pojavljuju se lica koja smo skoro zaboravili, imena koja godinama nismo uli. U susret nam ramlje Hans Valdarf, koga smo u novembru sedamnaeste sa razmrskanim kolenom odvukli natrag. Otseena mu je naga do butine sada nosi teku vetaku nogu na arke, te gromko tabana u hodu. Pojavljuje se Kurt Lajpold i sa osmehom se pretstavlja Gec fon BeTlihingen sa gvozdenom pesnicom. Ima vetaku desnu ruku. Zatim izlazi neko iz ugla kapije i pita me krkljajui
Mene zacelo ne moete poznati?
Ja gledam lice, ukoliko je to jo lice. Preko ela se prua iroka, crvena brazgotina. Dopire do samog levog oka. Tu je meso preraslo, tako da oko lei duboko i umanjeno. AIi je ipak jo tu. Desno je oko kto, od stacla ITosa nema, komad crne tkanine pokriva to mesto. Oiljak se ispod toga protee i dvaput cepa usta. Usne su nabubrele i ukrivo srasle, i otuda nejasan govor. Zubi su vetaki. Medju njima se vidi jedna kuka. Ndluno gledam. Krkljavi glas mi veli
Paul Rademaher.
Sada ga prepoznajem. Pa to je njegovo sivo prugastc odela.
Dobar dan, Paule, ta radi? On pokuava da razvue usne.
Eto, vidi, dva udarca aovom. I ovo je zahvatio pritom die ruku na kojoj nema tri prsta. alosnc mirka njegovo jedino oko. Drugo gleda pravo napred ukoeno i bez uea.
Kada bih samo nao da li mogu postati uitel Govor mi je suvie rdjav. Moe li da me razume? Teim ga
Dosta dobro. To e se jo popraviti. Sigurno si moe i dalje aperisati.
On slee ramenima i utl. Izgleda kao da nema mnog nade. Da se m.aglo, verovatno bi to ve uinili.
Vili rupi k nama da ispria poslednje dag,adjaje. uje mo da je Borkman ipak umro od pogotka u plua. Dobi.
je galopirajuu suicu. Hence se ubio kad je uo da e zbag ozlede kimi morati trajno da upotreb1java stolicu na tokovinia. Moe se razumeti on je bio na najbolji futbaler. Majer je pao u sepbembru, Lihtenfeld u junu. Lihtenfeld je samo dva dana bio na frontu.
Najednom se zabezeknusmo. Jedna mala, slabunjava prilika stoii pred nama.
ata, Vesterholt? pita Vili s nevericom. Dabome, zlikove, odgovara an.
Vili je preneraen
Ja m3ljah da si mrtav.
Jo nisam, dobacuje Vesterholt raspoloen. Ali sam itao u novinama.
Pogrean oglas, smeka se mali. Vili vrti glavom
Ni na ta se vie ne noe ovek os.loniti. Mislio sam da su te ve davno pojeli crvi.
Vesterholt, uivajui u sebi, vraa mu
Posle tebe, Vili. Ti si prvi na redu. Ridji ne ivedugo.
Ulazimo u kolu. Dvorite u kome smo u deset a.sova jeli na hleb sa maslom, uionice sa tablama i klupama, hodnici sa redovima kuka za kape, sve je kao i ranije ali nama iz,gleda kao iz drugog sveta. Samo miris podutamnih prostarija raspoznajemo, nije tako opor, ali je slian mirisu kasarne.
Velike orgulje sa sto cevi belasaju se u auli. Desna od njih stoji grupa nastavnika. Na direktorovu stolu dve saksije s biljkama sa koastim Iiem. Ispred toga Iovorov venac sa trakama. Direktor je u geraku. Dakle bie sveanost s pozdravom.
Zbijamo se u gomilu. Niko nee da staji u prvom redu. Samo Vili bez kolebanja zauzima tamo mesto. Glawrda mu svetli u polumranoj prostariji kao crvena lampa pred laom kuam.
Pcsmatram grupu nastavnika. Ranije su nam oni znaili vie no drugi ljudi, ne samo zato to su nam bili pretPostavljeni, nego zato to smo u osnovi ipak verovali u
pratak 7 9T
njih, mada smo zbijali alu s njima. Danas su oni za samo jo stari ljudi koje ljubazna preziremo.
Evo, tu su, opet hoe da nas pouavaju. Primeuje da su spremni da neto rtvuju od svog dostojanstva. emu nas ani mogw nauiti? Mi poznajemo ivot bolje go oni, mi smo stekli drugo znanje, surovo, krvavo, s repo, nemilosrdno. Danas bismo mx njih mogli uiti, ali bi to hteo! Kada bi se sa.da iznenada desio juri, oni bi, plaeni i bespomoni kao zeevi, skakutali unaokolo, nijedan od nas ne bi izgubio glavu. Mirna i odluno uir bismo ona to je najcelishodnije njih zatvorili da nam smetaju, pa otpoeli odbranu.
Direktar se nakalja i spremi da dri go,vor. Rei sa usana teku able i glatke, sjajan je govornik, mora se priznati. Govori o junakom dranju trupa, o barbi, bedi i hrabrosti. Ali, i poreti svih lepih rei, oseam jedt aoku moda ba zbag lepih rei. Taka glatka i ablo ni ba bilo. Ja gledam Ludviga, on gleda mene Albertu, darfu, Vesterholtu, Rajnersmanu, nijednom se to ne svid
Direktar se zahuktaa. Sada ve rne slavi sama jun tvo na frontu, nego i ono u pozadini, iaka skromnije.
I mi ovde, u zaviaju, vrili smo svoju punu nost. Odricali s.mo se i gladovali za nae vajnike, strep smo i drhtali. Teko je bilo, i esto nam bee moda te izd.rati nego naim estitim vojnicima na frontu
Uho, izmaknu se Vesterholtu. Nastade agor. St nas pogleda prekim pagledom, pa nastavi
Ali to se ipak ne moe uparedjivati. Vi ste neusti ivo gledali akrutnoj smrti u lice i vrili svoju veliku dt nast. Mada konana pobeda nije dosudjena naem oru mi ema ipak tim jae da se zdruimo u arko.j ljubsvi nau tako teko napaenu atadhinu, i mi emo panovo gradimo uprkos svim neprijateljskum silama, u duhu na starine Getea, kaji iz vekavne daljine uporno porut ovome naem srnetenam vremenu Drite se svim silai uprkos!
Glas staroga sputa se za jednu tercu. Sada jeabvij crnim floro,m i natopljen mirom. Jedan trzaj prostruja k
co jato nastavnika. Na licima im se odraava pribranost i ozbiljnost.
Naroito se ipak seamo poginulih pitamaca nae kole, kaji su oduevljeno pohitali da brane otadbinu i ostali na palju asti. Dvadeset i jedan drug nije vie medju nama Dvadeset i jedan barac naaa je slavam avencanu ratniku smrt Dvadeset i jedan junak odmara se u tudjoj zemlji od zveke oruja i spava venim snom pod zelenam travom.
U tom asu zau se kratak smeh. Direktor, neprijatno dirnut, zastade. Smeh dalazi od Vilija, koji stoji blizu njega. U licu je kao rak crven od besa, i muca
Zelena t.rava zelena trava veni san? U blatu po jamama lee oni, iz,reetani, iskidani, potonu,fi u barutine. Zelena trava! Nismo vadjda n.a asu pevanja.
Mlatara rukama kao vetrenjaa u buri, i nastavlja
Junaka stmrt! Kako zamiljatc to! Haete li da znate kako je umro mali Hajer? Ceo dan je leao u icama i vikao, a creva su mu visila iz trbuha kaa makarone. Qnda mu ie pare granate odnelo prste i pasIe dva sata lomad noe, a ja je bio iv i paktzsavao drugom rukom da ugura svoju utrobu. Najzad je, uvea, svrio. Kada smo posle, nou, uspeli da mu se pribliima, bio je izreetan kao reeto. De, pricajte njegovoj majci kako je umro, ako izn ate hrabrasti.
Direktor je pobledeo. Lomi se da li da ouva disciplinu ili da bei. AIi nema vremena ni za jedna ni za drugo, jer Albert Troske admah prihvati
Gospodine direktore, mi nisrno doli avamo da sluan,o kako smo dobra obavili na posaa, iako, naalost, nismo mogli pabediti. Seremo mi na to
Direktor se strese, a s njime i ceo nastavniki savet, aula se za,ljulja, orgvlje zadrhtae. Direktor, zgranut, pokua da ga ublai
Ipak, maram vas zamoliti, bar u izrazima AIi Albert upoTna nastavlja
Serem, serean i apet serem! To nam je godinama bila svaka trea re, da znate ve jedm,arn. Kada na,m, je to bilo tako gadno da smo ve davno sve vae gluposti zaboravili stegli smo zube i rekli serem, i anda e opet mlo dalje. Vi kao da nemate pojma ta se desila! Ne
t,
dolaze vann dobri pitamci, ne dalaze dragi uenici, dolaze vam vajnici!
Stari skoro preklinje
Ali, gospodo moj a, nesparazum e bolan sporazum
Ne nwe do kraja da izgovori. Prekide ga Helmut Raj nersman, koji je na Izeru izno svoga ranjenog brata iz najtee vatre i mrtva ga doneo na previjalite. Kao pobesneo vie
Nisu ani poginuli da bi se o tome govari drali, To su nai drugovi, i time je svreno. Neemw da se preklapa o tonn!
Nastade strahovit mete. Direktor stoji zgranut i potpuno nem. Nastavniki savet lii na jato zaplaent ivine. Samo su dva nastavnika mirna. Oni su bili vojnici
Stari pokuava svakako da nas umiri. Ali nas je vrk mnogo, a Vili gromko trubi pred njim. Ko na, uostaloan ta se sve moe oekivati od ovih podivljalih momaka, svakog asa mogu i bombe izvui iz depa. Direktor ma rukama kao arhandjel kriliana. Ali ga niko ne slua.
Najednom se stia uzbuna. Ludvig Brajer je istupio Tiina je, a Ludvig govori svojim jasnim glasom
Gospodine direktore, vi ste na svoj nain videl rat. Sa lepravim zastavama, sa oduevljenjem i muzikon mara. Ali vi ste ga videli samo do eleznike stanice odakle smo mi krenuli. Mi vas neemo koriti zbog toga Svi smo isto tako mislili. Ali posle sm,o videli drug stranu, i zanos 1914 brzo se rasplinuo. Mi smo ipak izdr ali, jer nas je na okupu dralo neto dublje, to ie tel napolju nastalo odgovarnost, o kojoj vi nita ne znate o lojoj se ne moe govoriti.
Ludvig gleda pra se jedan asak, a onda predje iu kom preko ela i nastavi
Ne trai,mo od vas da nam polaete raun. Bilo uludno, jer niko nije znao ta e biti. Ali traimo da ne propisujete vie kako da mislimo o tim stvarima. smo otili oduevljeni sa otadbinom na usnama, a vrati smo se tihi, sa otadbinom u srcu. Zato vas sad molim da utite. Ostavite velike rei. Nisu one vie za nas. Nis
ni za nae mrtve drugove. Mi smo ih videli kad umiru. Uspomene na to tako su bliske da ne moemo podneti da se o njima tako govari. Oni su umrli za neto vie, a ne za to.
Sasvim se utialo. Direktor stee ruke i tiho govari Ali, Brajer nisa,m tako mislio
Ludvig uti.
Posle nekog vremena direktor nastavlja Onda mi recite sami ta hoete.
Mi se gledamo. ta hoemo? Kad bi se to moglo tako lako, jednom reenicom iskazati. Jedan snaan oseaj nejasno se komea u nama. Ali zar otlmah i rei! Nemamo jo rei za to. Moda emo ih kasnije imati!
Posle kratkog utanja Vesterholt se gura napred. Staje pred dirktora i veli
Da govorimo o praktinoj strani, to je najnunije sada. ta mislite o nama? Ovde stoji sedamdeset vojnika, koji maraju ponovo u kolske klupe. Ja vam odmah kaem mi ne znamo vie skoro nita iz vaih predmeta, a nemamo ni velju du.go da sedimo ovde.
Direktor se pribere. Izjavljuje da o tome nema jo direktive od nadlenih vlasti. Stoga se moramo privremeno razii u razrede iz kojih smo atili. Kasnie e se videti ta se moe uiniti.
agor i smeh mu odgovara, a Vili ljutito dobacuje Verovatno ni sami ne mislite da emo sesti u h.lupe pored dece koja nisu bila vojnici, i da emo posluno dizati prste kad neto znamo. Mi ostajemo zajedno.
Sad tek jasno vidimo kako je sve ovo smeno. Godinama smo smeli pucati, bosti i ubijati, a sada je vano da smo iz drugog ili treeg razreda poli onamo. Jedan zna ve sa dvema, a drugi tek sa jednom nepoznatom da raca. To su razlike koje, ovde vae.
Direktor obeava da e poslati molbu da nam se odobre zasebni vojniki kursevi.
Albert Troske ga presee
Na to ne moemo ekati. Bolje da to sami svr
im.o. Direktor nita ne odgovara. utke ide vratima. Na
stavnici za njim. I mi tupkamo prema izlazu. Ali Viliju se ne svidja tai zav.etak, pa dohvati s govornikog stola obe saksije i tresnu ih o zemlju, besno dodajui
To zelje i tako nisam mogao nikad da trpim.
Uz to jo nataknu Vesterholtu na glavu lovorov venac, sa primedbom
Skuvaj od toga supu
Dime se cigare i lule. Sedimo sa ratnim uesnicama gimnazije i dogovaramo se. Preko sta vojnika, osamnac potporunika, trideset narednika i padoficira.
Vesterholt je daneo jednu svesku starih kolskih vila i ita naglas iz nje. Polako odmie, jer iza svak stava izbija grohatan smeh. Ne moemo da shvatimo je to nekada vailo za nas.
Vesterholt se ruga naroito tome to se pre rata smo smeli zadravati na ulici posle sedam asova bez o brenja razrednog stareine. Ali Vili ga uutkuje dobac jui mu
Ti, Alvine, uti. Obrukao si svaga razrednog gc no ma koji drugi. Prijavljeno je da si poginuo, dobio posmtrni govor tronutoga direktora, u kome si prosla ljen kao junak i primeran uenik, i toliko si drzak da posle svega toga vrati iv, Stari je sada u lepom so mora povui sve to ti je kao leini priznao, jer si iz all bre i pismenih zacelo i danas slab kao i ranije.
Biramo djake poverenike, jer nai nastavnici mo da nas poue neem za ispit, aki neemo da oni upravljaj Nai su poverenici Ludvig Brajer, Hel,nut Rajnersman Albert Troske, a gimnaziski Georg Rae i Karl Breger.
Zatim odredjujemo tri zastupnika, koji sutra ima otputuju do okrune vlasti i ministarstva, da sprove
nae zahteve za ispit i trajanje obuke. Alvina, Vilija Veeterholta i Alberta smo izabrali za to. Ludvig ne moe da podje s njima, jer jo nije dovoljno zdrav.
Ova trojica primaju vojnike objave i besplatne voz.ne larte, ije zalihe imamo u itavim blokovima. Potporunika i vojnikih poverenika za potpisivanje imamo takodje dosta.
Helmut Rajnersman daje celoj stvari i prikladan spoljni izgled. Predlae Viliju da ostavi kod kue svoj novi kaput, koji je dobio iz komore, a mesto njega da obue za put okrpljen, mecima proreetan.
Vili ga zaudjeno pita A zato?
Na kancelariske stenice deluje to jae nego sto razloga objanjava mu Helmut.
Vili se opire, jer je ponosan na svoj kaput, i rado bi paradirao s njime po kafanama u velikom gradu, pa dokazuje
Kada estito udarim o sto kolskom savetniku, delovae to isto tako dobro.
Ali Helmut ne poputa
Ne moemo, Vili, spaliti sve mostove. Ti su narn ljudi potrebni. Ako im u okrpljenom kaputu tresne o sto, uspee vie nego u novom. Takvi su ljudi, veruj mi.
Vili poputa. Helmut se sada okree Alvinu Vesterholtu i admerava ga. Izgleda mu suvie prazan, i zato mu stavlja na grudi arden Ludviga Brajera, sa objanjenjem
Ovako e biti ubedljiviji za jednog tajnag savetnika.
Albertu to nije potrebno, njemu dosta vecka na grudima. Sva trojica su sada propisno opremljeni. Helmut posmatra svoje delo i primeuje
Sjajno! A sad napred! Gledajte da urazumite taj gopodski soj svinja.
Vili, koji se u medjuvremenu opet snaao, uverava ga Budi uveren u to!
Dime se cigare i lule, elje, misli i prohtevi komesaju se jedni kroz druge. Bog bi znao ta e se iz njih
izlei. Sto mladih vojnika, osamnaest potporunika, trid set narednika i podoficira sede i ele da ponu ivot. Sva je sposoban da po najteem jurinom terenu s najman gubitaka provede etu kroz vatru. Nijedan se ne bi ni trenutak mislio ta da uini kad bi nou odjeknulo u nj govu rovu Dolaze. Svaki je u bezbrojnim nemilosrdni danima iskovan, svaki je savren vojnik ni vie manj e.
Ali za mir? Valjamo li mi za to? Jesmo li sposobni drugo neto sem za vojnike?
TRE DEO
Dolazim sa stanice u posetu Adalfu Betke. Odmah sam prepoznao njegovu kuu, koju mi je na frontu esto opisivao.
rt sa vokama. Jabuke nisu sve obrane. Mnoge lee jo na travi ispod drvea. Na slobodnom prostaru pred vratima uzdie se ogroman kesten. Zemlja je ispod njega prekrivena crvenosmedjim liem, a i kameni sto i klupa pod njim. Mestimino svetluca ruiasta belina raspuklih bodljikavih ljutura i tamnomrki sjaj poispadalih kestenova Uzimam nekoliko kamada i posmatram lakovanu, iliastu mahagonsku koru sa svetlijom klicinom mrljom ispod nje. Obzirem se i razmiljam, udei se da to postaji, da we to uopte jo postoji areno drvee, plavkasto omagljene ume ume a ne vie panjevi razjedeni granatama vetar nad poljima bez anirisa baruta i zadaha gasa preriljana, masna i sjajna zemlja sa svojim jakim mirisom konji pred plugom, a ne pred municiski,m kolima, i za njima orai bez puke, na povratku kui, orai u vojnoj odei,
Sunce je skriveno iza oblaka iznad jedne umice, ali snopovi srebrnastih zraka stre odande areni deji zmajevi lebde visoko u vazduhu plua diu, prohladan vazduh se uvlai i izlazi nema vie topova, nema mina, ranac vie ne stee grudi, opasa ne visi na stom,aku Ne osea se vie u potiljku napregnuta opreznost i vrebanje, nema anog poluutanja, koje je uvek ve u sledeem trenutku moglo prei u padanje, leanje, grozu i smrt Slobodno i uspravno, sa spokojnim ramenima, idem i oseam snagu ovog trenutka ovde sam i po6eujem svoga druga Adolfa.
Kuna vrata su poluotvorena. Desno je kujna. Pokucah. Niko ne odgovara. Glasno poeleh dobar dan. Nita se ne mie. Podjoh dalje i otvorih jo jedna vrata. Neko sedi sam za stolom. Sada me pogleda podivljao, stara uniforma, poznati pogled Betke.
Sav radostan viknuh
Adolfe Zar nisi nita uo? Spavao si, je li? Ne mie se i prua mi ruku.
Hteo sam da te posetim, Adolfe.
Lepo je od tebe, Ernst, kae mi setno.
Je 1 ti se neto desilo, Adolfe? pitam ga zau
dj eno.
Ostavi, Ernst Sedoh do njega.
Adolfe ta ti je, ovee? On odmahnu.
U redu je, Ernst, pusti. Dobro je, zna, dobro to neko od vas jednom ve dodje.
Ustaje. Da poludi ovek ovako usamljen
Ja gledam unaokolo. Nigde ne vidim njegovu enu. On uti neko vreme, a onda jo jednom kae
Dobro je ta si doao.
Trai rakiju i cigarete. Popismo po jednu iz debeli aa s ruiastim dnom. Pred prozorom je vrt i staza vokama. Duva. Batenska vrata kloparaju. U uglu izbi tamno obojeni sat na tegove.
U zdravlje, Adolf! U zdravije, Ernst!
Maka se unja kroz sobu. Skoi na ivau mainu prede. Posle nekog vremena Adolf poinje da govori Dolaze i govore mi, i roditelji i tazbina, a ne razumw
ju ni oni mene ni ja njih Kao da vie nismo isti lju Podie glavu.
Ti me razume, Ernst, a i ja tebe, ali izmedju ov ovde i mene kao da je id.
Najzad ujem sve.
Betke dolazi kui sa rancem na ledjima, s punim d kom namirnica, s kafom, okoladom, ak i svilom za halj inu.
Hoe sasvim tiho da udje, da bi iznenadio enu, ali pseto laje kao mahnito i skoro da obori svoju kuic Ne moe vie da izdri, i poleti stazom kroz drvored jabuka svojom stazom, pored svoga drvea, svojoj kui, svojoj eni Srce mu kao eki bije gore u rlu Otvori vrata, duboko udahnu i udje
Marij a!
Vidi je Odmah je obuhvati pogledom, i obuze ga jeza, polutama, zaviaj, sat to izbija, sto, velika naslonjaa, ena Hae da joj pridje. Ali ona uzmie i bulji u njega kao u prividjenje.
Nita jo ne shvata. Pita je sa osmehom Zar si se ta,ko uplaila?
Da veli ona nespokojno.
Proi e ve, Marija umiruje on enu.
Dre od ubudjenja. Sada, kad je ve u sobi, sav treperi. Dugo je i bilo.
Nisam znala, Adolfe, kada e doi veli mu ena.
Ustiknula je ormanu, i gleda a rairenih oiju. Namah ga obuze neka hladnoa i prignjei mu grudi. Pita je smeten
Zar se nimalo ne raduje? O, da, Adolfe
Da li se desilo ta? pita on dalje, a jo uvek dri sve stvari u rukama.
U tome asu ridanje ve poinje, ona lei s glavom na stolu. Zato da odmah ne dozna sve, i tako e mu drugi rei. Imala je s jednim neto, dolo je tako, ona uopte nije htela, uvek je samo na njega mislila. Sada je mae i biti.
Adolf stoji i stoji, i najzad primeuje da mu je ranac jo uvek na ledjima. Otkopa ga, vadi stvari, a dre i stalno misli ne moe to biti istina, ne moe biti I dalje vadi stvari. Svila uti u njegovaj ruci, i prua joj je s reinla Tebi sam doneo, a stalno misli ne moe to biti istina, ne mae biti Bespomono prua crvenu svilu, i Jo nita ne shvata od svega taga.
A ona samo plae i ni o emu nee da zna. On sedne i razmilja. ini mu se da je uasno gladan. Tu su iabuke, lepe jesenje jabuke, pa ih uzima i jede, jer mora neto da
108 109
radi. Ali onda mu ruke omlitave i on shvati ono. Divlji bes plane u njemu, hoe neto da skri, pa odjuri da trai onu bitangu.
Ne moe da ga nadje. Onda ode u krmu. Tamo ga pozdravljaju, ali svi su kao na iglama, gledaju mimo njega, oprezni su u gavoru, oni, dakle, znaju ve. On se pravi, dodue, da nieg nema, ali ko e to izdrati Srui jednu u grlo, a neko ga pita
Jesi 1 bio ve kod kue?
Naputa krmu, a iza njega je tiina. Juri unaakolo.. U tome se i smrklo. Opet stoji pred svojom kuom. ta da radi Ulazi. Lampa gori, kafa je na stolu, peeni krompiri u tavici na tednjaku. I bea zastira je na stolu Bol ga ophrva kako bi lepa bilo da je u redu Ali ovako je samo jo bolnije.
ena je tu i ne plae vie. Kada je on seo, naliva on kafu i donosi krompir i kobasice na sto. Ali sebi re stavlja tanjir.
On je pogleda. Bleda je i mrava. Sve mu se opet die Ll besmislenoj tuzi. Nee nita vie o tome da zna, ho da se zakljua i baci na krevet, pa da se skameni. KafE se pui, on je gtira cd sebe, pa i tavicu. ena se uplai, Zna ta dolazi sada.
Adolf se ne die, ne moe da se digne, sama drm glavom i kae joj
Odlazi, Marij a.
Ona ne odgovara ni jednom rei, prebaci maramu ledja. primakne mu tavicu jo jednom, i dodaje boja ljiva
Jedi bar, Adolfe
Zatim odlazi. Ona ide, ide svojim tihim korakom, ne ujno. Vrata se zatvore, pas zalaje napolju, a vetar hu oko prazora. Betke je sam. I onda no.
Nekoliko usamljeno provedenih dana u kui oveka koji je doao iz rova.
Adolf pakuava da ukeba onag mangupa, pa da ga ubogalji ali on je blagovremeno pri,metio i kidnuo. Adolf ga vreba i svuda trai ali ne moe da ga nadje, i to ga sasvim slomi.
Onda se pojavljuju tast i taa, i govare mu da razmisli, ena se ve odavno urazumila, etiri godine usamljenosti nisu sitnica, anaj mangup je kriv, a u ratu su se deavale i mnago tee stvari
Kad bih samo znao ta da radim, Ernst uzdahnu Adolf i podie oi.
Sto mu gromova takav glib dodajem ja. Da se ovek ne vrati kui, Ernst.
Ja nasuh jo jednu i popismo. U kui vie nema cigara za Adolfa, a on nee da ide u krmu, te odoh ja da donesem. Adolf je jak pua, pa e mu lake biti kad bude imao ta da pui. Stoga odmah uzeh celu kutiju cigara, umski mir, debele smedje klipove imaju pravo ime. Od ista su bukova lia, ali ipak bolje nega nita.
Vratih se. Nekoga ima. Odmah videh da mu je to ena. Pravo se dri, ali ramena su joj meka. enski potiljak uzbudjuje, jer one uvek Lmaju neto detinje, i ovek zaista nikad ne moe da se sasvim srdi na njih. Izuzimajui, razume se, debele, koje imaju naslagu slanine.
Nazvah dobar dan i skidoh kapu. ena ne odgovori. Cigare stavih pred Adolfa, ali on ni jednu ne uzima. Sat kuca. Pred prozorom se kovitla kestenovo lie, i poneki dolepra do prozora, a vetar ga pritisne uz okno. Pet mrkih, zemljastih listava na jednoj peteljci prete spolja u sobu kao ruke ispruene da neto dohvate, mrke samtrne ruke jes8ni.
Idi ve jednom, Marija.
Ona se die posluno kao djae, pogleda preda se i ade. Meki patiljak, uska ramena, kako je mogue sve to?
Svaki dan dolazi. Sedi i nita ne gavori, eka i gleda me kae potiteno Adolf.
Saaljevam ga, ali sada i en.u alim.
Dodji u grad, Adolfe, nema smisla tu da donja predlaem mu ja.
Nee. Napolju zalaja pas. Sada pralazi ena kroz bateska vrata, vraa se svojim roditeljima.
110 111
Hoe li ona da ti se vrati? pitam ga.
On klima glavom. Dalje ne pitam. To mora an sam sa sobom da raisti. Ipak pokuah jo jednom Trebalo bi da podje sa mnom u grad
Kasnije, Ernst Zapali bar jednu.
Doturam mu kutiju i ekam da uzme cigaru. Onda mu pruih ruku.
Posetiu te apet, Adolf
On me isprati do dvorinih vrata. Ja mu maem posle nekog vremena. Jo stoji kod ograde, a iza njega opet veernja tama, kao onda kad je siao s vaza i otiac od nas. Trebalo je da ostane s nama. Sad je sam i nesre an, a ne moemo da mu pomognemo, iako bismo radt hteli. Ah, na frantu je to bilo jeostavnije, samo ka je ovek iv, sve je drugo bila dobro.
II
LeLm na divanu, iroko ispruenih nagu, s glavom na naslonu i zatvarenih oiju. U polusnu mi se misli udnovato meaju. Svet mi se rasplinjuje izmedju jave i sna, i kroz glavu mi struji umor kao san.. Iza njega umi ovamo nejasna daleka tutnjava topova, tiho zuje granate, i primie se uplja zvonjava gongova koji objavljuju gasni napad. Ali, pre no to mogu da se maim maske, tama se neujno povlai, a zemlja za koju sam prilepljen nestaje pred jednim toplim, jasnijim o5eanjem, postaje apet pliana prevlaka divana, priljubljena uz maj obraz, nejasno i duboko oseam kod kue i zvonjava iz rovova rastvara se u prigueno klaparanje posudja koje moja majka paljivo postavlja na sto.
Onda se tama ponovo privue blie, a s njom i grmljavina artilerije. I ujem kako u to kaplju rei, ali sasvim izdaleka, kao da dolaze preko mora i uma, i tek postepeno se slau u smisao i prodiru do inene. Kobasica je od ika Karla, govori moja majka uz tihi tutanj topova.
Te rei me dostiu jo na samoj ivici jame u koju klizim. S njima promakne i jedno sito, samosvesno lice. Ah, on taj brljivi upak kaem ja srdit, a glas mi zvui kao da imam vate u ustima, tako me umor i dalje obvija. I onda padam i padam i padam, a seni skau k meni dole i preplavljuju me u dugim talasima, sve tamnije i tamnije
Ali ne magu da zaspim. Nedostaje mi neto, ono to s pre imao ravnomerna, tiha, metalna zveka. Polako osveujem i otvaram oi. Majka stoji tu s bledim, zaprepaenim licem, i ukoeno gleda u mene.
Uplaen skoih i doviknuh
Pratak 113
ta ti je? Jesi li bolesna? Ona odmahnu.
Nisam, ne, ni.sam Ali da ti moe izgovoriti ta ko neto
Razmiljam. ta li sam rekao? Ah, da ika Karl Laknu mi i nasmejah se.
Ne budi, majko, tako osetljiva. ika Karl je za ista crnoberzijanac. I ti zna to.
Ona rni tiho odgovara
Ne mislim to Zar da upotrebljava talve i
raze
Najednom mi pade na um ta sam rekao u polusni Stidim se to mi se to ba pred majkom desilo. Objanj vam joj izvinjavajui se
Izmaklo mi je ovek se mora tek navii da ni vie na frontu. Tamo je vladao grub ton, maiko. Grub a srdaan.
Zagladih kosu i zakopah koporan, pa potraih cig rete. Pritom primetih da me majka jednako posmatr da joj dru nke.
Zastadoh iznenadjen. Stavih joj ruku na rame i rek zaudjeno
Majko, pa nije to tako strano. Takvi su vojnii Ona mi odgovara
Da, da Znam to. Ali ti I ti
Smejem se. Htedoh da viknem I ja, razume se, ali neto pogodi, te outah i pustih je. ednem na divan bih se pribrao.
Preda mnom stoji starica sa zaplaenim, brinim cem. Sklopila je ruke, radom iznurene ruke s naboran mekom koom, ruke na kojima se istiu plavkaste i ruke kaje su mene radi postale takve. Ranije nikad sam to video, ranije mnogo ta nisam video, jer sam 1 jo suvie mlad. Ali sada shvatam zato sam ovoj ojad noj eni ja neto drugo nego svi vojnici sveta ja sam ri no edo.
Za nju sam ja, i kao vojnik, ostao dete. Ona je u videla samo splet opasnih bestija, koje rade o glavi nom ugroenom eedu. Ali nikako joj nije palo na um je to ugroeno edo bilo is.to tako opasna bestija za drugih majki.
Skidam pogled sa njenih ruku na svoje. Njima sam u maju 1917 ubio jednog Francuza. Niz prste mi je tekla odvratno vrela krv dol sam u ludakam strahu i besu neprestano probadao, Posle sam povraao i celu no plakao. Tek pred zoru Adolf Betke je uspeo da me utei. Tada sam imao ravno osamnaest godina, i ta bee prvi juri u kome sam uestvovao.
Poako okreem dlanove. Pri velikom pokuaju pr boja oetkom jula njima sam ubio tri oveka. Ostali su visei ns icama preko celog dana. Pri svakom pogotku granae. usld pritiska vazduha, njihale su im se aputene ruke, i esto je izgledalo kao da prete, a ponekad kao da
mole a pomo. Jednom sam, kasnije, bacio bombu na dvadeset mra, i odnela je obe noge jednom engleskom kapetanu. Uasno je vikao, glavu sa razjapljenim ustima ispruio je gore, ruke odupro, trup podigao kao morski pas, ali je brzo iskrvavio.
A sada sedim ovde, pred svojom majkam, koja skoro plae, jer ne moe da shvati da sam toliko ogrubeo i upotrebljavam nepristojan izraz.
Tiho veli
Frnst, od nekoa vremena ve hou da ti kaem jako si e izmenio postao si nemiran.
Da, mislim ja gorko, izmenio sam se. ta zna ti o meni maiko Ostala je jo samo uspomena, nita vie do uspomena na zanesenog, tihog deaka od ranije. Nikada, rikad ne sme doznati o poslednjim godinama, nikad ne sme ni naslutiti kako je stvarno bilo i ta je postalo od mene. Stoti deo toga slomio bi ti srce, tebi koja drhti i stidi se ve od jedne jedine rei koja je poljuljala tvoju pretstavu o meni.
Sme e to biti bolje kaem joj bespomoan, pokuavajui da umirim i sebe samoga.
Ona seda do mene i miluje mi ruke. Ja ih sklanjam. na me zabrinuto gleda.
Ponekad si mi sasvim stran, Ernst, ima izraz kJi mi je sasvim nepoznat.
Ja se branim
Moram se tek navii Jo uvek se oseam kao da sam ovde samo u poseti
Suton se sputa u sobu. Sa hodnika udje maj pas, lee ispred mene na pod. Oi mu svetle dok gleda gore, mene. I on je jo uznemiren, ni on se jo nije navikao.
Majka se odupre o naslon.
Samo k.ad si mi se vratio, Ernst
Da, to je najvanije dodajem ja i ustajem. Ona i dalje sedi u svame kutku. Malena prilika u tonu Oseam, sa naroitom nenou, kako su nam uloge izmenile. Sada je ona postala dete.
Volim je. O, nikad ja nisam voleo vie nego sada k znam ne mogu joj vie nikad doi i biti uz nju, i sve rei, i moda se smiriti. Zar je nisam izgubio? Ose sada kako sam stran i usamljen.
Ona je sklapila oi. Ja apem da je ne uzrienniri Ja u se obui, da izidjem malo.
Ona klima glavom, pa izusti Dobro, deko moj
Posle nekag vremena tiho dodade Moj dobri deko
Pogodi me kao strela. Oprezno zatvorih vrata.
III
Livade su vlane, a stazama tee i brboe voda. U depu nosim malu teglu za komplet i idem du Jablanova Jarka. Ovde sam kao deran lavio ribe i leptire, a pod drveem leao i spavao.
U prolee bee jarak pun abokreine i alga. Svetli, zeleni bokori vodene kuge lelujahu se u malim, bistrim talasima, dugonogi vodeni trkai evuljali su izmedju stabljika od trske, a jata dadevnjaka na suncu bacahu svoje hitre uske senke na zlatnopegasti pesak, pod vodom.
Hladno je i vlano. U dugim redovima stoje jablanovi pored jarka. Granje im je golo, ali ga obvija lak, plaviast veo. Jednag e dana ponovo ozeleniti i zaumiti, i sunce e opet toplo i blaeno obasjavati ovaj kutak zemlje, koji je pun uspomena iz moje mladosti.
Tapkam po nagibu obale. Nekoliko riba izlete ispod nje. Ne mogu vie da se uz,drim. Vrebam tamo gde se jarak suava, tako da mogu stojati raskreenih nogu, dok akorm ne uhvatih dva dadevnjaka. Suptam ih u svoju teglu i posmatram.
iaju tamoamo, siuni i savreni, sa svoje tri bodlje na hrbatu, sa vitkim smedjim telom, i s grudnim perajama koje amore. Voda je bistra kao kristal. Otsevi stakla ogledaju se u njoj. Najednom mi prestaje dah, tako snano oseam kako e lepo to, ova voda u staklu sa svetama i otsevima.
Paljivo uzmem teglu i tumaram dalje. Oprezno je drim i katkad pogledam unutra, a srce mi lupa, kao cia svoju mladost uhvatio i nosim sada kui, unem pored barice, po kojoj plivaju debeli slojevi soivice, i posmatram kako se plavo mramorisani dadevnjaci, kao ale plitke mine diu da uzmu vazduha Larve tularaca
gamiu polako po mulju, jedan gnjurac tromo vesla dnu, a ispod jednog natrulog korena posmatraju me za udjene oi jednog nepominog apca. Vidim sve, a im vie no to se moe videti, tu su jo i uspomene, eni i srea prolosti.
Oprezno nosim teglu i idem dalje, traei, nadajw se Vetar duva a planine se plave na obzorju.
Ali najednom me proe bezuman strah, dole, dole zaklon, potpuno izloen stoji na vidiku! Stresoh se ludakom strahu, rairih ruke da jurnem za jedno drv drem i dahem, a onda odahnuh, prolo je i oprezr se obazreh niko me nije video. To je trajalo izvesr vreme dok se umirih. Onda podigoh staklo koje mi ispalo iz ruke. Voda se prosula, ali se ribice jo pra kahu unutra. Sagnuh se do jarka i zahvatih sveu vodu staklo.
Polako idem dalje, predan svojim mislima. Pribli vam se umi. Jedna maka lunja i prelazi stazu. elezni ki nasip see polje sve do umarka. Tu bi se mogla sagT, diti sklonita, razmiljam, propisno duboka i s betonsko ploom gore Pa ulevo povui rovove sa sprovodnicam osrnatranicama, a tamo preko nelcoliko mitraljeza samo dva, a ostale uz u,marak, i onda je skoro cea ter pod unakrsnom vatrom jablanovi bi se morali pose da ne odaju metu neprijateljskoj artileriji a pozadi, breuljku, nekoliko bacaa mina onda neka dodju
Zvidi jedan voz. Podignem oi. ta ja to radim o de? Doao sam da potraim predeo moje mladosti kroza nj provlaim rovove To je mo navike, misli ja. IVTi ne vidimo vie predeo u prirodi, vidimo samo ren, teren za napad i adbranu Stari mlin na onom vi nije mlin on je oslonac uma nije uma ona je klon za artileriju Stalno mi se to prividja
Otresam to od sebe i pokuavam da mislim, da sli,m na prolost. Ali ne polazi mi za rukom. Nisam vi tako veseo kao malopre, i nemam volje da idem dal Vratim se.
Izdalekz vidim jednu usamlenu priliku. Dolazi mi usret. To je Georg Rae.
ta radi ti ovde? pita me on zaudjen. A ti?
Nita veli on.
Ni ja odgovaram mu.
A ta tegla za kopot? pita on i posmatra me malo podiugljivo.
Ja pocrveneh, a on me hrabri
Ne stidi se. Zacelo si hteo da opet lovi ribu, je li? Ja potvrdjujem glavom, a on me pita
Pa?
Ja vrtim glavom, a on zamiljeno veli Da Ne ide to sa uniformom.
Sednemo na jednu gamilu drva i puimo. Rae skine kapu.
Sea li se kako smo ovde razmenjivali marke?
Da, seam se. Naslage drva na suncu mirisale su ako na smolu, jablanovi su treperili, a s vode je dopirao sve povetarac Svega se jo seam Kako smo traili abe vremenjae, kako smo itali knjige, kako smo razgovarali o budunosti i ivotu, koji je e,kao iza plavog horizonta, mamei nas kao priguena muzika.
Rae se smeka osanhom koji je svojstven svima nama, pomalo gorkim i pomalo umornim, pa veli
A onda se malo drukije zbilo, je li, Ernst? Na frontu smo drukije lovili ribe. BoQnbu u vodu, i ve su plivale na povrini sa raspuklim mehurima i belim trbusima. To je bilo praktinije.
Kako mu to samo dodje, Georg, da ovek ovako sedi i ne zna zapravo ta da pone? zapitah ga.
Neto tu nedostaje, Ernst, zar ne?
Ja potvrdjujem glavom. On me kucnu po grudima. Kazau ti, i ja. sam ve razmiljao o tome Ovo ovde, i pokaza na livade pred nama, to je bio ivot, on je cvetao i rastao, i mi smo rasli s njim. A ono iza nas, i pokaza glavom natrag, u daljinu, to je bila smrt, tamo se umiralo, pa i nas je malo razorilo. Nama je pomalo potrebna opravka, mladiu moj, zavri on i opet se nasmei.
Moda bi bolje bilo da je leto, tada je sve lake Primetih ja.
Ne zavisi od toga, mislim da je drugo po sredi dgovori on duvajui dim.
ta to? pitam ga.
	On slee ramenima i ustade.	mnogo svetlija i lepa, mnogo ira i potpunija u mo im
	 Hajdexw kui, Ernst. Hoe li da ti kaem ta sam 	mislima? Zar sve ovo vie nije istina, zar me je krv moja
		slagala, zar me je seanje moje obmanulo?
	wmislio?	
		Zebem. Druke je postalo, a nije se promenilo. Jo i
	Zatim se sag!nu k ni i tiho ree	
	 Verovatno u opet biti vojnik.	
		sad radi sat na tornju Nojbauerove fabrike i izbi a asove,
	 Ti si poludeo kaem mu zaprepaen.	
		ba kao i onda kada smo buljili u brojanik da vidimo ka	 NimaZo odgovori on.	
		go se kreu kazaljke jo sedi Ara in
	Zatim se za jedan trenutak jako uozbilji, pa dodade,	p sa gipsanom lulorn u
		susedno trafici u ko o
	 Moda sam sama dosledan.	j je Georg Pdae kupio prve cigarete
		za nas jo stoje u bakalnici preko puta rekl
		amne slike za
	Ja zastadoh.	
		sapunski praak, kojima smo Karl Fogt i ja na sunc
		iz
		u
	 Ali, ovee, Georg 	go		reli oi staklima od sata. Gledam kroz izlog jo se vide
	On ide dalje.	mrlje od izgoretine. Ali u tom medjuvremenu lei rat, i
		l F
	ja sam nekoliko nedelja due nego ti avw	K
	 Najzad	t
		d
	,	og
	pa onda pone razgovar o drugim stva 	ar
	de kae on	je
		avno poginuo kod Kemela.
	,	Ne shvatam zato sada, dok ovde stojim, ne oseam
	rima. 	kao i onda u jamama i barakama. Gde je ono abilje, ono
	Kada se ukazae prve kue, prosuh iz tegle vodu	podrhtavanje
		ona svetlo
		st
		,
	jarak, Ribe brzo otperjae. Teglu sam ostavio na obal.tw	.
		, onaj sjaj, ono to nema ena?
		Zar je moja uspomena bila ivlja od stva
		ti? D
		rnos
		a li je
		ona postala stvarnost, a ova se pavukla, tako da je od nje
	On polako odlazi ulicom.	ostao samo prazan skelet, na korne su se nekad leprale
	O ratam se od Geor a	za
		t
		e
		Il
	.	ne
	Ja sta pred naoin. kuom i ledam za im. Njegov	s
		ave?
		i se ona odvajila od ove, i sada samo jo
		llad njom kao oblak pun sete? D
		li
		d
	su me rei udno uznemirile. Neto nejasna unja se ok	na o
		a
		su go
		ine tamo
		p ju spalile most ka onom ranij
		?
	mene, pa uzmie kad pokuam da ga uhvatim, rasplinjuj	e,m
	i sku	Pitanja, pitanja Ali od o
		g vora nema
	i	
	t	
	d	
		.
	pr	
	vu	
	e	
	a se ope	
	se kad podjem k njemu, a on	
	iza mene, pa vreba. 	
	Nebo visi kao olovo nad niskim bunjem na L,ujran	
	trgu, drvee je golo, jedan otvoren prozor lupa na vetrtix	
	a razbarueno grmlje zova u vrtovima nred kuama ob 	
	vija sixton, vlaan i neutean.	
	Razgledam sve oko sebe i najednom mi se uini	
	sve to prvi put danas vidim. Iznenada mi je sve tako mal,4	
	prisno da skoro i ne poznajem. Zar ovaj komad mokrog 	
	prljavog travnjaka preda mnom zaista obuhvata godin	
	moga detinjstva, kaje su tako poletne i blistave u mo	
	seanju? Zar je ovaj prazni, hladni trg zaista onaj tihi ku	
	tak koji nazi.vasmo zaviajevm i kaji nam je tamo u bujic	
	uasa jedini bio nada i spas od davljenja? Zar to nije bil	
	neka druga ulica, nego ba ova siva sa runim kuama	
	ija se slika u turim razmacima izmedju smrti i smrti di	
	zala iznad jama kao razuzdan i setan san? Zar nije bil	
IV
Stigla je uredba o kolovanju ratnih uesnika. pretstavnici postigli su to smo hteli skraen kolski za.sebne kurseve za vojnike i olakice za ispit.
Nije bilo lako to postii, iako je revolucija, i1 ovaj prevrat samo je povetarac na povrini, ne zahv, duboka. ta vredi ako nekoliko visokih poloaja zauz drugi! Svaki vajnik zna da kamandir ete moe imati boije namere, pa ipak, ako podoficir nee, nemoan Isto je tako i najnapredniji ministar osudjen na neusl ako mu je protivan reakcianarni blak tajnih savetni A u Nekoj su tajni savetnici ostali na svojim polo jima. Ti kancelariski Napaleoni ne mogu se iskareniti.
Prvi kolski as. uimo u klupama. Skoro svi smo unifarmama. Trojica s bradama. Jedan oenjen.
Na klupi pranadjoh urezano svaje ime hriljivo izT djeno perorezom i prevueno mastilom. Seam se da to delo izvrio na asu istorije, ipak mi se ini kaa je to bilo pre sto godina, tako se udno oseam sedei ox ovde. Time rat postaje prolost i krug se polako zatva Ali mi nismo vie u njemu.
Dolazi na nastavnik nemakog jezika Holerman i I vo svrava najnunije vraa nam nae stvari, koje zaostale avde jo ad pre rata. To mu sigurno ve adav pritiskuje savesnu nastavniku duu. Otkljuava razrec orman i vadi stvari stalke i table za crtanje, a pre sve debele svenje plavih svezaka pismene zadatke, tate, kolske pismene radove. Levo ad njega na kate raste velika hrpa. Proziva imena, mi se javljamo i prin mo sveske. Vili nam ih dobacuje tako da upijai lete.
12,3
sto ne zna ta da radi s njima. Najzad nalazi izlaz svesk se mogu poslati roditeljima pokojnika.
Ali Vili se ne slae sa tim. Pita ga
Mislite li da e se roditelji obradovati kad dobij svesku punu rdjavih i slabih ocena? Bolje da ta ostavit Holerman ga bleda rairenih oiju.
Dobro, pa ta da radim onda s njima? Nek lee, dobacuje Albert. Holerman je skoro ljutit.
Ali to nikako ne ide, Troske, ove sveske ne pr padaju koli, ne mogu se prosto ostaviti da lee.
Gospode boe, kolilo zapleta, jeknu Vili i pn vue ruke kraz kosu. Dajte nama sveske, mi emo urediti.
Holerman ih predade njemu.
Ali veli on bojaljivo, jer to je tudja svojin Da, da kae Vili. Sve kako vi elite, prop sno frankirano, preporueno, umirite se samo! Reda mo biti, makar i bolelo!
Zatim nam namignu i pakaza na svoje elo.
Posle asa prelistavamo sveske. Poslednja tema kc smo obradili glasila je Zato Nemaka mora dobiti rat To je bilo poetkom 1916. Uvod, est dakaznih taaka, ob hvatni zakljuak. Taka etvrta verski razlozi, to sam dobro reio. Sa strane je crvenim mastilom na sano Nesredjeno i neubedljivo. U celini je, medjuti ovaj rad od sedam strana ocenjen slabam dvojkom, a to dobar rezutat kad se injenice danas uzmu u obzir.
Vili ita naglas svoj rad iz prirodopisa umska sa i njen izdanak. Kliberi se i gleda oko sebe.
S time smo valjda svrili, zar ne? Svreno, vie Vesterholt.
Da, svreno, zaista! Sve smo to zaboravili, i u too je ve presuda. Ono, pak, emu su nas Betke i iozole i uili, neemo zaboraviti.
Posle podne dodjoe po mene Albert i Ludvig. 3 mo da vidimo kako je naem drugu Gizeku. Usput sr
no Georga Rae. On nam se pridrui, jer Gizeka je i on navao.
Dan je vedar. Sa breuljka na kom je zgrada vidi se daleko preko polja. Tamo rade, u grupama, ludaci u plavobelim prugastim odelima, pod nadzoro,m uniformisanih uvara. Sa jednog prozora na levom krilu ujemo pesmu Na svetloj obali Zale Sigurno neki bolesnik. udno zvui iza reetke A oblaci lete iznad nje
Gizeke je smeten u jednoj sobi s nekoliko drugih bolesnika. Pri naem ulasku vrisnu jedan U zaklon zaklon i podvue se pod sto. Ostali se ne osvru na to. Gizeke nam odmah prilazi. Lice mu je usko, uto sa iljastom bradom i razmaknutim uima izgleda mnogo mladji neo pre. Samo su mu oi nemirne i ostarele.
Pre no to smo se pazdravili s njim neko nas povue u stranu i pita
Ima li ta novo napolju?
Ne, nema niega, odgovaram mu ja. A front! Je li Verden najzad na?
Mi se zgledasmo. Albert ga umiruje Pa odavno e ve mir.
On se smeje, neprijatnim meketavim smehom.
Ne dajte se namagariti! Hoe samo da vas zalude, i jedva ekaju da izidjemo odavde! A onda e nas za iju, a na front!
Pritom tajanstveno dodaje Vlene nee ponovo dobiti!
Gizeke nam prua ruku. Zbunjeni smo, jer smo mislili da se on vere kao majmun, da besni i da se bekelji, ili bar da stalno drhti kao Cresavci po uglovima ulica. Medjutim, on se smeka jadnim krivim ustima, i pita nas
Niste mogli ni misliti, je li?
Ma ti si sasvim zdrav. Pa ta ti je? udim se ja. On pogladi rukom svoje elo.
Glavobolja. Kao obru oko potiljka. I onda Fleri On je u borbama oko Fleria bio zatrpan. Satima je leao pored nekoga drugog, i lice mu je bilo pritisnuto balvanom o njegovo bedro koje bee rasporeno do trbuha. Onorn je glava bila slobodna, i vikao je. Pritom je saki put mlaz krvi potekao Gizekeu preko lica. Utroba je
postepeno curila na.polje i pretila da ga ugui. Da bi ao do vazduha, Gizelce je morao da je gura natrag, a px tom, kad god je utiskivao, uo je potmulu riku onoga.
Sve to on pria sasvim tano i po redu.
Svake noi mi dolazi, i ja se onda guim, a sol je puna prljavih belih zmija i krvi.
Ali kada zna to, zar ne moe da se bori orot toga? pita ga Albert.
Gizeke vrti glavom.
lTita ne pomae, ak i kad sam budan. One ovde im padne mrak.
Jei se.
Kod kue sam skoio kroz prozor i slomio nog Onda su me doveli ovamo.
Posle nekog vremena pita nas
A ta radite vi? Jeste li polagali ve? Uskoro emo, odgovara mu Ludvig. Gizeke sumorno primeuje
Ja verovatno nikad neu polagati. Ovakvo,g, kak sam ja, nee pustiti deci.
ovek to je maloas vikao U zaklon, dounjao iza Albert.a i zvrcnuo ga u potiljak. Albert se obrecnu, se odmah doseti.
Sposoban! cereka se or.aj, sposoban! ti od smeha, ali se iznenada uozbilji i tiho ode u jed ugao.
Zar ne bi mogli da piete majoru? pita Gizel Kojern majoru? zaudih se ja.
Ludvig me munu u rebra, i ja nastavih A ta da mu piem?
Da me opet pusti u Fleri, adgovori Gizeke uzi miren. To bi mi sigurno pomoglo, Tamo je sada svim mirno, a a sam video Fleri samo kad e sve uskovitlano. Proao bih kroz Klisuru Smrti, pa poa Hladne Zemlje otiao u Fleri, nijedan pucanj se uo, i sve bi prolo. Onda bih se i ja smirio, zar ne?
Ludvig stavi Gizeku ruku na rame i tei ga
Ipak e to proi. Mora to samo sasvim jasno s predoiti.
Gizeke tuno gleda preda se.
Ipak piite majoru. Zovem se Gerhard Gizeke, sa ck.
Oi su mu ukoene i kao slepe.
Ne bi li mi migli doneti malo pekmeza od jabuka? Tako bih rado jea p.kmez od jabuka.
Sve mu obeavamo, ali on nas uopte vie ne slua, tako je najednom postao ravnoduan. Pri naem odlasliu. ustade i odade poast Ludvigu. Ouda rasejano sede za sto.
Va vratima se okrenuh i pogledah ga jo jednom. On rznenada skoi, kao da se probudio, pa pouri za nama i viknu udnim visokim glasom
Povedite me sobom. Opet dolaze
Straljivo se pribija uz nas. Ne znamo ta da radimo. Uto udje lekar, spazi nas, te paljivo uhvati Gizeka za rame i mirno mu kae
Hajdmo u batu.
Gizeke posluno. pusti da ga odvede.
Napoliu veernje sunce obasjava polja. Iza reetke enog prozora jo uvek se razlee pesma no zamc se davno sruili oblaci putuju iznad njih
utke idemo jedan pored drugog. Brazde na njivama svetlucaju. U granju drvea, uzan i bled, visi meseev srp.
Ludvig prvi progovori posle nekog vremena
ini mi se da svi mi imamo poneto od toga Ja ga pogledah. Lice mu je obasjano crvenilom veceri. Ozbiljan je i zamiljen. Hou da mu odgovorim, ali najednom mi drhtaj lake jeze prodje koom. Ne znam otkud ni zato.
Ne bi trebalo vie o tame govoriti, primeti Albert.
Idemo dalje. Veernja rumen bledi, suton se sputa. Meseev srp postaje jasniji. Noni vetar se die s polja, a u kuama se osvetljavaju prozori. Stiemo u grad.
Georg Rae utao je celim putem. Tek kad smo zastali da se oprostimo, kao da se budi iz svojih misli i obraa nam se pitanjem
Teste li uli ta on hoe? U Fleri natrag u Fleri
Jo mi se ne ide kui. A ni Albertu. Polako luta du nasipa. Dole umi reka. Zastanemo kod mlina i nt njemo se preko ograde mosta.
S.meno je, Ernest, da ovek nikada ne voli bude sam, zar ne? veli Albert.
Da, potvrdih ja. Mi stvarno ne znamo k spadamo.
On klimnu glavom.
Tako je. Ali negde ipak moramo pripadati. Kad budemo imali svoj poziv. velim ja. On odbij a.
Ni to nije nita. Moralo bi se imati neko ivo jedan ovek
Ah, ovek odgovorih ja. To ti je naj sigurnija stvar na svetu. esto smo videli kako on moe da ode vragu. Morao bi onda bar njih desetd naest imati, da uvek neki jo ostanu ako oni drugi dot po glavi.
Alber paljivo posmatra siluetu katedrale, a on nastavlj a
Ja ne mislim tako. D2islim nekoga ko nam zapr pripada. Poneki put mislim moda ena
Gospode boe, viknuh, jer moram da mis na Betkea.
Albert rne odjednom napade
IvTe truaj! Pa mora ovek imati za ta da se Zar ne shvata to? Hou da me neko voli, onda mene dri, a ja njega! Inae, moe se ovek obesiti,
Uzdrhta i okrenu mi ledja, a ja mu tiho rekoh Ali, Alberte, zar nema nas?
Da, imam, ali to je sasvim drugo Posle nekog vremena proapta
Decu treba imati Decu koji ni o emu nita znaju
Nije mi jasno ta misli. Ali nemam ni volje da dalje pitam.
ETVRTi DEOMi smo sve ovo drukije zamiljali. Verovali smo da e snanim akordam zapoeti silan, intenzivan ivot, puna vedrina ponovo steenog ivota, tako smo mi hteli da ponemo. Ali dani i nedelje nam se krune pod prstima, provodimo ih u beznaajnim i povrnim poslovima, a kad se osvrnemo vidimo da nita nije uinjeno. Bili smo navikli da mislimo i delamo na kratak rak, posle jednog trenutka mogao je biti svemu kraj. Zato nam sada ivot suvie sporo tee, pa navaljujemo na nj, ali posustajemo pre no to mu ujemo i jek. Suvie dugo smrt nam je bila drug, ona je bila brz kock.ar, i svakog trenutka je najvei ulog bio u pitanju. Otuda nam nesredjenos, uurbanost, briga samo za ovaj trenutak, i zato smo sada prazni, jer to ne pristaje u ovaj ivot ovde. Ta nas praznina ini nemirnima, oseamo da nas ovde ne razumeju, da nam ak ni Ijubav ne moe vie da pomogne. Sami m,oramo sebi pomoi.
A u nae nemirne dane esto udno tiitnji i bruji jo neto, potseajui na daleku tutnjavu topova, kao tamna opomena iza horizonta, koju ne znamo da protumaimo, koju neemo da ujemo, od koje se okreemo, uvek u udnorn strahu da emo neto propustiti kao d.a e nam. neto umai. Suvie esto nam je poneto umaklo mnogima nita manje no sam ivot
Zanimljivo je u sobi Karla Breera. Ispranjene police za knjige. itave gamile knjiga lee na stolu i pa
Karl je ranije ludavao za knjigama. Skupljao je ltz ge kao to smo mi skupljali leptire i marke. Naroito voleo Ajhendorfa. Imao je tri razna izdja njegovih de Mnoge njegove pesme znao je napet. Ali sada hoe proda biblioteku, da bi tako doao do kapitala i pa trgovinu rakijom. On tvrdi da se na raldji moe mm zaraditi. Dosad je bio samo Lederhozeov agent, a s hoe da stane na svoje nage.
Prelistavam prvu knjigu jednag izdanja Ajhendo koje je povezano u meku, plavu kou. Veernja rum ume i snovi letnje noi, udnja i enja za zaviajem kakvo bee to vreme
Vili dri drtgu knjigu u ruci. Zamiljeno jc posnma pa predlae
Trebalo bi da ih ponudi obuaru.
Zato? pita Ludvig smeei se. Koa! odgovori Vili. Obuari nemaju lo Civde ima, veli on uzi.snajui Geteova dela,
dvadeset svezaka iz toga bi izilo najmanje est prvoklasnih konih cipela. Obuari e ti dati za to sigu vie nego knjiari. Oni su pomahnitali za pravom, kdt
Hoete li vi koju, s popustom? pita Karl. niko nee.
Razmisdi o tome, kae Ludvig. Posle e biti prekupiti ih.
Nije tako vano, smeje se Karl. Prvo di ivi, to je bolje nego da se ita. Ba me briga ispit! Sve je to kojeta! Sutra napred sa mustrama ral Deset maraka zarade na jednoj boci krijumarenog ko
ka to je posao, dragi moj! Jedino je novac potreban, onda moe sve imati.
Vezuje knjige u svenje. Pada mi na um da je nekad radije gladovao nego to bi prodao koju knjigu. Ruga nn se
to ste se tako zabezeknuli! Moramo biti praktini! Bacaj stari prtljag, pa poni nov ivot!
Vili mu odobrava
Ta je tano! I ja bih rasprodao, samo kad bih imao. Karl ga tapa po ramenu.
Santimetar trgovine vredi vie no kilometar obrazovanja, Vili. Ja sam dosta sedeo tamo napolju, u glibu, sada hou neto od ivota!
I ja odabravam
Stvarno ima pravo. A ta i mi veliko stvaramo? To malo kole nije ba nita
Karl odmah prihvati i savetuje nam
Deco, okanite se i vi. ta traite jo u klupama? Vili se prativi
Boe dragi Tano je da je to glupost. Ali smo bar zajedno. Pa onda, samo je jo nekoliko meseci do ispita, bila bi teta kad ne bi datle zajedno proiveli. Posle taga se jo uvek moe odluiti.
Karl see hartiju za pakovanje sa jednog smotuljka. Pazi samo, uvek e imati jo nekoliko takvih meseci za koje je teta i na kraju si ostario
Vili se cereka.
Cekaj i uivaj Ludvig ustane.
A ta kae tvoj otac na to? Karl se smeje.
Ono to uvek govare stariji, bojaljivi ljudi. To se ne moe uzeti ozbiljno. Roditelji zabozavljaju da smo mi bili vojnici.
A ta bi postao da nisi bio vajnik? upitah ga ja. Verovatno knjiar ja, vo odgovori Karlo.
loi Na Vilija je Karlova odluka, uinila jak utisak. Pred je da se okanemo svih triarija, pa da se latimo Psla tamo gde ga ima.
Najlepe uivanje u ivotu jeste krkanje. Stoga oc imo da krenemo u torbarski pohod. Na karte za narni nice dobija se nedeljno po osobi dvesta pedeset grama sa, dvadeset grama masla, pedeset grama margarina, grama prosa i neto hleba. Od toga ni jedan ovek moe biti sit.
Uvee i nou skupljaju se torbari na eleznikoj s1 nici, pa zorom odlaz u selo. Stoga moramo pnvi,m vau krenuti, da nas ne bi pruhitrili.
Voz kree, a u kupeu zlovoljno donja siva beda. smo abrali jedno mestace postrani, i tamo se podel sve dvoje po dvoje, da bi ga sistematski obradili. Izvidja bar znama.
Ja sam s Albertom. Stiamo na jedan veliki maj Djubrite se pui. Krave stoje u dugim redovima u stf Doekuje nas topli miris staja i mleka. Pilii pijuu. ih pohlepno posmatramo, ali se savladjujemo, jer na gw nu irna sveta. Pozdravljamo. Niko se ne osvre na Stajimo i ekamo. Najzad jedna ena viknu
Tornjajte se, prokletnici.
Drugi majur. Gazda ba staji napolju. Na njeznu dugaak vojniki injel, vika biem i veli namW Znate li koliko ih je ovde bilo pre vas? ita
tuce. udimo se, jer smo doli prvim vozom. Ti su on
morali jo sino stii, pa su prenoili u upama ili vedrim nebom.
Z,nate li krliko ih dnevna dolar ponekad? seljak dalje. Do stotine. Pa to da se radi?
Mi uvidjamo. Njegov se pogled zadrao na Alber voj uniformi.
Flandrij a? pita on.
Flandrija, odgovara Albert.
I ja, kae an, pa odlazi unutra i donese s kome po dva jajeta. Mi pipamo po naim budjelarima on mahnu rukam.
Ostavite. Moe i tako. E, onda hvala, drue.
Nama na emu. Samo ne priajte dalje. Inae sutra pola Nemake biti ovde.
Sledea kua. Na ogradi tabla s natpisom Prosjaenje zabranjeno. Psi ujedaju. To je praktino.
Idemo dalje. Hrastovim drveoem ogradjena livada i velik majur. Prodremo ak do kuhinje. Na sredini je tednjak najnovije konstrukcije, dovaljno velik i za hatel. Desno klavir, levo klavir. Vanred.an orman za knji.ge, sa uvrnutim stubovima sa zlatnin obrezorn, stoji preko puta tednjaka. Isgred njega stari sto i d.rvene stolice. Izgleda smeno. I odmah dva klavira.
Pojavljuje se gazdarica.
Imate li konca? Ali mora biti pravi. Mi se zgledasmo.
Konca? Nemamo.
Ili svile? Svilenih arap.a?
Ja posmatra,rn njene snane listove. Polako shvatam ona hoe da trampi, a ne da proda.
Ne, svile nemamo, kaem a. Ali rado emo dabro platiti.
Ona odbija.
Ah novac Moete se ubrisati njime. Ona se odgega. Na njenoj kao krv crvenoj svilenoj blui, ostrag, fale dva dugmeta.
Da 1 bi mogli dobiti bar malo vode? viknu Albert za njom. Vraa se mizovoljna i stavi pred nas punu au.
Deder, miite se odavde, zakreta ona. Nemam vremena da dredim. Bolje hi bilo da radite no to drugom svetu kradete vreme.
Albert uze au i tresnu je o zemlju. Od besa ne moe da govori. Stoga se ja izderah na nju
Da bog da te rak izeo, vetice matora.
Ali sada se okrenu ona i poe vikati kao zabuktana vodenica. Mi pabegosmo. Ni najjai ovek ne bi to izdrao. Lutamo dalje. Usput sretamo itave grupe torbara.
Krue oko kua kao izgladnele zolje ako komada pite sa ljivama, Sada nam je jasno da seljaci magu zbog taga da pobesne i postanu grubi. Ali mi ipak idemo dalje. Izbacuju nas, ili ugrabimo togod drugi nas torbari psuju, a i mi njih.
Posle podne se svi sastajemo u krmi. Plen nije velik. Nekoliko funti krompira, malo brana, nekoliko jaja i
	jabuka, neto kelja i mesa. Samo se Vili oznojio. Poslecin 	Jednoj eni oduzima.ju nekoliko jaja. Ve se we
	dolazi i nosi pod mikom pola svinjske glave. Nekol	dalje sva utuena, kad je debeli zovnu natrag.
	drugih paketa viri mu iz depova. Ali zato nema	 Stani! ta vam je to tu? Pokazuje na suknju.
	injel na sebi. Zamenio ga, jer ima kod kue Karlov,	Qvo s tim! ona se skameni i skljoka. De, brzo!
	misli da e ipa,k doi prolee. 	Ona vadi ispod suknje komad slanine i prua ga. On
		
	Do dolaska voza imamo jo dva asa. To mi vre	mee s1
	donosi sreu. U krmi stoji klavir, i ja razwkoh po nj	B lo bi vam aman, je Ii?
		
	s punim pedalom Malitvu jedne device. Na to se poj	Ona jo uvek ne razume i hoe da uzme slaninu.
	gazdarica. Slua neko vreme, a onda namignu da izidje	 Pa ja sam platila Dala sam za nju sav novac
	Ja se izvukah u hodnik, a a mi objasni da je velik lj 	 sam unala
	bitelj muzike, ali da se kod nje, naalost, suvie retko s	Qn odgurnu njenu ruku i ve vadi drugoj eni koba	ra, i pita me da li bi hteo ponovo da dodjem. Pritom	
		sicu iz nedara.
	reda e ola funte masla i iz avl u e da se to moe e	 Torbarenje je zabranjeno. To i sami znate.
	p 	
	dobiti. 3a sam, razume se, sporazuman i obavezujem 	Zena je spremna da rtvu e a a ali
		J 1 preklinje za
	da u svaki put dva asa svirati za to. Kao narednu ta	slaninu
		
	izveo sam to sam bolje znao Grob u pustari i Go	 Barem slaninu! ta da kaem kad dodjem kui? Pa
	stena na Raj. e	to je za moju decu!
	Posl toga krenusmo na stanicu. Usput nailazimo	 Traite dopunske karte od ureda za snabdevanje
		
		 presee je andar. To se nas ne tie. Sledei!
	mnage tarba koji nameravaju da putuju istim voz	
		
	Svi se boje policije. Na kraju se sakupila itava eta. S	ena posrnu u stranu, pobljuva se i viknu
	ekamo, skriveni u jednom vetzovitam uglu malo p	 Za to je poginuo moj mu da mu deca umiru
	od stanice, da nas ne bi primetili pre nego to dodje o 	od gladi
		
	Tako je manja opt, Ali smo baksuzni. Iznenada stan	Jedna mlada devajka, koja je sad na redu, trpa, dere
		
	nas dva andarma na biciklima. Neujno su n	i guta maslo. Usta su joj izmaena, oima koluta davi se
	pred	
		
	prili iz po2adine.	i guta, ali e unati bar neku korist pre no to joj oduzmu.
	niko da se nije maknuo. 	Bie naalost mala, posle e joj biti muka, a i proliv
	 Stoj	
	,	e dobiti.
	Uasno uzbudjenje. Molbe i preklinjanja 	
		 Sledei!
	 Pustite nas, morazna na voz. 	
		Niko se ne mie. andarm sto i o ut i onovo vie
	 Voz dolazi tek kroz etvrt asa izj avlj uj e ona	j gn p
	debeli, nimalo tronut. Svi ovamo! vie i pokazuj.	 Sledei! Ljutito se ispravi i pagleda Viliju u oi.
	na jedan fenjer.	Znatno mirnije ga pita
	Tu mogu bolje da vide. Jedan pazi da niko ne umaknr	 Jeste li vi sledei?
	a drugi pregleda. Skoro su same ene, deca i starci ve	 Ja nisam nita odgovara Vili neljubazno.
	stoji utke i pokorno. Navikli su da se tako postu	 ta imate u tom paketu?
	s njima, a i nisu smeli nikad da veruju u tu sreu da	 Pola svinjske glave izjavljuje Vili otvoreno.
	im poi za rukam da prokrijumare kui pola funte masi 	
		
	Posmatram andarme. Naduveni su i osiani, u svojim zel 	 Morate je predati.
		Vili se ne mie. andarm se kaleba i pogleda svog
	nim uniformama, sa svojim crveni,m njukama, sa sabljay	kole
	il 	u
	ma i revolverskim futrolama, kao nekad na frontu. S	 g
	ini ljud	. Ovaj stade do njega. Time je uinio veliku greku.
	ti	a
	t	an
	bil	d
	d tri	ik
		
	san	na
	mie	k
	ra,	a nemaju n
	a samo o	akvog i
	i opet sila, pa ma	kustva u tame, niti su
		
		
	okorelLma.	o
		a por, jer drugi je ve davno morao primetiti
da mi spadamo zajedno, iako nismo razgovarali me sobom. Stoga je trebalo ostati po strani, da bi nas o
jem drao u kripcu, mada se ani ne bi ago obazi na to. A i ta je jedan revolver! Mesto toga rni je o do svoga kolege, za sluaj ako Vili pokua silom.
Posledice se odmah pokazuju. Vili predaje svinj glavu. Zaudjeni andarm je prima, ali sa.da ne moe ds brani, jer su mu zauzete obe ruke. U istom asu Vili, puno miran, udari ga u njuku, tako da odmah pade. nego to je drugi mogao da se ma.kne, Kozole ga svo, tvrdom glavurdom udari o podbradak, Valentin mu s le tako stee iju da razjapi eljusti, a Kozole brzo u nju si novine. Oba andarma krkljaju, gutaju, pljuju, ali im ne pomae, hartija Lm je u grlu, ruke im zavremo na 11 i vezujemo njihovim kaievima. To je brzo ilo, kuda emo sada s njima?
Albert zna, on je pronaao na pedeset ko odatle jednu usamljenu kuicu, na ijim je vratima i zano srce nunik. Trkom krenusmo tamo. Obojicu si7 smo unutra. Vrata su od hrastovine, reze iroke i W trebae im dobar as dok se izwku odatle. Kozol pristojan stavi im tokove pred vrata.
Ostali torbari su posmatrali preplaeni. Ferdin2tu se cereka
Grabite svoje stvari.
Voz zvidi u daljini Oni nas straijivo gledaju ekaju da im jo jednom kaemo. AIi jedna starica je puno van sebe, i kuka
O, bae moj, andarme izlupali nesre takva nesrea!
Ona kanda smatra to smrtnim grehom. I ostali su zbunjeni. Strah od uniforme i policije duboko je u kost Vili se kliberi.
Ne kukaj majie, i da je cela vlada ovde, ne bi dali! Stari vojnici, pa da predadu jestivo, leF bilo.
Srea je to mnoge seaske stanice lee daleko od 1 Niko nita nije prLmetia. ef stanice sada tek izlazi iz celarije, zeva i ee se po glavi. Prilazimo oropustu. dri svnjsku glavu pod mikom.
Tebe zar da predam! mrmlja on i neno miluje glaw.
Voz polazi. Mi maemo s prozora. ef stanice misli da je njemu namenjeno, pa otpozdravlja. Ali mi mislimo na nunik. Vili se nagtuu kroz prozor i posmatra efovu crvenu kapu.
On se vraa u kancelariju, objavljuje Vili likujui. Onda e se andarmi jo dugo muiti.
Nestaje napetosti sa lica torbara. Opet se smeju i govore. ena sa slaninom smeje se sa suzama u oima, toliko je blagodarna. Samo devojka to je derala maslo bolno lelee. Bila brzopleta. A i muka jo.j je ve. Sada se Kozole pokazuje pokloni joj polovinu svoje kobasice, Ona je skloni u arapu.
Iz predostronosti smo sili na stanici ispred varoi, pa jumo preko polja, da se dohvatimo druma. Ovaj komad puta hteli smo da predjemo peke. Ali naidje jedan kamion s kantama. ifer ima vojniki injel. Pri,mi nas u kola i jurimo kroz vee. Zvezde blistaju. Mi uimo jedan cio drugog, a iz naih paketa die se prijatni miris svinjetine.
II
Velika ulica obavijena je vlanom, srebrnastom ernjom maglam. Oko fenjera su veliki, uti krugovi. Lju idu kao po vati. Izloz s leva i s desna kao tajanstveo vatre. Volf dapliva, pa ponovo zaroni. Drvee pored fenj ra sija se vlana i crna.
Sa om je Valentin Laer. Ne tui se ba, ali nika7 ne moe da zaboravi svoju taku na vratilu, s kojom nastupao u Parizu i Budimpeti.
Nema vie nita od toga, Ernst. Kosti pucaju, imam i reumatizam. Pakuavao sam i pokuavao besvesri. Nema smisla vie da poinjem.
Pa ta e raditi, Valentine? pitam ga. Stv no, i tebi bi drava morala dati penziju, kao i otputen oficirima.
Ah, drava drava, odgovara Valentin zrivo. Ona daje poneto samo onima koji umeju po pisno da razjape vilice. Ja vebam sada s jednom igra com nekoliko stvari, jednu taku za prikaz. To je le za publiku, a ustvari nije bogzna ta, i pravi artista bi stideo da prikazuje tako neto. Ali, ta da se radi, mora iveti.
Valentin ide na probu, i ja se reih da podjem sa nji Na uglu Hamkeove ulice promie pored nas kroz ma jedan crni polucilinder, a pod nji,m, kao kanarinac, gumeni kaput i torba za akta.
Artur! viknuh ja.
Lederhoze zastade. Valentin se izrienadi Grom i pakao! Kako si se udesia!
Znalaki pipa Arturovu kravatu, divan komad od take svile sa ljubiastim arama.
I40
Ide polako, ide veli Lederhoze, polaskan i uurban.
pa taj lepi poklapac, udi se Valentin i posmatra polucilinder.
Lederhoze ho,e dalje. Lupka po svojoj torbi. Posao, posaa
Zar nema vie trafiku? pitam ga ja.
Imam, odgovara on, Ali sada radim samo naveliko. Znate li kakav lokal za karicelariju? Plaam svaku cenu.
Kancelariske lakale ne znamo, kae Valentin. Nismo o dotle doterali. A ta ti radi ena?
Zato? pita Lederhoze uzdrljivo.
Pa u rovu si dosta jadikovao zbog toga. Bila ti je suvie mrava, a ti vali temeljnu.
Artur vrti glavom.
Ne seam se toga. I odmah se izgubi. Valentin se smeje.
Kako se ljudi menjaju, je li? U rovu je bio aka jada, a sada je okretan poslavan ovek. Koliko je svinjarija napriao taj mangup na frontu! A sada nee nta vie da zna o tome.
Ali ini mi se da mu vraki dobro ide, velim ja zamiljeno.
Tumaramo dalje. Magla pliva. Volf se igra s njome. Lica se primiu i nestaju. U jasnoj beliastoj svetlosti iznenada ugledah sjajan crveni eir od lakavane koe, a pod njim blago ovlaeno lice, usled ega oi jo jae blistaju.
Zastadoh. Srce mi uzbudjeno lupa. To, je Adela. Namah mi se probudie uspomene na minule veeri kada smo, kao deaci od esnaest godina, skriveni u polutami pred vratima gimnastike sale, ekali da izidju devojice u belun bluzama, pa onda hitali za njima da ih stigmemo, i stali pod fenjerom, teko diui, utke i ukoena ih gledajui dok se ne otrgnu, pa jurnjava iznova pone na ppdneve kada smo ih sluajno sretali pa ih stidljivo i uporno pratili na nekoliko koraka iza njih, suvie zbunjeni da ih oslowimo. Jedino, kad udju u neku kuu, usudjivali
smo se da im doviknemo dovidjenja, i onda opet begli
Valentin se osmehnu. Ja mu uurbano dobacih
Moram na asak da se vratim. lmam da govorim nekim. Odmah u doi.
Potrah natrag, da bih naao crveni eir, crve9 svetlucanje u magli, dane mladosti pre uniforme i pre ro Adela
Ona se obazse.
Erneste Opet si ovde?
Koraamo jedno pored drugog. Magla se provl izmedju nas. Volf skae ako nas i laje, tramvaj zvoni svet je topao i mek. Oseanje se povratila, puno, drhtav lelujavo, godine su izbrisane, i u prolost se prua jed luk, jedna duga, jedan svetao most kroz maglu.
Ne znam o emu govorimo, a i sporedno je. Glav je da smo jedno uz drugo, i da je opet ovde ona bla neujna rimzika od ranije, ani slapovi slutnje i enje, i
kojih se belasa svilPnkasto zelenilo livada, a iza njih 1 vui srebrni um jablanova i svie meki vidik mladoc d.
i esmo li d.gn ili? Ne znam. Adela se oprostila,  rim sam natrag, ali meni se vije, kao arena velika a stava radost, nada i obilje, moja mala deaka soba, zel tornjevi i ogromne daljine.
Gurei natrag naidjoh na Vilija, pa zajedno podjos da traimo Valentina. Stigli smo ga ba kad je sa svim razi,ma radosti navaljivao na jednog oveka i snano tapao po ledjima.
Hej, Kukhofe, stari drue, otkud ti ovde? Prua mu ruku
Sluaj, zar ne? Eto, opet se nadjosmo. Onaj ga odmerava neko vreme.
Ah, Laer, je li?
Jasno, ovee. Pa bio si sa mnom na Somi. SE li se kako smo tamo nasred djubrita krkali palainke mi je Lilika poslala? Georg ih je doneo s potom u pred liniju. To mu je bio djavolski smeo podvig, je li?
Da, svakako, veli onaj.
Valentin je sasvim uzbudjen od uspomena i pria dalje Kasnije, pak, dobio je svoje, ali tada si ti ve bio otiao. Izgubio je desnu ruku. Nije rnala stvar za koijaa. lylorae verovatno neto dri.tgo da radi. A gde si ti bio posle?
Onaj daje neki neodredjen odgovor, pa izjavi
Lepo je to smo se nali. A kako ste vi, Laer? ta kae Valentin zabezeknuto.
Vi? Valentin ne moe da dodje sebi. Jedan trenutak bulji u onoga, koji stoji pred njim u elegantnom oigrtau. Onda pogleda svoje odelo, pocrveni kao krv, pa krenu dalje.
Majmun!
lVIeni je teko u dui zbog Valentina. Verovatno mu se sada prvi put avila misao o razlici. Doskora smo svi bii vojnici, A sada mu ovaj uobraeni klipan jednim jedinim Vi iskida njegovu prostodunost.
Teim ga
3atali, Valentine. Ti su ponosni na ono ta im je zaradio otac. I to je neki poziv.
I Viii dodadL nekoliko sonih primedbi.
Lepi su to drugovi najzad e jeLko Valentin, ali se ti,me nije oslobodio one misli. Ona i dalje rije u njemu.
Sreom r.aidjosmo na Tjadena. Sav je siv kao otira. Vili mu primeti
Sluaj, rat je proao, sada bi mogao ve jednom da se opere.
Tjaden mu znaajno objanjava
Danas jo ne, ali u subotu. Onda u se i okupati. Mi se trgosmo. Tjaden e da se kupa? Da mu neto nije ostalo od kako je zatrpan bio u avgustu? Vili die ku za uvo sa izrazo,m sumnje.
ini mi se da te nisam dobro razumeo. ta e raditi u subotu?
Kupau se, ponosno od.gavara Tjaden. Naime, u subotu uvee mi je veridba.
Vili ga posmatra kao neki redak primerak papagaja. A onda mu blago polai apu na rame, i pita ga oinski
142 143
		N Vl
	r 9	ao
		
		 Q. N
		O
		 o
		
		w
		 C
	ozl	b
		
		
		Q..o
	.	ca W	n
	 r. 3		
	p p. C	 A 	Z
			
		 	
		O	
		 O	C
			
		 cn C	.
		O	
		D 	O G
			
	i	q
	 	
	r..	H
	9	
		
	 	
		 v
	N	
		
	H	
	 Y	. a 	o m
		
			
			
	 	. O p.	D
	D	 	 u. h
		u	
		.	
		Q 	
		O	
	a. w		 H
	d	9 	
			
		0	
			
	,v..	G 7r	r Q
		 	
	Co	Q	 G
		 	
		 	
		p	
		 	O
		 P	o d
	u. 		
		 i 	i. V1
		r.	
			
			..7.
	n 	1 . O	
	d 9 OQ	 S Is	
b y
		w o
	.	N
		
	G 7	. i H
		
		u
		
		
		l
		
		l
		 c,
	I	lo
		.
		
	77
		
	.y	p S
		
		Y
		rr tn tn Q.. Q
		01 u, u.
		u
		O
		
	r u.	.
		 A. V
		J o.. ti
		
	 G	r
		N O O
		N
		
		 u.
		
		c
		 r
		
		.
		 u.
		N
		
		3
		C 1q H
		
		
		.
		7
		r
		Q
		
		
	u.	,rT
	G.	 O u. 7,
		!
		
		 i1. t
		
	f7	
		
		CD W
		Q ar Q
		
		
		
		u
		r fD
		
	F	t Fe.w CD UG Pi 7G cn cn tn cn rD s Oq i sv o N
C. 9 O cD m
a? cD 7Y o a C.
N L7 . O O p7 U4 u. O O Yd er C
D O u.
R O 9 f.. I fp 1 I u. S V7
III
Vili je svako vee kod Valdmana. To e izletnl lokal u blizini grada u kosne se posle podne i uvee ig I ja odlazim, jer mi je Karl Breger priao da i Adela nekad dolazi tamo. A hteo bih ponovo da je vidim.
Svi su prazori osvetljeni na Vovoj batenJ sali. Senke igraa klize po spuCenim zavesama. Stoj kod anka i traim Vilija. Svi su stolovi zauzeti, netta jedne slobodne stolice. U ovi,m posleratnim mesee izbilo je pravo ludilo od zabavljanja.
Iznenada uglah pred sobom blistav beli trbul velianstvene krake lastina repa. Vili u aketu. Zasea buljim u nj egla. aket e crn, prsluk beo, a kosa crve izgleda kao iva kopljaa.
Vili snishodljivo prima moje divljenje.
Divi se, je li? kae mi on i okrenu se kao p2 Ovo mi je uspomena od cara Viljemaaket! Sta moe da ispadne iz erarskog injela! Sta veli! Lupnu me po ramenu.
Uostalom, dobro je to si doao, utakmic u igranju, svi uestvujemo, nagrade su prvoklasne! inje kroz pola asa.
Dotle se, dakle, moe jo trenirati. Vilijeva da.rri neka atletkinja, mono izgradjeno stvorenje, snano tajerska kljusina. Veba s njom neki uanstep, gde je vanija brziria. Karl, naprotiv, igra sa jednom devoj. iz ureda za namirnice, koja je zauzdana lcima i njem kao konj u saonicama. Tako on zgodno vezuje i zabavu. Ali Albert Albert nije za naim stolom. 1 zbunjen pozdravljao nas is jednog ula. Sedi s jed olavojkom.
Toga smo se oslobodili, kae nam Vili proroki. Ja stalno gledam naokolo ne bih li ugrabio dobru igra
icu. To nije ba jednostavno, jer mnoga izgleda za stolom laka kao srna, a igra kao trudan slon. Sem toga, jagma je za lakim igraicama. A1i ipak sam uspeo da se sporazumem s jednom malom valjom.
Zatutnja tu. Neko, s hrizanternom u rupici od kaputa, istupi i objavi da e jedan par igraa iz Berlina pokazati najnoviju igru fokstrot. Mi je ne znamo, samo smo uli o njoj.
Radoznali smo i okupljamo se. Orkestar intonira neku otsenu muziku. Oba igraa skakuu kao jaganjci jedan oko drugog. Poneki put se udalje, pa se onda opet uhvate rukama i u krugu vrte epuckajui. Vili se izdie i guta ih oima. To je igra po nje.govom ukusu.
Unesoe sto sa nagradama. Jurnusmo tamo, Po tri su nagrade za uastep, boston i fokstrot. Fokstrot ne dolazi u obzir za nas, jer ga ne znamo ali u drugim dvema nasrnuemo kao Bliher.
Prva je nagrada za svaku igru deset galebovih jaja ili boca rakije. Vili se nepoverljivo raspituje da li se galebova jaja jedu. Umiren se vraa. Dzug. nagradu ine est galebovih jaja ili kapuljaa od iste wne, a treu etiri jajeta ili dve kutije cigareta marke Junaka slava Nemake.
Njih nipoto neemo uzeti, primeuje Karl, koji je upuen u to.
Turnir poinje. Za boston smo odabrali Karla i Alberta za uanatep Vilija i mene. U Vilija, dodue, mala nade polaemo. On mee pobediti samo ako sudije imaju smisla za hurnor
U bostonu dolaze Karl i Albert, sa tri druga para, u zavrnu rundu. Karl ima prednost, visoki akovratnik njegove ekstrauniforme, lakovane izme, pa lanci i prsteaJe njegova konjia iz saonica odaju sliku elegancije koja zbunjuje da joj se ne moe odoleti. Po dranju i stilu instven je, ali po harmoniji Albert je bar isto tako dobar, Sudije belee kao da je kod Valdmana utakmica za suji dan. Karl pobedjuje i uzima deset galebovih jaja, jer tu rakiju vrlo dobro poznaje on ju je i prodaa ovima. Velikoduno nam poklanja svoj plen on ima neto bolje 10
kod kue. Albert osvaja drugu nagradu. Plavoj dva nosi est galebovih jaja, poto je prvo zbunjena pvglec ka naem stalu. Vili pusti jedan zviduk.
U uanstepu paleti,m ja s malom valjom i mi taka ulazimo u zavrnu rundu. Vili je, na maje iznenadj jednostavno izastao, uopte se nije ni pojavio. Ja bril.jir jednom naroitom varijantom savijanja u kolenu i a ranja natrag, koju ranije nisam pokazao. Mala igra perce, i mi ulovismo drugu nagradu. Padelili smo je.
Ponosan se vraam za na sto, sa srebrnom poasn fglom dravnog saveza za igraki sport na grudima, i bacim Viliju
Zato nisi bar pakuao, zvekane! Mada bi do bronzanu medalju!
Zaista, zato to nisi uinio? odobrava mi K, Vili ustade, isprui se, dotera aket, pogleda nas vercno, i odgovari sama jednom rei
Zata!
Onaj sa hrizantemom u taj mah poziva na utalm u fakstrotu. Javlja se samo nekoliko parowa. Vili ne a on gordo stupa prema parketu.
Pa an ni pajma nema o tame prasnu Karj smeh.
Nagnuti preko stalica, s napregnutom panjam damo ta e biti. Ukrotiteljka lavova dalazi u susret liju. On joj s velikim gestam prua ruku. Muzika pai
U tom asu pretvara se Vili u razbesnelu kaxi Skae i klati se, cupka i vrti se, rita se i baca damu tax amo pa juri u kratkam svinjskorm kasu kroz dvora drei cirkusku ahaicu pomed sebe, a ne pred sobom, da ona pacupkuje drei se o ispruenu desnu ruku govu, dak je on na drugoj strani patpuno slabadan, bojazni da e joj izgaziti noge. Odmah zatim pod ringipil, tako da mu repovi aketa staje vodoravru sledeem asu potra sitnim skokovima preko sale jarac s biberom pod reporn zatim bui, kavitla se, i na kraju zavrava jednom jezivom piruetom, svaju damu visoko kroz vazduh.
Niko u sali ne sumnja da gleda dosad nep vetaka u arhifokstrotu. Vili je uoio i iskaristio st priliku. Tako nadmono pobedjuje da iza njega
ta ne dolazi, onda. tek druga nagrada. Pobedonosno m, prua bacu s rakijom. Dodue, tako se oznajia da mu je aket pustio baju ko6ulja i prsluk su pocrneli, i aket je postao skoro svetliji.
Turnir je zavren, ali se igranje nastavlja. Mi sedimo za stolom i ispijamo Vilijevu nagTadu. Samo nema Alberta ne moe da se odvaji od one plavo jke.
Vili me munu
Hej, tu je Adela.
Gde je? pitam ga rado2nalo. Pakazuje mi palcem u guvu na parketu.
Zaista, eno je, igra valcer s jedni,m dugim, crnim dj idom.
Je li ve odavno ovde? raspitujem, jer bih valeo da je videla nau pabedu.
Pre pet minuta je dola, odgavara Vili. Sa tim dugajlijom?
Sa dugajlijom.
Adela dri u igri glavu malo zavaljenu unazad. Jetinu je ruku stavila na rame crnog delije. Kada joj gledam lice sa strane, katkad mi dah zastane, jer mi oivljava uspomene na one veeri pre rata. Ali spreda jaj je lice oblije, a kad se smeje sasvim mi je strano.
Povukoh dobar gutljaj iz Vilijeve boce. Sada ba, u prolazu pared nas igra mala valja. Ona je tanja i nenija od Adele. Nedavno, u magli na Velikoj ulici, nisam to uoio Adela je postala prava ena, s punim dojkama i snanim nogama. Ne mogu da se setim da li je ranije bila ta, tada verovatno nisam ni obraao panju na to.
Postala je jedra cura veli Vili, kao da pagadja moje misli.
Jezik za zube! odgovorih mu ljutito.
Valcer je zavren, Adela se naslonila na vrata. Odah nama. Ona me pozdravlja. Pritom i dalje brblja i smeje se sa onim crnomanjastim djidam. Zastadoh i gledam je. srce mi lupa kao pred nekom velikam adlukom.
Zato me tako gleda pita ona.
nako tek branim se. Haemo li igrati?
148 149
Ovu ne sledeu od.govara ona i odlazi svoj im pratiocem na parket.
Saekao sam je. Igramo boston. Veoma se trudim dob o igram, i ona mi se s priznanjem osmehuje. Na frontu si nauio da igza?
Tamo ba ne velim ja. Ali maloas dobis nagradu.
Ona me pogleda. teta magli smo je zajedno osvojiti. A ta dobio?
est galebovih jaja i jednu znaku odgov a vruina mi navali u glavu.
Violine tako tiho sviraju da se uju umovi m.o nogu.
Sada igramo zajedno velim joj. A sea li kako smo uvee posle gimnastike, trali jedno zn drug Ona klimnu glavoan.
Da tada smo bili jo prilino detinjasti. Pogle malo preko, onu devojku u crvenoj haljini takve blu koje se sputaju na suknju, sada su najmodernije. L11 sno, zar ne?
Violine predaju melodiju elu, drhte i kao da priy eno plau, trepere iznad zlatnomrkih tanova njego4 Kada sam te prvi put oslovio, aboje smo polit
nastavljam ja. Ta je bilo u junu, na gradskom pu. Seam se kao danas
Adela nekome mae glavom. Tek onda se opet olu meni.
Da, glupo je bilo to. Zbilja, ume li tango da igt Onaj garavi preko sjajno igra tango.
Ne odgovorih joj. Muzika je prestala. Hoe li malo za sto? pitam je. Ona pogleda onamo.
Ko je onaj vitki, s lakovanim cipelama. Karl Breger odgovorih.
Sela je za na sto. Vili joj nudi aicu i ali se se smeje i gleda Karla. S vremena na vreme baci po! i na Karlova konja iz saonica to je ana devojka u ma noj haljini. Zaudjeno posmatram Adelu jako se nila. Da li me je uspomena i ovde obmanula? Je li r
i bujala, dok nije izrasla iznad stvarnasti? Pa ovo je strana devojka, previe glasna i mnogo govori, Da se u njoj ne krije neko drugi koga bolje poznajem? Zar se neko moe toliko izmeniti samo zato to je postao malo stariji? lVIoda su to godine, razmiljam ja prolo je vie od tri godine, tada je imala esnaest i bila dete, a sad joj je devetnaest i odrasla je. I najednom me obuze neizreciva seta vremena tee, tee i menja se, a kad se ovek vrati nita vie ne zatekne. O, teak je rastanak ali povratak je jo tei.
to pravi tako smeno lice, Ernst? pita me Vili. Jesi li gladan?
Dosadan je primeti Adela smejui se. Takav je i ranije bio. Budi ve jednom veseo! To devojke vie vole no kad sedi kao alosna vrba!
Prolo je, razmiljam ja. I to je prolo. Ne zbo toga to je flertovala sa onim crnomanjastim i s Bregerom, ni zato to me smatra dosadnim, a ni stoga to je drukija.
Da ne, ja uvidjam da je sve bez smisla. Jurio sam i jurio unaokolo, kucao na avim vratima svoje mladosti i hteo opet da udjem, mislio sam da me ona mora opet primiti, jer sam jo uvek mlad, a i toliko sam eleo da zaboravim Ali ona je iezla kao fatamorgana, razbila se neujno, raspala se pri mome dodiru Nisam to mogao da shvatim ovde je ipak bar neto moralo ostati, te sam neprestano pokuavao, i najzad sam postao smean tuan zbog toga Sada uvidjam da je i ovde, u predelu mojih uspomena, besneo tihi, neujni rat, i da je besmisleno i dzlje neto traiti. Izmedju prolosti i sadanjice stoji vreme kao irok ponar ne mogu natrag, i ne ostaje mi nita drugo nego da krenem napred, svejedno kuda, jer sada jo nemam cilja.
Steem aicu s rakijom i gledam gore. Evo, Adela sedi i jo ispituie Karla gde se ispod ruke mog nabaviti svilene arape igraju kao i maloas, i muzika jo jednako svira isti valcer iz Tri devojice i ja jo avek sedlm na slici, diem i ivim kao i malopre Nije li munja udarila i otrgla me, nije li iznenada potonuo kraj oko mene, nisam li ja preostao i sada tek stvarno sve izgubio?
15 151
Adela ustaje i oprata se od Karla.
Dakle, kad Majera i Nikla veli ona raspaloE Zaista, oni svaim tr.guju ispod tezge. Sutra u o onamo. Dovidjenja, Ernst!
Otpratu te mala velim joj. Napolju mi prui ruku.
Dalje ne moe sa mnom, neko me eka ovde. Uvidjam da sam sentimentalna budala, ali nema pomoi skidah kapu i duboko je pozdravih, kao da na velikom rastanku ne samo od nje nego od svega je bilo. Ona me ispitivaki gleda jedan asai.
Ponekad si zaista smean. Pevajui ode putam.
Oblaci su se razili. Nad gradam je vedra no. Dugo sam gledao za n.jom, a onda sam se po vratio.
IV
U velikoj sali Konersmana prvi je pukovski sastanak otkako smo se vratili iz rata. Pozvar su drugavi. Treba da bude velika sveanost.
Karl, Albert, Jup i ja doli smo itav as ranije. Ne moemo da doekamo opet da vidi,mo stara lica.
Sedimo privremeno u sabi do velike sale i ekamo Vilija i ostale. Ba smo nameravali da odigramo jedm. rundu, kada se otvorie vrata i udje Kozole, Kecke nam ispadoe iz ruku, jer nas je njegov izgled prosto zapanjio. U civilu je.
Doskora je, kao gotovo i svi mi, stalno nosio svoju staru uniformu.. Danas, medjutim. u poast dana, prvi put se pojavio u civilu u plavam ogrtau sa somotskom jakom, sa zelenim eirom na glavi, sa krutom kragnom i manom oko vrata. Sasvim drugi ovek.
Nismo jo sebi doli od udjenja, a pajavi se i Tjaden. I on je prvi put u civilu prugast kaput, ute polucipele i tap sa posrebrenom drkom. Visoko uzdignute glave epuri se po sobi. Iznenadio se kada je ugledao Iiozola. I Kozole se iznenadi. Nikad se nisu videli drukije rgo u uniformi Odmeravali su se nekoliko asaka a onda prsnue u smeh. Kao civili, jedan drugom izgledali su blesavo smeni.
ovee boji, Ferdinande, ja sam uvek mislio da si ti fini ovek kliberi se Tjaden.
Zato? pita ovaj i prestade da se smeje.
Po tome pokazuje Tjaden na Kazolov ogrta. Pa vidi se da je kupljen kod starinara.
Vole! promumla Ferdinand besno i okrenu se od njega.
1 Ali ja vidim da polako crveni. Ne verujem sv
oima stvarno se zbunio, i, kad msli da ga niko da, potajno posmatra svoj ismejani ogrta. O unifor. svojoj se nikad ne bi brinuo, ali sada, evo, isti izlizaci rukavom neke mrlje, a anda dugo gleda Karla BregE koji ima prvoklasno novo odelo. Ne zna da sam ga ja smatrao. Posle nekog vremena pita me
ta je Karlov otac?
Sreski sudija odgovorih mu.
Tako Sreski sudija ponavlja on zamil na. A Ludvigov?
Poreski sekretar.
Neko vieme uti, a onda mi kae
No, onda sigurno uskoro neete imati veze s i ma...
Ja planuh
Ti si lud, Ferdinande!
S nevericom slegnu ramenima. Ja se sve vie ui Ne samo da drukije izgleda u tim prokletim civilin prnjama, nego se stvarno i promenio. Do sada nije obraao panju na to, a sada ak svlai ogrta i vea, u najtamnijem uglu.
Ovde je suvie toplo veli an ljutito, kada video da ga posmatram. Ja petvrdjujean glavom. Po nekog vremena pita me neraspo,loen
A tvoj otac?
Knjigovezac odgovorih mu. On ivnu.
Zaista? A Albertov?
On je mrtav. Bio je bravar.
Bravar ponovi on radosno, kao da je to ski papa. Bravar to je divno. Ja sam dreer. Pa mi onda bili kole,ge.
Tako je kaem ja.
Vidim ka.ko se krv vojnika Kozola vraa u civila zol.a. Dobija opet boju i snagu.
Zaista bi teta bila uver ava me on ubedljiVc ba u tom trenutku prodje Tjaden i ponovo se iskezi na Bez rei, i ne diui se, on mu samo prilepi jedan sja odmeren udarac no!om.
Opet je onaj stari. 154
1,
Vrata to vode u veliku salu poinju da lupaju. Dole prvi drugovi. I mi ulazimo. Prazna prostorija s papirnim vencima i praznim stoloviana ostavlja neugodan utisak. Po uglovima stoji nekoliko grupa. Ugledah Juliusa Vedekampa u njegovoj izbledeloj vojnikoj bluzi i bo gurnuh nekoliko stolica u stranu da ga pozdravim.
Kako je, Julius? pitam ga. Da li se jo sea da mi duguje krst od mahagonija? Hteo si tada da mi ga zapravi od klavirskog poklopca. Dobro ga uvaj junaino stara
I meni bi ve dobro doao, Ernst odgovori on turcbno. Umrla mi je ena.
Dovraga, Julius, zaprepastih se ja. A ta joj je bilo?
On slegnu ramenima.
Verovatno je prapala stojei veito u redu, zimi, pred radnjama. Onda je dolo i dete, pa nije magla vie da izdri.
A dete?
I ono je umrlo. I uzdignu svoja kriva ramena, kao da zebe. Da, Ernst, i efler je mrtav, to ve zna, je li?
Ja klimam glavom.
A kako se to desilo?
Vedekamp z.apali lulu.
Pa, sedamnaeste je dobio pogodak u glavu, je li? Tada se sasvim izleio. Pre est nedelja najednom dobije tako blesave bolove da je stalno hteo da udara glavom o zid. etiri oveka su bila potrebna da ga odvedu u bolnicu. Zapaljenje ili neto slino. Ve idueu dana doao mu je kraj.
Upali i drugu ibicu.
I njegovoj eni ne daju sada penziju. A Gerhard Pol? raspitujem dalje.
n ne moe da dodje a ni Fasbender, ni Fri. Nezape.sleni su. Nemaju novaca ni za dranje, A rado bi doli stari drugovi.
Sala se ve upola ispunila. Nalazimo jo mnoge drugove iz nae ete, ali je udno ipak nema pravo,g raspo
loenja. A nedeljama smo se radovali ovom sastanici n, dajui se da e nam doneti oslobodjenje od pritiska, n,
sigurnosti i nesporazuma, Moda je tome krivo civilno oc lo koje je swda izrrieano sa ostacima uniformi, a mou su se poziv, porodica i socijalni poloaj zabili medju kao drveni klinovi. Tek, ovo nije vie pravo staro dn garstvo.
Sve se izmenilo. Tu je Bose, budala nae ete, s koji smo terali egu, jer se uvek pravio lud i glup na fron je uvek bio prljav i zaputen, i vie puta smo ga uhvat i strpali pod pumpu. Sada, pak, sedi medju nama u ode od najfinijeg kamgarna, s biserom u kravati i s gaman ma na nogama, ovo je ovek koji dobro stoji i vodi rE A pored njega Adolf Betke, koji je na frontu nad nji bio visoko kao toranj, tako da je Bose sretan bio kad ga ovaj samo oslovio, on je sada samo siromaan rtv obuar sa neto zemlje. Ludvig Brajer nosi, mesto pc porunike uniforme, svoje vrlo tesno, izlizano djal odelo s deakosn pletenom manom nakrivo namakn tom a njegov bivi posilni dobroudna ga tape po menu on je opet instalater vodovoda, s radnjom na i vom mestu u glavnoj poslovnoj ulici. Valentin ima isp poderane, otvorene uniforme stari beloplav sviter, i izg9 da kao odrpanac, a kakav vojnik bee! Lederhoze, djutim, grbavo pseto, sa sjajnim eirorcn i kao kanarin
utim gumenim ogrtaem, sada nadmeno sedi i pui e gleske cigarete. Sve je ispreturano.
Ali to bi jo nekako ilo. Medjutim, i govor je post drukiji, a i to dolazi sa odelom. Ljudi koji ranije znali ni da lieknu, naj ednom su postali buni. Oni u bri,m odelima dre se pokroviteljski, a oni u ritama ve nom su tihi, Jedan profesor, koji je bio podoficir, i to podoficir, raspituje se s visine o Karlovom i Ludvigovt ispitu. Zbog toga bi tsebalo da mu Ludvig saspe pivo vrat. Karl mu odgovori s krajnjim nipodatavanjem ob zovanja, ispita i ostalog, a mesto toga hvali poslavei govinu.
Pozlilo mi je od ovog brbljanja ovde. Bolje bi bilo se nikada nismo ni sastali, bar bi nam astala usparrea Uzalud pokuavam da zamislim sve ove ljude opet u
fi i ovu Konersmanovu mehanu kao kantinu u pozadini. Ne uspeva mi. Stvari ko.je vidim snanije su. Jae je ovo to je tudje. Ono zajedniko ne preovladjuje vie. Raspalo se ve u pojedinane interese. Poneki put, dodue, poneto jo provejava iz onog vremena kada smo svi nosili ista odela, ali i to je izbledelo i nejasno. Ovo su jo nai ugovi, a ipak nisu vie, i to je ano to rastuuje. Sve je ostalo propalo u ratu, ali u drugarstvo smo verovali. Sada pak vidimo to nije postigla smrt postie ivot rastavlja nas.
Ali mi to neemo da verujmo. Ludvig, Albert, Karl, Adolf, Vili, Valentin i ja skupljamo se oko istog stola. Vlada potiteno raspoloenje.
Mi bar zajedno da se drim.o veli Albert gledajui po sali. Odobravamo mu i pruamo ruke jedan drugom, a za to vreme u sali ve poinje skupljanje dobrih odela. U tome novom poretku mi ne sudelujemo. Mi emo poi od onoga to drugi guraju u stranu.
Daj ruku, Adolfe, i ti si na pozivam ja Betkea. On se nasmeja prvi put posle dugog vramena i poloi svoju aku na nae ruke.
Jo neko vreme sedimo zajedno. Adolf Betke je ubrzo otiao. Rdjavo je izgledao. Nameravam ovih dana da ga posetim.
Dolazi kelner i apue neto Tjadenu. Ovaj odmahuje. Dame nemaju ovde ta da trae.
Gledamo ga iznenadjeni. Tjadenu to laska i smei se. Kelner se vraa. Za njim ide brlim korakom jedna jedra cura. Tjaden je preneraen. Mi se cerimo. Ali Tjaden ume da se pomogne. airokim gestom poka.za
Moja verenica.
Time je za njega okonana stvar. Vili preuzima dalje pretstavljanje. Poinje Ludvigom i zavrava sobom. Onda nudi devojku da sedne. Ona to uini. Vili sede pored nJe i stavi ruku na naslon njene stolice, pa otpone razgoor
Va otac je ona poznata konjska kasapnica na vom ancu?
Devojka potvrdjuje glavom. Vili joj se prirnak Tjaden se nimalo ne uzrujava zbog toga. Udobno svoje pivo. Devojka se brzo raskravi pored Vilijevog hovitog i svojskog zabavljanja.
Toliko sam elela da ve jednom upoznam gos du. pria ona. Moje zlato je ta.ko esto govo vama, ali kad god sam rekla da vas dovede, nikada hteo.
Vili prodire Tjadena oima.
ta? Da dflvede? Pa mi emo strano rado zaista neobino rado. Ni rei nam nije rekla ta bitanga Tj aden se malo uznemiri. Sad.a se i Kozole nagu Tako, dakle esto je govorio o nama, to zla A ta je priao?
Moramo ii Marihen dobaci Tjaden i usta Kozole ga pritisnu na stolicu.
Sedi, zlato. A ta je to priao, gospodjice? Marihen je sasvim prisna. Koketno pogleda Vilija, Vi ste gospodin Hom.ajer?
Vili se pokloni pred kasapnicom.
Onda je vas spasao on avrlja ona dok Tjaden vrpolji na stalici kao da sedi na mravinjaku Zar se ne seate?
Vili se uhvati za glaw.
Kasnije sam bio zatrpan a to teko deluje na enje. Tada sam, naalost, mnogo ta zaboravio.
Spasao? pita Kozole sa zaustavljenim dahi Marihen, ja idem, hoe li sa mnem ili ne? izjavljuje Tjaden.
Kozole ga vrsto dri.
On je tako skroman kikae se Marihen ozarena. A ubio je tri Crnca koji su hteli sekirom zaniolju gospodina Homajera. Jednoga pesnicom
Pesnicom ponavlja Kozole prigueno. A drugu dvojicu njihovim sekirama.
Marihen pogleda Vilijevih sto devedeset santimeta pa energino klima glavom svom vereniku.
Moe se ve jednom mirno rei, zlato moje, t sve uradio.
Tako je odobrava Kozole. Zaista se moe rei.
Vili se za asak zamiljeno zagleda Marihen u oi, pa javi
Da, divan je on.
Zatim klim.nu glavom Tjadenu. Hodi askom napolje.
Tjaden se sa oklevanjem die. Ali Vili nema loe namere. Pod ruku se vraaju posle nekoliko minuta. Vili se sagnu Mariheni
Dakle, uglavili smo sutra uvee dolazim u posetu. ged je da se zahvalim za spasenje od Crnaca. Ali i ja sam jednom spasao vaeg verenika.
Tako? zaudi se Marihen.
On e vam to moda ispriati jednom ceri se Vili. Sa olakanjem se oisti Tjaden sa svojom verenicom. Sutra kolju, kae nam Vili.
Ali niko ga ne slua. Suvie dugo smo se uzdravali, te vritimo sada kao puna staja gladnih konja. Kozole hoe da povraa, toliko se trese od smeha. Tek kasnije uspeva Vili da nam saopti pod kakvim je p.ovoljnim uslovima zakljuio s Tjadenom liferaciju konjskih kobasica.
Taj je u mojoj ruci smeka se on.
Danas posle podne sedeo sam kod kue i pokuavi da radi,m.. Ali nita nije bilo od toga, i evo ve itav i bez cilja tumaram ulicama. Prolazim pored Holands bifea. To je ve trea radnja sa alkoholnim picima o rena u toku poslednje tri nedelje. Sa svojim arenim mama, na sve strane niu izmedju kua takve radne peurke. Holandski bife je najvea i najfinija medu r! ma.
Ispred asvetljenih staklenih vrata toji portir, ode, upola kao husarski pukovnik a upola kao vladika, og man delija sa zlatom okovanom palicom u ruci. Kad, pagledah malo otrije namah nestade njegova dastoj, stva i cerei se upire mi palicu u stomak a
Zdravo, Ernst, staro strailo ptica! Koman s to no veli Francuz.
To je poaoficir Ariton Demut, bivi na kuvar, zdravih ga otro vojniki, jer su nam u vojsci utu.Vili poast odaje uniformi a ne njenom nosiocu. A aVa stina uniforma neto je izvanredno, i zasluuje bar tolji da joj se oda pozdrav u stavu mirno.
Na zdravlje, Antone smejem se ja. BT reci, da bismo odmah preli na pametan razgovor, ima ta za krkanje?
Vai odgovori on potvrdno. Ovde je, naal i Elstermanov Franc. Kao kuvar!
Kada magu da navratim? pitam ga, jer ta nica je dovoljna da mi sve objasri. Elsterman i Demut bili najvei rekvzitori u celoj Francuskoj.
Noas pasle jedan namiguje mi Anton. dan inspektor ishrane doturio nazn je tuce gusaka. s crne berze. Moe biti siguran da e Els.termanov Fr
nekoliko prethodno amputirati! Ko sme tvrditi da medju guskama nema rata u kome mogu izgubiti noge?
Niko odgovorih ja, pa ga onda pitam Kako ide radnja?
Svako vee prepuno. Da pogleda askom?
On gurnu zavesu malo u stranu, i ja provirih kroz otvor. Meka, topla svetlost rasuta po stolovima, plavkasti dim duvana vue se oblacima, tepisi se belasaju, porculan sija, srebro blista. Za stolovima sede ene okruene kelnerima, a uz njih mukarci koji se nimalo ne znoje niti su zbunjeni. Su udnim mirom izdaju naloge.
Kako bi bilo s jednorn takvom pravo na tociljajku? veli mi Anton i munu me u rebra,
Ne odgovaram mu, jer me raznobojni, magloviti iseak ivota neobino uzbudio. U njemu je neto nestvarno, kao da sanjarn da stojim ovde, u mranoj ulici u snenom brlogu i gledam ovu sliku kroz otvor na vratima. Opinjen sam njome, mada sam svestan da verovatna samo izvestan broj crnoberzijanaca ovde trai novac. Ali mi smo suvie dugo leali u blatnjavim jamama u zemlji a da nam se ne bi ponekiput pojavila plaha i ludaka pouda za luksuzom i elegancijom, jer luksuz znai uvanje i negu, a mi to ba ne poznajemo.
No, sta veli pita me Anton opet. Sasvim zgodne makice za postelju, je li?
Smean sam samom sebi, ali ne znam odmah tano da mu odgovorim. Sav taj ivot kojem sam se ve godinama odao najednom mi izgleda surov i odvratan. Sreom, Anton se u taj mah dostojanstveno ukruti, jeT je pred vratima stao jedan auto. Vitko ensko eljade izidje i ode kroz vrata. Malo je nagnuta napred, krzno na grudima dri skupljeno, kosa joj sjaji pod pripijenim zlatnim lemom, kolena priljubljena jedno uz drugo, noge vitke, lice usko. Prolazi pored mene s lakim gibanjem zglobova, ostavljajui za sobom mutan i gorak miris, i najednom me uhvati mahnita elja da sa ovim enskim edom udjem kroz vrata do stolova, u prijatnu, bezbednu atmasferu bara i svetlosti, i bezbrino da hodam kroz blagi ivot uokviren kelnerima slugama i neprobojni,m slojem novca, bez bede i blata, koji su nam ve godinama nasuni hleb.
povatak il
.
. Q, a cn h
v C
W n. lD r. .. rOy aO O N. m, A O o Cs N. Oq D
v o o
D O. C
u, 7m v,C O C5 E rD O O V.... N
Q i O 7r O Q. 7, r.N cn. W.u.
ri cr cr 1 Ni 0 D
o tn t, Gp o p
S. x
n 0
H w. in
C1 A.. O tu tND tn
s iz 3 V1 u a.
CD O W 04
C C3 R.. lD O
f1 O tT r. P. o D O
n o Cv N
A. o
L3 O O O Cl,
N O O
 cn. C
O iv O lD . o O,O O
0 o o a, m
 O r.
N,
r prc fl a, o f7 0 i4 m, OC cn..RCW OOfDCI Ii7. A CJ 7 fD O
p. O N
O 7 lD O t7. O r. O 0 cn
C 7 O 5 o s ct O Q4 CD O O U. C.L1 O
N pn. SD O 0 
lD ot CD C1. 0 O 1 GG7 w, u. y. W CY U7 n, I 7 1 LT tn G
m o o o o 4 sv
X. r. O. cn 0.0 O 7 O iv r. lD
n a su z7
0 r, sv r. Ud
C v7 i tn i u. O I fD U CD O I W
	O	 G	O
			
			a
		7, G	 W
	N	C	
		O 	
		. G	 W
	N I	 A..	
			
	 O	O G	
	 ii.		
	C 	n C	
	N G		J
		G	
		ei	.
		 w	
	o		
		.	b
			O 
		. 	
		.	
		.	
			
		D	
		w	
		N 	
	r.		
	O		
			C
			O
	N	D. G	fv
			
	O	U 	H
			O
			O
			C
			
			
	r	F	
			
			
6 07 0 033. 05 013 0080.8352 0 0 2, 5. 025 0 7. 009908. 306 3 0
02 8 3.3 0. 00 00 26 0 0 6 0 8 2 00 0 0 05 041 0 07 600 7 6 030883000 7 00 0 3 0 3.. 5 0 0 20
007 5 0. 0 4 80
0 8 9 1 0 39 0 05. 0 9 5 9 0
0 2 9
Prosto nisam mogao. Uhvatila me jeza i davilo ga nje. Da bi me razdrmala napravila je neke pokrete, zgrapne i odvratne pokrete, htela je da me privue, alc i smekala, sladunjavo i usiljeno. Skoro da se o saali na nju, jer ona je bila, najzad, samo bedan pulcov madrac, morala je svakog dana da izdri dvadeset do deset ljubavnika, a moda i vie. Ostavio sam joj noy brzo izaao, pa se izgubio niz stepenice. Jup mi namignu.
Kako je bilo?
Besno! odgovorih kao da sam stari strun Htedosmo otii, ali smo prethodno morali opet proi red sanitetskog kaplara, koji nam je opet utrcao pon protargola.
To je, dakle, ljubav, razmiljao sam, oajan i laksao dok sam pakovao svoje stvari. To je, dakle, lju kojom su sve moje knjige kod kue bile ispunjene?, koje sam tako mnogo oekivao u nejasnim snovima s mladosti.
Savio sam injel, upakovao atorsko krilo, primio,niciju, a onda krenusmo. Bio sam utljiv i tuan, i ra ljao o tome da mi sada nita nije ostalo od svih pol snova o ivotu i ljubavi, do samo puka, debela bludi potmula tutnjava na horizontu, u koju smo polako uli Za to vreme se smrklo, naidjoe rovovi i smrt, Vagner pogibe te noi, i izgubismo jo dvadeset i oveka.
Sipi kia sa drvea. Diem jaku. Sada esto ezn nenou, za smernim reima, za poletnim, irakiom njima. Hteo bih da se izvuem iz uasne jednoliko slednjih godina. Ali ta bi bilo kada bi se to zaista rilo kad bi se zaista nala ona mekota i irina od kada bi se zaista naao neko dobar, neka vitka, nen. kao ona sa zlatnim lemam i gipkim zglobovima, bi bilo, ak i kad bi nas zaista zanos plave i sreb eri obvio sutonom beskrajnosti i zaborava? Zar s u paslednjem trenutku uvukla u to slika debele bl zar ne bi glasovi mojih kasarnskih podoficira vriskorm cili u to svoje svinjarije, zar ne bi. uspomene, iskid.atl govori, vojnike nedvosmislenosti rastrgle i i
svako isto oseanje? Mi smo skoro jo edni, ali je naa uobrazilja rastrojena, a da to nismo ni primetili, i pre no to smo ita znali o ljubavi ve su nas javno postrojene pregledali zbog polnih bolesti. Ono to oduzima dah, ona neobuzdanost, vetar, tama, pitanje, sve to je bilo kada smo kao deaci od esnaest godina trali za Adelom i drugim devojicama kroz treperavu svetlost fenjera, to se kasnije nikada vie nije vratilo, ak i kad nisam bie kod bludnice, kad sam mislio da je drukije, kad mi se ena pripila i pouda me tresla. Posle toga sam uvek bio alostan.
Nesvesno bre koraam i naglo diem. Hou opet da to zadobijem. Treba da se vrati, jer inae nema smisla iveti...
Uputio sam se u stan Ludviga Brajera. U njegovoj sobi jo gori svetlost. Bacih ka,menie na prozor. Ludvig sidje i otvori mi vrata.
Gore u sobi Georg Rae stoji pred sanduiima Ludvigove minaralne zbirke. U ruci dri velik gorski kristal i obre ga da svetluca.
Dobro da te nadjoh, Ernst smeka se on. Bio sam ve kod tebe. Sutra odlazim.
On je u uniformi. Meni zapinje re u grlu. Georg nee valjda
On klima glavom.
Hou! Opet u biti vojnik. Tako je. Sve je ve svreno. Sutra napred
Razume li ti ta? pitam Ludviga.
Da odgovara on. Razumem. Ali to mu nita ne koristi.
Zatim se obrati Georgu
Ti si razoaran, Georg ali razmisli da je to priidn Na frontu su nam ivci bili napeti do krajnosti, jer se uvek radilo o smrti i ivotu. Sada se lepraju kao jedra u zatiju, jer ovde se radi o malim uspesi,ma
Tano upade mu Rae u re. Radi se o sitniarskom muenju ishranom, treberstvom i nekoliko iskrpljenih ideala. Od toga mi je ba i muka, i zato hou da dem.
Ja ga i dalje odgovaram
Ako bezuslovno hoe neto da preduzme, mo saradjivati u revoluciji moda e postati ministar vojg Georg prezrivo odbija
Ah, ta revolucija Nju izvode, s rukama na vovima akira, partiski sekretari, koji su se uplaili, svoje hrabrosti. Pogledaj samo kako su se socijaldemok, ve uhvatili za kose, nezavisni, spartakisti, komuctig Dotle e im oni drugi mirno poskidati ono nekoliko vih glava to imaju, a ovi nee ni primetiti.
Ludvig se umea
Ne, Georg, nije tano. Mi smo pravili revoluciju suvie malo mrnje to je istina i mi hoemo od s poetka da budemzo pravedni usled toga je sve pop Revolucija mora besneti kao poar u umi onda se mi docnije poeti da seje ali mi nismo nita hteli da uniti a ipak hoemo a obnavljama. ak ni za mrnju ni vie imali dovoljno snage, tako smo bili umoreni i is ljeni ratom. Dobro zna da se ak i u orkanskoj vatri e zaspati od umora. Ali moda nije jo prekasno da se dom postigne ono to je u napadu proputeno.
Okreui pod lampom kristal da svetluca, Georg zrivo odgovori
Radom Mi u,memo da se borima, ali ne i da dimo. Moramo ponovo nauiti mirno veli Ludvur
ugla svog divana. Za to smo iskrvareni, odvraa Gearg, Za trenutak je tiina. Napolju huji vetar. Rae hoda
likim koracima po maloj Ludvigovoj sobi i ini se da stti no ne pristaje vie medju ove zidove knjiga, tiina i kao da njegovo otro, jasno lice iznad sive i.mo spada jo u rovove, borbu i rat. Rukama se odupro o nagnut prema Ludvigu. Svetlost lampe pada mu ria e! lete, a iza nje svetluca kvarc iz mineralne zbirke. Smo no poinje da govori
Je li, Ludvig, a ta da radimo ovde? Pogledaj oko sebe kako je bedno i neuteno sve to! Mi smo na retu sebi i drugima. Propali su nam ideali, propali snodl lutamo po ovom svetu valjanih praktinih ljudi i crn zijanaca, kao Don Kihoti baeni u neku stranu zemlju
Ladvi ga dugo posmatra.
ini mi se da smo bolesni, Georg. Rat nam je jo u iilama.
Rae klima glavom.
I nikad ga se neemo. osloboditi.
Hoemo tvrdi Ludvig. Inae je sve ono uzalud bilo.
Rae skoi i udari pesnicama o sto.
I bilo je uzalud, Ludvig. Zbog toga i hou da poludim! Kakvi smo bili kad smo poli u onoj oluji oduevljenja! Kao da je novo doba granulo, bilo je zbrisano sve staro, trulo, polovno, partisko, mi smo bili omladina kao nijedna ranije!
Dohvati grumlen kristala kao da je runa bomba. Trzaju mu se ake.
U mnogim sam sklonitima leao nastavlja on. Svi smo bili mladi, uali smo oka bedne svee i ekali, a iznad nas je besnela paljba kao zemljo,tres nismo bili vie regruti, znali smo ta ekamo, i znali smo ta dolazi Ali u tim licima u polutami pod emljom bilo je vie od pribranosti, vie od smelosti, vie od spremnosti na pogibiju u tim nepokretnim tvrdi,m licima bila je volja za drukijom budunosti, koja je bila u njima i kad se jurialo, pa ak i kad se umiralo! Iz godine u godinu postajali smo sve mirniji, mnago ta je otpalo, ali to je jedino ostalo. A sada, Ludvig, gde je sada to? Moe li shvatiti da je sve to utonulo u ovu smesu reda, dunosti, ena, pravilnosti, i kako se sve ne zove to to ovde nazivaju ivotom? Ne t3da smo iveli, makar mi sto puta rekao da mrzi rat. Tada smo iveli, jer smo bili zajedno, jer je u nama gorelo ono to vredi vie nego sav ovaj brlog ovde!
Zadihan je, ali nastavlja
Mora da je neem valjalo to, Ludvig! Jedared, samo za tremitak, kada je oglaena revolucija, pomislio sam sada e doi oslobodjenje, sada e natrag potei reka, pa e sruiti stare i izgraditi nove obale, i, tako mi boga, bio
h iz njih! Ali je reka rasturena u hiljade rukavaca, reiaucija je postala jabuka razdora oko poloaja i poloaj na je usahla, zabrljana, upijena pozivima, odnosima,
orodicam i strankama. Ali se ja u to ne meam. Odlazim amo gde u ponovo nai drugarstvo.
I67
Ludvig se die. elo mu je crveno. Oi mu goxe. svim izbliz,a gleda Georgu u lice.
A zato, Georg, zato? Zato to su nas obmat Obmanuli kako ja i ne slutimo. Zato to su nas strahov zloupotrebili! Govorili su nam o domovini a mislili osvajake planove pohlepne industrije. Govorili o asbj mislili na svadju i vlastoljublje ake slavoljubivih dip mata i knezova. Govorili o narodu, a mislili na tenju b, poslenih generala da delaju!
Uhvati Georga za ramena i prodrma ga, pa opet i stavi
Zar ti nije jasno to? Strpali su u re patriotiz blato svojih fraza, svoju pohlepu za slavom, svoju udt za moi, svoju lanu romantiku, svoju glupost, svoju udu za poslovima, pa nam to prikazali kao blistav id I mi smo verovali da je to pokli za novo, snano, vel doba! Zar ti nije jasno. Ratovali smo protiv sebe samik nismo ni znali! Svaki kurum koji je pogodio, jednoga nas je udario! Sluaj, otvori ui omladina sveta sej digla, i u svakoj zemlji je mislila da se bori za slobodu svakoj zemlji je obmanuta i zloupotrebljena, u svakoi e lji je pobijena i uzajamno se istrebila! Zar ti nije ja9a postoji samo jedna jedina borba protiv lai, polutan kompromisa, starosti! A mi smo dozvolili da nas uhv njihovim frazama, i umesto protiv njih borili smo aa njih. Verovali smo da se radi o budunosti! A radil protiv budunosti. Naa je budunost mrtva, jer je mB omladina koja ju je nosila. Mi smo samo jo oni pr ostaci! A oni drugi, oni siti i zadovoljni, oni su sitd zadovoljniji nego ikad ranije! Jer oni su bili nezadovo oni koji su napadali i juriali, oni su za to umrli! De, 1 misli o tome! Jedno pokolenje je upropaeno. Pokol nade, vere, volje, snage i znanja bilo je hipnotisano da je samo sebe poubijalo, iako je u celom svetu i4 iste ciljeve!
Glas mu se kida. Oi su mu pune jecaja i besa. ismo svi. Ja ga obgrlih.
Ludvig!
Rae uzme svoju kapu i baci kamen natrag u zbi Dovidjenja, Ludvig, stari drue!
Ludvig stoji prema njemu, Usta su mu stisnuta, Jabuice iskoile.
Ti odlazi Georg, procedi on, ali ja ostajem! Ja jo ne naputam!
Rae ga.dugo gleda, pa mu mirno kae Beznadeno je.
Zatim namesti kopu na opasau.
Ispraam Georga niz stepenice. Dole se olovna zora uvlai kroz vrata. Kamene stepenice odjekuju. Izlazimo kao iz sklonita. Ulica je sasvim prazna i siva. Oduila se nadaleko. Rae pokazuje preko, na kue.
Sve sami rovovi, Ernst, sve sama sklonita rat se nastavlja, ali gadan rat, jedan protiv drugog Pruamo jedan drugome ruku. Ne mogu da govorim. Rae se smelca.
ta ti je, Ernst? Pa to nije pravi front, onaj tamo gore na istoku! Glavu gore! Mi smo vojnici! Ne rastajemo se prvi put sada
Ipak, Georg, sada se izgleda prvi put stvarno rastajemo
Stojao je jo jedan trenutak preda mnom. Onda polako klimnu glavom i podje ulicom, vitak, miran. Nije se ni osvrnuo. Kada je zamakao, jo neko vreme uo sam njegove korake.
Stigla je naredba da se ratnici ocenjuju vrlo blago Tako se i zbilo. Zahvaljujui tome svi smo poloili. Sledei teaj, koji pohadjaju Ludvig i Albert, polagae za tri meseca. Dotle obojica moraju ekati, tako su oni nama etvorici izradili pismene z.adatke.
Nekoliko dana posle ispita rasporedjeni smo kao zamenici uitelja po okolnim selima. Ja se radujem tome, sit sam ovoga ivota bez cilja. Navodi samo na razmiljanje i tugu, na besmislenu i bunu rasputenost. Sada hou da radim.
Spakovao sam kofere i otiao s Vilijem. Imali smosreu, postali smo susedi, Sela su nam udaljena jedva za jedan as hoda.
Stan sam dobio na jednam starom majuru. Pred prozorima su hrastovi, a iz staje se uje blejanje ovaca. Gazdarica me posadi u veliku naslonjau, i prvo mi postavlja za jelo. Ona je uverena da su svi varoani poluizgladneli, a tako nekako i jeste. S tihim ganuem gledam kako se pojavljuju na stolu skoro zaboravljene stvari velika unka, kao ruda dugaka kobasica, kao sne beo penini hleb, i toliko hvaljne Tjadenove palainke od heljdina brana sa ogromnim okcima slanine u sredini. Toliko je bilo sv.ga da bi se mogla itava jedna eta da ishrani.
Ja se latih posla, a gazdarica stoji pared mene s rukamd a kukovima i s blaenim osmejkom na licu. Posle edn.o asa stenjem i moram da prestajem, mada me strira omaker i dalje nudi.
 i tom trenutku nailazi Vili, i ja upozorih gazdaricu
Sad pazite, imaete ta da vidite. Prema njernu sam i a pravo siroe.
N co o a o a a Orq O O cn tn O py. fD fD O T. O 3 CD O
w o n
n.
o Oa 7s r. Oa o o G
w o a o o O O.r O o O O C3. C1. ty t7 cL 0G o p, o y. UY. I tD tD G
C Q.
.. i3 u. p, CD O r
C 3 Ti pn, cD O 17 n, 7 CP lD Q, p, O y O TC rDW p, p
R7 f9 O 
Iz biblije.
Gledam je neko vreme, pa odgovorim Ne, nije tano. Ti si mislila na Maslinovu Gos, ili Livan, je li?
Devojica plaljivo klima glavom. Ja je pogladih, kosi.
Onda emo prvo to pisati. Livan je vrlo lepa Opet izmedju klupa hodam zamiljen. Preko iv sveske, katkad padne na mene pakoji ispitivaki pog Stanem pored pei i posmatram ta mlada lica. Veu valjani i proseni, neki prepredeni, ostali glupavi. A nekolicini treperi neto svetlije. Ovima u ivotu nede 1 sve izgledati prirodno i ii glatko
Najednom me spopade velika malodunost. Sutra mo prei predloge, razmiljam idu nedelje pisa diktat kroz godinu dana znaemo napamet pedese tanja iz veronauke kroz etiri godine poeemo s kom tablicom mnoenja i vi ete rasti, a ivot, tup buran, umeren ili razaran, dohvatie vas u svoja klet8 vi ete imati svoje sudbine, i one e vas stii, ovakp onako, ta vam ja mogu pomoi svojom konjugaoi ili nabrajanjem nemakih reka Vas je etrcTeset etrdeset raznih ivota stoje iza vas i ekaju. Kad bih mogao pomoi, kako bih to rado uinio! Ali ko drugome stvarno pomoi? Ni Adolfu Betke nisam xn da pomognexn.
Zvoni. Prvi as je zavren.
Drugog dana Vili i ja obukosmo akete mo1 JE na vreme bio gotov i odosmo pastaru u posetu nam je dunost.
Primio nas je ljubazno, ali vrlo uzdrljivo, jer zbog nae pobune u koli stekli prilino lo glas u s nim krugovima. Uvee smo hteli da posetimo jo i sednika opstine, jer nam je i to dunost. Ali nje,ga sreli ve u krmi, koja je ujedno i pota.
To je prepreden seljak sa roavim licem on n, odmah ponudio velikim rakijama. Primili smo. Tre oima pridjoe jo dvatri seljaka, pozdravie se s
1?6
i isto tako nude nam rakiju. I s njima se kucnemo ljubazno Oni kriom daju znake i namiguju jedan drugom. Siroti zevzeci! Odmah smo, razume se, primetili da hoe da nas napiju, da bi se proegaili s nama. ini nam se da su to ee ve uinili, jer, smekajui se, priaju nam o mladim uiteljima koji su ranije bili ovde. Veruju da e nas bnzo oboriti, i to iz tri razloga zata to varoani, po njihovom miljenju, manje podnose negb oni zato to su
uitelji obrazovani i ve zbog taga slabiji na piu i zato to tako mladi momci ne mogu jo imati dovoljna iskustva. Verovatno je tako bilo sa uiteljima koji su ranije bili ovde, ali oni ne raunaju u ovam sluaju s jednom injenicom da smo mi nekoliko godina bili vo.jnici i da smo rakiju pili iz manjerki. Primismo borbu. Seljaci nameravaju samo da nas naprave malo smenima, ali mi branimo trostruku ast i to nam poveava snagu.
Pretsednik, optinski pisar, i nekoliko sQljaka sedle prema nama. To su izgleda najizdrljivije ispiuture. Kucaju se s nama, smekajui se ovla, sa seljakim. lukavstvom. Vili se pravi kao da ga je ve uhvatilo. Osmehivanje ge pojaava kod seljaka.
I astimo jednom rundom piva s rakijom. Na to pade njihovih sedam rundi. Seljaci misle da smo time dotueni. Pomalo zabezeknuti gledaju nas kaka hladnokrvno ljutimo au za aom. Izvesno priznanje proviruje iz njihovih oiju kojima nas mere. Vili, nepokretna lica, poruuje novu rundu, dovikujui krmaru
Samo ne pivo! Ljuto pie!
Sto mu gromova, zar samo rakiju? pita pretsednik optine.
Razume se inae amo do zore ostati, jer od piva se ovek stalno ponovo otrezni, primeti Vili mirno.
U oima pretsednikovim raste udjenje. Jedan od seljaka nesigurnim glasom tvrdi kako vraki umemo da lomo. Nekoliko naih protivnika ve pokuava potajno da prospe ae pod sto. Ali Vili pazi da ni jedan ne zabui. Natera ih da dre ruke na stolu, a ae da sipaju u drela. Ne srneju se vie. Mi preovladjujemo.
Posle jednog asa veina lei bleda lica po sobi, ili se bez rei tetura napolje. Grupa za stolom spala je na pretpratak 1 1
sednika i pisara. Poinje dvoboj izmedju njih dvojice nas. I mi, dodue, vidimo ve dvostruko, ali njih dvoji odavno ve mucaju, i to nam daje nove snage.
Posle pola asa, poto smo se svi zajapurili, Vili dade glavni udarac. Dreknu prema anku
etiri vodene ae pune konjaka!
Pretsednik se tre. Donesoe ae. Dve Vili njima u ake.
U zdravlje!
Oni blenu u nas. Ispite! Napred, na iskap! vie Vili, a glavutl mu bleti.
Pisar hoe da se izmigolji, ali Vili ne poputa. U oetiri gutljaja, bogorada pretsednik, ve
svim klonuo. U jednom gutljaju! uporno navaljuje Vili, j
ustade i svojom aam kucnu pisarew.
Ja takodje skoih, pa oboje zagrmesmo onoj zbun noj dvojici
Napred! U zdravlje! Na iskap! U vau ast!
a Oni nas gledaju kao telad koju vode na klanje pa, pie jedan gutljaj.
Dalje! Zar da zabuavate? Na nage! rie i1 Teturajui se ustali su i piju. Pokuavaju na rau naine da prekinu, ali mi urlamo na njih, pokazujucl svoje ae.
iveli! I ostatak! Gutaj!
I oni popie sve. A onda im se najednom ustaklie i polako ali sigurno spustie se na zemlju. Mi smo po Da smo pili polako, moda bi nas savladali. Ali mi s, vebani u ispijanju na brzinu, i naa prednost bila tome to smo im nametnuli svoj tempo.
v Ponosno se teturamo posmatrajui bojno polje. aem nas ne stoji vie. Pismonoa, kaji je ujedno i k naslonio je glavu na ank i plae za svojam enom, je umrla pri porodjaju, dok je on bia na frantu.
Marta, Marta! jeca on neobino visokim gl Kelnerica nam pria da uvek plae u to vreme. Pl nje nam para ui. A i vreme je da ve idemo avde.v178
Vili zgrabi pretsednika, a ja pisara, koji je laki, i odwkosmo ih kui. To je vrhunac naeg triumfa. Pisara smo ostavili pred kapijom i lupali dok se nije pojavila svetlost. Pretsednika, medjutim, oekuju. ena mu stoji u vratima. Kad nas je videla zakretala
Isuse, novi uitelji! Tako mladi, a ve takve pijandure! Lepo e nam biti!
Vili pokuava da joj objasni da je ast bila u pitanju, ali se zagrcnu. Najzad je upita
Gde da ga odnesemo?
Ostavite pijanduru, nek lei tu! odluno izjavi ona.
Mi ga poloismo na divan.
Posle toga, smekajui se detinjasto, Vili zamoli crnu kafu. ena pogleda u nj kao u Hotentota.
Pa doneli smo vam mua! objanjava Vili sav srean.
Pred tako nesvesnom drskou kapitulira ak i ova tvrda baba. Vrtei glavom i dajui nam dobre savete, nali nam nekoliko olja kafe. Mi smo joj sve odobravali, jer u to doba ne bismo mogli uiniti nita pametnije
Od toga dana vaili smo u selu kao ljudi i svi su nas pozdravljali sa puno potovanja.
O fT O O O . tn
nL3 O LJ rn . CD r.. . O Cl. cr CD u. r. O CA n. O c. C. lD G.. L7 rN. CD, O C
9 C.. O CD O . a O O u. CD y
N.. O O o C7 T, Cn r
. O rr rJ u. 7 N. r, or?. sn.
y. w. fn C
O n.p, O O 
N I I i I I O
N. A7 i A Cn O tn O P
n.
Cl. y. y. tu v, R, V7 n.. CJ Tv
N T, CD T3 r. 7 rn fD n
ostalo bi tako da nisam doznao ono. Ko zna ta bi sve vek uradio kada bi uvek sv znao.
Adolf nervozno lupka rukom o naslon stolice. Uzmi kafu, Ernst, eto i masla.
Ja nalijcm, pa pijemo, a onda on tiho nastavi
Vidi, Ernst, vama je lake, vi ixn,ate svoje l.ta i obrazovanje i jo mnogo tota. Ali ja ja nemam drugo sem ene
Nita mu ne kaem na to, jer mu ne bih mogao 0 sniti nije vie onaj s fronta, a nisam ni ja.
Posle nekog vremena upitah ga A ta ona kae na to?
Adolf spusti ruku.
Ona stvarno malo ta kae, a i ne moe se ma izvui iz nje. Sedi i gleda te. Jedino to poriekad pi Malo govori.
Skloni svoju olju u stranu.
Jedared kae da je to bilo samo zato da bi bio ovde. A anda, da to ne shvata, da nije znala da meni ini naao, da joj je bilo kao da sam ja avde. A se ne moe razumeti, tako neto avek mora znati da likuje, inae ona je razbarita.
Premilj am.
Moda hoe da kae, Adolf, da za sve to nije bila sasvim pri sebi, kao da je samn snivala.
Moe biti, odgovori on. Ja ne razume A sigurno nije duga ni trajalo.
Za anoga sigurno nlee vie ni da uje? p
ga. Ona kae da je njeno mesto ovde. Razmiljam o tome. A ta da pitam dalje? Da 1 ti je sada bolje, Adolf?
On me pogleda.
Ne ba sasvim, Ernst. iVloe pojmiti. Jo e biti bolj e. Ne misli li i ti?
Ni on sam kao da ne veruje ba sasvim.
Sigurno e biti bolje, Adolf, kae,m mu ostavljam na sto nekoliko cigara koje sam uted. govarali smo jo malo, a onda sam krenuo. U sretoh enu, koja hoe urno da prodje.
Dovidjenja, gospodjo Betke, rekoh joj i pruih ruku.
Dovidjenja, odgovori ona i dade mi ruku sa okrenutim licem.
Adolf me prati do stanice. Vetar zvidi. Pasmatra,m ga sa strane, i mislim o tome kako je u rovu gledao preda se i smekao kadgod smo govorili o miru. ta je sve ispalo od toga
Voz odlazi, a ja mu s prozora jo brzo rekoh
Adolfe, vrlo dobro te razumem i ne zna kako to dobro razumem.
On ode poljem sam svojoj kui.
Zvoni za veliki odmor u deset asova. Predavao sam u viem razredu. Pored mene sada napalje jure etrnaestogodinji deaci. Pasmatram ih s prozora. Za nekoliko trenutaka izmene se potpuno, zbace sa sebe kolsku stegw i ponovo zadobiju sveinu i prostodunost svoje mladosti.
Nisu prirodni kad sede preda mnom ili su podmukli i laktai, ili licemerni i buntavni. Tako ih je vaspitala sedmogodinja nastava. Neiskvareni, iskreni i bez ikakve slutnje, kao mlade ivotinje, doli su u kolu sa svojih livada, od svojih igara i snova. Kod njih jo vai osnovni zakon ivih bia najivlji i najsnaniji je vodja, koga ostali sluaju. Ali s nedeljnim obrocima obrazovanja postepeno je nakalemljen drugi, vetaki zakon ocenjivanja onaj koji je najbolje pokusao svaje obroke, odlikovan je i vai za najbaljeg. Ostali su imali da se ugledaju na njega. Nije udo to su se najivlji protivili. Ali su morali da se povinuju, jer dobar uenik je ideal kole. Ali kakav je to ideal? I ta je postalo od dobrih djaka u ivotu? U staklenoj bati kole imali su kratak prividan ivot, a kaije se utoliko sigurnije izgubili u prosenosti i beznaajnoj podredjenosti. Samo su loi djaci unapredili svet.
Posmatram ih u igri. Sa snanim i gipkim pokretima predvodi ih kudravi Damholt, koji sa svojom energijom vlada celim prostorom. Oi mu sevaju barbenou i hrabrau, rii i ile su mu zategnuti, a ostali ga sluaju bez oklevanja. Kroz deset minuta, medjutim, isti e taj
	deran, kada bude sedeo ovde u klupi, biti zakopan, j	Tumaram kroz selo, prema ledini. Volf tri ispred
	gunast deko, koji nikad ne zna svoj zadatak i verova 	mene. Iznenada skoi jedna doga sa nekog majura i baci
	nee poloiti ispit o Uskrsu. U lice e mi se napravi	se na njega. Volf je nije bio primetio Stoga je uspela
	krotak, a iza ledja se izbekeljiti, teno e lagati kad	da ga obori u prvom naletu. U sledeam trenutku vid
	budem pitao da li je prepisao zadatak, i brzo e mi p1j 	se samo klupe od praine, tela to se treskaju i uje se
	nuti na akire ili podmetnuti eksere na stolicu,	besomuno reanje.
	ako mu se prui prilika. A najbolji uenik, koji je	Iz kue tri seljak s motkom u ruci i vie mi izdaleka
	napolju bedna prilika, u uionici e rasti i samosv	 Za ime boje, uitelju, zovite vae pseto! Pluto e
		
	dizati prst kad Damholt ne bude zn.ao da od.govori i	ga razneti u paramparad!
	nizno i besno bude oekivao svoju dvojku. Odlian u	Ja odmahujcm, a seljak urla
	zna sve, pa i to. Ali Damholt, koga bih zapravo moraa	 Pluto! Pluto! Gade prokleti, ovamo!
	hiljadu puta mi je miliji od ovog bledo prime	Uzbudjen i bez daha dolazi on i hoe da udara po
	! zniti	
	,	njima. Ali vihor praine odjuri s besnim laveom sto me	uenika.	
	Sleem ramenima. Zar nije ve jednom bilo t	tara dalje i tamo se ponovo smea. Seljak spusti tojagu i
	Na pukovskam sastanku u sali Knnersmana? Zar ni	dahe
		Ta e iz
	tamo poziv vredeo sve a ovek nita, iako je ranije	bljen. Ali da znate neu ga platiti! Mo	sasvim drukije? Vrtim glavom. Kakav li je owo sv	li ste a dozvat
		g g
	r.	 Ko je izgbljen? pitam ga ja.
	 koji smo opet zapali 	
		 Va pas odgovara seljak ponizno. Ova moja
		betija poklala je ve itavo tuce
		.
	Damholtov se glas opet ori po dvoritu. Razmil	 Ali, ovdie cmo prvo saekati ishod velim mu
		a, Volf ni
	o tome da li bi potpuno drugarsko ophodjenje uiteljg	j je obian ovarski pas, dragi moj. To je ratni
	uaenikam dalje odvelo. Moda bi se time odnos popra	pas, stari vojnik!
	mnogo ta izbeglo ali bi to u sutini bila samo ab	Praina se razila. Oba su psa daspela na jednu li		
	Znam to i po nama samima omladina jasno vidi i n	vadu. Vidim kako doga pokuava da obori Volfa i dohvati
	mitljiva je. Ona se dri zajedno i ini neprobajal 	za krsta. Ako joj uspe, Volf je izgubljen, jer moe jedno		
	 protiv odraslih. Ona nije boleiva moe joj se prl	stavno da mu pregriz kimu. Ali se ovarski pas
		kao
	 iti, ali se ne moe k njoj ui. Ko je jednom izgnan iz	,
		jegulja, izmigolji na jedan santimetar ispod njenih elju	nikad se vie rLe moe vratiti. Postoji zakon godina.	sti, pa se obrnu i odmah poe ponavo da napada. Doga
	nokrvno, sa svojim otrim pogledam Damholt bi d	rei i laje, a Volf se patpunonrnuklo bori.
	ski stav iskoristio za sebe. Moda bi ak pokao 	
		 Uovraga! ljuti se seljak.
	privrenost, ali ga to ne bi s reilo da uoi svaju	Daga se stresa, priskae, grabi u vazduhu
	p 	besno se
	oseaju zaj 	
	d	
	a	,
	Zanesenjaci su vaspitai kaji veruju	bre, ponovo napada i opet promai izgleda kao da je
		
	,	sama, tako se malo vidi ovarski pas
	sa omladinom. Omladina i ne eli da je razumeju 	On leti kao maka
		.
	eli da ostane takva kakva je. Ako jaj se odrasli 	,
		sasvim blizu zemlje, na ta je navikao kao obavetajni
	suvie nametljivo, smean joj je kao da je obukao	, Ps, provlai se izmedju doginih nogu, napada je odoz	ali amla	u
	mladinom	
	ti	
		
	.	trb
	,	w
	sa o	 unaokolo, pa je iznenada zagrize u
	a	n
	haljinice. Mi moemo ose	e
		rsto
	ne osea s nama. U tome je njen spas. 	e
		dri.
		J
		Kao pobesnela, zaurla doga i baci se na zemlju da bi
	Zvoni. Odmo,r je zavren. Damholt sa oklev	
		ga tako cepala. Ali Volf ju je u magnovenju, bre ne o
	ulazi u red pred vratima.	
		
	184 y	18a
i 3 1 8 I .y i
C 04 i3 D
O I b
d fD. . i lD y O s C
w o d
N rT O O O. Y. O O 7 v, N
m co
r o o sv. b0 9 P
cn Q..C ND
C tr s oaa
o. vl O c9 N
O O O u. O. r... v1
a u. f
H. eC u
rn . N. D
I G. I CGOO. su I Jr, A7 r
y oW au i w
o o o c. o o craa C
m o o. a. o o m
O O tl O dY .. O aG O.G y
CD O
s O O. r. m
r G. vy
a, r,
C o c, o c1. co N
C H
O in a O 7 t7 O
00 7 iJ. a C. t
p au
I A. z,
N f7 1.1 r, n.. O. rD
W G. fD O
O f1 O CD
N f7 3 lnD. C. O. i C. CD
fD O 
r N
7c I
a m
Oh . . ccC..0
C 0 O rn O l,D Vi fD fD.
Vl aa o 1m ri 0 L3 O
L1 Flandriji, posle jednog besomunog prepada, dugo je trajalo dok je stigla pomo jednom ranjeruku. Mi sm mu obmotali sve zavoje i podvezali sve to smo mogli, on je i dalje krvario, posto je iskrvario. A iza njega sve to vreme, na veernjem nebu stojao je ogroman oblali sasvim usamljen, kao brda beline, zlata i rwmenog bleska Nestvaran i divan iza razruenog mrkog predela, stajaq je sasvim tih i svetao, a ranjenik na umoru leao je ti! i krvario, kao da jedan drugom pripadaju, a ipak mi j1 bilo nepojmljivo da je oblak na nebu tako lep i ravnodu an dok ovek umire
Poslednji otsjaj sunca obojio je ledinu tmurnim et enilom. Vivci uzleu kriei. Bukavac doziva s bare. pomino gledam tu purpurnosmedju povrinu Kt Huthulsta bee jedno mesto gde je na livadama bilo to liko bulki da se sve crvenilo. Zvali smo ih krvavim liv dama, jer su u oluji imale bledu boju tek zgruane, j. svee krvi Tamo je Keler poludeo kada smo, izmu i umorni, prolazili jedne jasne noi. Izgledalo mu je, nesigurnoj svetlosti meseca, da su to jezera krvi, i da skoi u nih
Zebem i pogledam gore. emu li ovo? Zato mi to esto dolaze ove uspomene? I tako udne, sas drukije ne.go napolju, na frontu? Da nisam suvie s
Volf se mie pored mene i laje u snu, sasvim visotti i tiho. Sniva li o svome stadu? Duo sam ga gledao, ani ga probudio, pa smo se vratili.
Subota je. Odoh Viliju da ga pitam hoe li sa mnn u grad, da tamo provedemo nedelju. Ali on odbija i misao na to
Sutra ovde imamo kljukanu gusku. Nikako mogu izneveriti. A zato ti ide?
Ne mogu nedeljom ovde da izdrim 6 mu.
Ne razumem to kod ovakve hrane!
Odoh sam. S nekom nejasnom nadom uvee k do Valdmana. Tamo je velika guva. Neko vreme sto i posmatram. Po parketu se kree mnotvo mladia 1
su se provukli ivicom rata. Oni su puni samopouzdanja i znaju ta hoe, njihov svet ima jasan poetak i jasan cilj uspeh. Oni su mnogo odredjeniji nego mi, iako su mladji.
iVledju igraima ugledah onu ljupku malu valju s kojom sam pobedio u uanstepu. Pozvah je da igramo valcer, i onda ostasmo zajedno. Pre nekoliko dana primio sam platu i za taj novac poruujem nekoliko boca slatkog crno vina. Pijemo ga zajedno, i to ga vie pijem sve bolje tonem u neku udnu setu. ta li onda ree Albert? Imati jedno bie koje tebi pripada?
Zamiljen sluam devojkino eretanje kao lastavica ona cvrkue o drugaricama, o zaradi po kamadu belog rublja, o novim igrama i o hiljadu beznaajnih stvari. Kad bi joj platu povisili za dvadeset pfeniga po komadu mogla bi ruavati u restoranu i onda bi bila zadovoljna. Zavidim joj na jasnom, jednostavnom ivatu, i stalno je dalje ispitujem. Svakoga ovde ko se smeje i ko je raspoloen hteo bih da pitam kako ivi. Moda bi neko od njih mogao da mi kae neto to bi mi pomoglo.
Posle sam lastavicu otpratio kui. Stanuje u jednoj sivoj najamnoj kuerini, pod krovom. Zastali smo pred aratima. Oseam toplinu njene ruke u svojoj. Lice joj se nejasno belasa iz tame. Ljudsko lice, ruka u kojoj je toplina i ivot
Fusti me s tobom pusti me
Oprezno se unjamo stepenicama koje kripe. Ja upalih ibicu, ali ona je odmah ugasi, pa me uhvati za ruku i povede za sobom.
Uska sobica. Sto, divan mrke boje, postelja, na zidu nekoliko slika, u uglu ivaa maina, probna lutka od trske i korpa s belim rubljem a ivenje.
Mala hitro donese piritusnu lampu, pa kuva aj od jabukovih ljusaka i deset puta ve iskuvanog i ponovo osuenog aja. Dve olje, nasmejano malo i vragolasto lice, dirljivo plava haljinica, Ijupko siromatvo sobice, mala lastavica kojoj je mladost jedina imovina Sedoh na divan. Da li tako poinje ljubav? Tako lako, u ali? Verovatno mora ovelc pritom preskoiti sebe sama.
Lastavica je mila. Sigurno spada u njen mali ivot i to da nelio dodje i uzme je u naruje i apet ade. ivaa
maina zvrji, drugi dolaze, lastavica se smeje, lastavi, plae i stalno ij e. Prebaci mali zastira preko ivae ine, koja se time pretvori iz radnog ivineta od nikl8 elika u humku punu crvenog i plavog svilenog cve Nee da e potsea na dan, ugnezdi mi se u zagrljaj ereta, cvrkue i peva u svojoj lakoj haljinici tanka i bleda, donekle izgladnela i laka da je ovek moe odn do postelje tako joj je sladak izraz predanosti kad se obvije oko vrata, uzdie i smeka se kao dete, zatvoe nih oiju, uzdie i dre, neto muca, duboko die i pu sitne krike gledam je, stalno je gledam, hteo bih i da sam takav, i utke pitam je li to ono? je li to on i onda me lastavica ove raznim imenima, stidljiva nena i pripija se uza me a kad podjem i upitam Jesi li srena, lastavice?, ona me dugo Ijubi i menja u licu, mae mi, pozdravlja me i klirna glavom
I ja silazim stepenicama i pun sam udjenja. Ona srena, kako brzo to ide. Ja ne shvatam. Zar nije ti ipak drugo bie, zaseban ivot, u kaji ja nikad ne ui? Zar ne bi ona ostala to i kad bi plamtela ljubaV! meni? O, ljubav buktinja koja pada u ponor i pokazi koliko je on dubok.
Prolazim ulicama prema stanici. Ne, to nije ono, n3 nije. Tu je ovek jo vie. usamljen nego inae
III
Svetlosni krug lampe obasjava sto. Preda mnom lei gamila plavih svezaka. Pored. njih stoji boca s crvenim mastilom. Pogledam sveske, podvIaim greke, stavljam unutra upija i sklapam ih.
Onda ustanem. Je li to ivot? Ta jednolika ravnomernost dana i asova? Ka.ko to u sutini m.ala ispunjava! Jo ostaje vrlo mnogo vremena za razmiljanje. Nadao sam se da, e mle jednalikost umiriti. Ali ona me ini samo jo nomirnijim. Kako su duge veeri ovde!
Idem preko dvorita. Krave diu i tapkaju u polumraku. Na niskim klupama pared njih ue sluavke i muzu ih. Svaka sedi zasebno, kao u nekoj sobici, iji su zidovi crnobela tela krava. Male svetiljke trepere i.znad njih u toplom isparenju staje, mleko u tankim mlazevima trca u muzlice, a dojke devojake njiu se u plavim cicanim haljinama. Devojke diu glave, smee se, diu i pakazuju zdrave, bele zube. Oi Lm sijaju u tami. Mirie na selo i stoku.
Stojim neko vreme pred vratima, a onda se vratim u i sobu. Pod svetlou lampe lee plave sveske uvek e
tako leati hou li ja uvek tako sedleti, sve dok polako ne ostarim i najzad umrem? Najbalje je da legnam. Polako prelazi crveni mesec preko krova koa i ocr
tava mi na podu okvir prozora, kosi etvoraugao sa krstom u njemu, koji se stalno pomera kako se,mesec penje. Posle jog asa dopuzio mi je na krevet, a senka krsta unja mi. se po grudima.
Leim u velikom, crvenoplavo kariranom seljakorn revetu i ne magu da zaspim. Katkad mi se sklope oi, i umno propadam u prosto bez granica ali u posllem trenu trgne me i probudi iznenadni strah, pa
dalje sluam kako na crkvenom tornju izbijaju a sluam, ekam i prevrem se.
Najzad ustanem i opet se obuem. Onda izidjenn 1 prozor, izvuern i psa, pa idemo napolje, na ledinu. Me sija, vazduh umi, a ravnica se daleko protee. Tar elezniki nasip je see.
Sednem pod jedan klekov bun. Posle nekog vreno vidim kako se pale signalne lampe na eleznikoj pt Dolazi noni voz. Tiho i metalno tutnji pruga. Pojadlj se farovi lokomotive na horizontu i gone pred soboan snop svetla. Voz sa osvetljenim prozorima projuri, za nutak su mi sasvim blizu odeljenja voza s koferima i lj skim sudbinama, ali ve jue dalje, pruga polako svet u vlanom sjaju, i samo je jo crvena lampa pozadi iz daljine uprta ovamo kao usijano oko.
Gledam kako mesec postaje svetao i ut, tuxrl0. kroz plavi suton brezovih uma, kine kapi vrcaju s granja u zatiljak, posrem preko korenja i kamenj elovna zora rudi pri povratku kui. Lampa jo gop oajno pogledam po sebi ne, to ne mogu izdraH, rao bih biti dvadeset godina stariji da bih se mogao miriti s time
U,moran i iznuren pokuavam da se svuem. Ne u mi. Ali jo pre nego to zaspim stegnem pesnice 1 da napustim jo neu da napustim
A onda opet umno propadam u prostor bez gr
i oprezno se provlaim dalje. Polako, jedax 1 dan santimetar. Sunce pri po utim padinama, t cveta, vazduh je vreo i tih, privezani baloni i beli ot protivavionskih topova vise na horizantu. Pred lemom niu se crvene latice jedne bulke.
Sasvim slab, jedva primetan um dopire iz pie1 onog bunja. Onda opet tiina. ekam dalje. Jedna zelenozlatnih krila pue preda mnom uz peteljku kamilice. Njeni pipci opipavaju zupasto lie. Opet peri laki um kroz podnevni mir. Sada se polavlu bunja obod jednog lema. Pod njim elo, svee luna usta ispitivaki prelaze oi predelam i SP
se na beli blok papira. Bezbrino on crta skicu onog majura preko.
Izvlaim runu bombu. Dugo traje. Najzad lei pored mene. Levom rukam je odvrnem i brojim u sebi. Zatim je u niskom luku bacim ptaema kupovinu bunju, pa brzo idiznem natrag u moju rupu, pripijem telo za zemlju, zabijein lice u travu i otvorim usta.
Prasak eksplozije razdire vazduh, otpaci lete svirajui, krik se izvije, sasvim stegnut, besornuan od uasa. U ruci drim drugu bombu i virim iz sklonita. Englez, lei sada otkriven na zemlji, obe su mu kolenice otkinute, krv otie. Leprave trake, razvijeni uvijai vise iza njega, on lei na trbuhu, rukama vesla kroz travu, usta mu irom otvorena, i vie.
Naglo se okrene i spazi me. Zatim se odupre rukaana i propne kao morski pas, izdere se na mene, i krvari, krvari Onda mu crveno lice pobled i upadne, pogled, se slomi, a oi i usta su samo jo crne duplje lica to propada i palako se naginje zemlji, pa klone i padne u kamilicu. Svreno.
Puzim dalje i hou da se dounjam do naih rovova. Ali se jo jednom osvrnuh mrtvac je najednom oiveo, i de se kao da hoe da potri za mnom. Odvrnem i drugu bombu i bacim je prema njcmu. Ona padne na jedan me od njega, otkotrlja se, lei ja brojim, brajim zato ne eksplodira? Mrtvac sada stoji, pokazuje mi zube, ja bacam jo jednu bombu i ona omane sada ve on.aj koraknu nekoliko puta, pa potra sa svojim patrljcima, kezi mi se i prua ruke za mnom bacim i poslednju
mbu padnle mu na grudi, a an je samo zbrie ja tada skoim da pabegnem, ali me izdaju kolena, meka su Wo maslo, beskrajno sporo ih vuem, zalepljen sam za
ju, trza.m ih, bacim se napred ujem ve dah moga 8mlja, cirnam akama moje olabavelie nage ali odoag mi se sklope dve ruke oko vrata povuku rne natrag i ptisnu na zemlju mrtvac mi klekne na grudi, dohvati jae koji se vuku kroz travu i obmata mi ih ako vrata.
Ja izvijam glavii, napreem sve miie, bacim se desno da naknern orni evo, jedan trzaj, zaguni boi u grlu, vac me vue napred, ka obronku krene jame, s,kotrlja Pov,aak 13
i93
61 0 2 9 1 1
1 5 0
0 7 3 85.2 8 0 3 93330 8 80 0 0 0 0
06658 77 4083
0 2 0 04 2 3 0 16 8. 8.5 1 0, 08 8 5 4 8
..0...84.
w o
O cD
u fD
880680
880.268.58556 1 11 0 2 8 903 0 0 0 5 90 9 388 4 2 3. 730 00
67 0 1 8 7 829.70,6 18 639037 85 82 5800.0
30 3 21 0009 9 5 5849 7 7 858 0 7080.
9 8 1. 5 0 50 5. 23 3
O CT o O n. Ntp b
cn oac a. c
i.. u. C1 i3. r.y
uW DdO, n, N
3 fW P1 O tjt 7 r.
O Nt O r. fD Nt rn vx 7 O rD fD lD D
6 7 070
5. 0 928 89
2 0 3 5
68 0 3 9 0
8 9 4 0
3 6 7 0 2
0. 4 004 0707 8 2 7 7. 2, 8 0 8 35. 3 4 0 08
0800. 63 0 8 8 8
1 8 0 8 0 0
stenje s pogotkom u trbuh, kako se jei s pogotka plua, kako se zvidi s pogotkom u glavu? Drugo nita znamt Vie nisam nauio!
Da li da vas odvedem do zelene i sive mape, pF predjem prstom preko nje i da vam kaaem da je tu lju umorena? Da li da vam objasnim da su knjige to ctt mree kojima mame vae bezazlene due u korov fra ianu mreu lanih pojmova?
Evo, pred vama stojim ja, okaljani krivac, i trel bi da vas zamolim ostanite kakvi ste i ne dajte da svetlost detinjstva zloupotrebe za iljati plamen mzi Oko vaih glava jo je dah nevinosti kako mogu vas uim! Iza mene jure jo krvave sene prolosti kud ja smem medju vas! Zar ne moram prvo da posta opet ovek!
Oseam kako se iri gr po meni, kao da post kamen i kao da u se razdrobiti. Polako se sputa stolicu i shvatam da ne mog vie ostati ovde. Po vam neto da dokuim, ali ne uspeva. Tek posle izdi vremena, koje mi se uini beskrajno, poputa uko Ustanem i s mukom izgovorim
Deco, moete ii. Danas nema nastave. Maliani me pogledae, da se sluajno ne alia potvrdjujem glavom.
Da, istina je idite i igrajte se danas ceA igrajte se u umi ili s vaim psima i makaf3 sutra tek dodjite opet
Pobacae s kloparanjem kutije u torbe, pa s njetn i bez daha se guraju napolje. a Spakovao sam svoje stvari i otiao do su
jura da se oprostim sa Vilijem. On je u koulji n
na prozor i veba na violini U maju sve oivi. Na je obilna veera. Vili sa zadovoljstvom izjavljuje
To mi je trea danas. Primetio sam da tati i zalihe, kao kamila.
Saoptih mu da u veeras otputovati. Vili nije, koji m.nogo ispituje. Zamisli se pa mi ree
Neto u ti kazati, Ernst! Ovde jeste d
dok imamo ovakvu hranu i pritom pokaza na s sa deset konja me ne mogu izvui iz ove tale.
S tim reima izvue ispod divana sanduk piva.
Jaka struja smeka se drei etiketu pred lampom.
Dugo sam ga gledao, a onda rnu rekoh O, Vili, hteo bih da sam kao ti!
zatvara natbolem smeka se on i s praskom otkai Idem prema stanici, a iz komiske kue dotra nekoliko devojica sa zamazani,m ustima i lepravim trakama u kosi. Ba su sahranile u vrtu jeu mrtvu krticu i pomolile se bogu za nju. Poklanie mi se i pruie ruke
Dovidjenja, gospon uitelju.
w n z
H v
f,
		 Ernst, moram ve jednom govoriti s tobom
		oslovi me moj otac.
		Mogu misliti ta e sada biti. Danima hoda brian i
		nagovetava mi. Ali dosad sam mu uvek izmakao, jer sam
	,	retko kad kod kue.
		Odosmo u moju sabu. On sede na divan i zabrinuto
		gleda preda se.
	.	 Brinemo se za tvoju budunost, Ernst.
	. 	Sa police za knjige uzmem kutiju s cigaretama i po		nudih ga. Lioe mu se malo razuedri, jer je cigara dobra.
		Dobio sam ih od Karla, a on ne pui bukovo lie.
		 Jesi li zaista n.apustio tvoje uiteljsko. mesto?
		pita me on.
	r	Ja potvrdjujem glavom.
		 Zato si to uinio?
		Ja sleem ramenima. Kako da mu objasnim? Ja i on
		rno potpuno razliiti, i dosad smo se sasvim dobro slagali
	yr	zato to se uopte nismo razumeli.
		 Pa ta e sada biti? pita me dalje.
		 Neto e biti, sasvim je svejedno ta kaem ja.
		On me preplaeno gleda, a onda pone da govori o
		d
	 	obrom i uglednom pozivu, o napredovanju, o mstu u
		drutvu. Sluao sam ga s tronutou i dosadom i mislio 0
		tome ko je udnovato da je ovaj ovek moj otac, koji
		je ranije odluivao o mojoj sudbini. Ali on me nije mogao
		da zatiti kroz sve one godine napolju, on mi nije mogao
		 Pomogne ak ni u kasarni, svaki je podoficir tamo bio
		7ai od njega. Sve sam morao sam da izdrim, i bilo je
	.	sasvim svejedno da li postoji ili ne.
		
		Kada je zavrio natoih mu au konjaka i sledoh
		pored njega.
	. sx	
Sluaj, oe, moda ima pravo. Ali ja sam nau da ivim u podzemnoj rupi, sa krikom hleba i tan orbam.. Bio sam dovoljan im se niJe Pucalo. Stara cak,a ve je bila luksuz, a slamarica za vrame odmora pozadini pravi raj. Onda moe pojmiti da sam sada zadovoljan to ivim i to se ne puca vie. Ona malo jela i pia to mi treba veravatno u nekako skupiti, a za sve o vremena u mom dugom ivotu.
On ne moe da se pomiri s time.
Da Ali to nije nikakav ivot, tako u vetar Kako se ume velim mu ja. Ja smatraaa
to nije ivot alca bi jednom xnogao rei da sam tzi godina iz dana u dan iao u istu uionicu ili u istu celariju.
Sa udjenjem mi odg,ovori
Ja ve dvadeset godina idem u fabriku kartona, sam ipak doterao da budezn samostalan majstor.
Ali ja neu da doteram ni do ega, oe, ja hol samo da ivim.
I ja sam valjano iveo, dobaci mi on s ponosa. Nisam badava izabran za lana zaza komore.
Budi srean to ti je sve taka glatko ilo vorih mu.
Ali mora i ti da ptane neto jule on
Zasad mogu da se zaposli,m u radnji jednog r... druga, koji mi je to ponudio, rekoh mu da bi ga rio. Tu u zaraditi koliko mi treba.
On vrti glavom. I zato naputa lepo inavniko mesto?
esto sam ve morao da poneto naputavm, Zabrinuto powe dim iz svoje cigare.
Imao si ak i pravo na penziju.
Ja odmahujem. Ah, koji ce od nas vojnika daiveti ezdeset Bod na! Puni smo svaega, to e e tek kasnije pojavitl i mi emo sigurno ranije odapeti. Ni pozed najballe ne mogu zamisliti da u doiveti ezdet godina v
sam suvie mnago dvacesetogodinjih ljudi kaka u Zamiljen puim i pa oca. Jo a je on otac, ali on je usto i mia stariji ovek, oP
pedantan, iji nazori nemaju za mene vie nikakve vanosti. Mogu dobro da zamislim kakav bi bio na frontu uvek bi se maralo pomalo paziti na njega, i on sigurna nikada ne bi postao podoficir.
Odoh Ludvigu. On sedi medju hrpom broura i knjiga. Rado bih hteo da razgavaram s njyme o svemu to mi je na dui, jer imam oseaj da bi mi moda on mogao pokazati neki put. Ali danas je i on nemiran i uzbudjem. Neko smo vremp askali o beznaajni,m stvarima, a mi ree
Sada moram lekaru
Opet zbog srdobalje? pitam ga, Ne zbog neeg drugog.
A ta ti je jo, Ludvig? pita.m ga zaudjemo. On uti neko vremie, usne mu dru, a onda mi kae Ne znam.
Da podjem s tobom? I tako nemam nikakva posla
On potrai svaj u kapu. Dobro, hajde.
Usput me ponekad kriom pogleda sa strane. udno je potiten i udljiv. Sk.renusmo u ulicu Lipa i udjosmo u jednu kuu, pred kojom je malen, bedan vrt sa grmljem. Proitah belu emajliranu tablu na vratima Dr, med. Fridrih ulc, specijalista za kone i polne bolesti. Zastadoh. ta je to, Ludvig?
On me poglecia bled.
Jo nita, Ernst. Imao sam pre neki ir. Sada mi povratio.
Ako nita drugo nije, Ludvig sa olakanjem mu velim. Kakve sve gnoj nice a imam! Kao dej e glavie. To dolazi od suragatne ishrane.
Zazvonismo. Otvori nam sestra nudilja u belom mantilu Obojica smo grdno zbunjeni i ulazimo zajapu,reni cekaonicu. Sarru smo, hvala bogu. Na stolu lei gomila
e2aka Sedmice. Prelistavamo ih. Prilino su stare. U nia se govori ba o miru u BrestLitovsku.
202 203
Ulazi. lekar. Blistaju mu naoari. Vrata to vode ordinaciju upola su otvorena iza njega. Unutra se. vie stolica od niklenih cevi i koe, zazorno praktina, da oveku srce stegne.
Smeno je kako mnogi Iekari imaju naroitu sklono da s bolesnicima postupaju kao s decom. Zubari su u tq pogledu prosto za studiju, ali izgleda da su i ovi ta.lj
No, gaspodine Brajieru klepee naoarka moraemo avih dana da se upoznamo malo blie. Ludvig stoji kao avet i gui se. To znai
Lekar klima glavom hrabrei ga. Da, rezultat pregleda krvi je stigao. Pozitiv Sada emo da objavi,mo rat toj gadiji.
Pozitivan muca Ludvig. To ai, dakli Da govara lekar. Moramo preduzeti m! leenje.
To znai, dakle, da imam sifilis? Da. Jedna zunzara zuji po sobi i udara o prozor. Vr
stoji. Vazduh izmedju zidova zaguljiv ie da se pr Svet se izmenio. Jeziva susnnja postade jeziva s Nije li to zabuna? pita Ludvig. Ne bi li
magao ponovo praviti pregled krvi?
Lekar odreno vrti glavom. Bolje da ranije ponemo s leenjem. Ovo le sell darni stadijum.
Ludvig, guta.
Je li izleivo?
Lekar ivnu. Lice mu je bilo skoro veselo o 1 uzdanja.
Potpuno! Evo, ove cevide ovde, njih emo p1 utrcavati kroz pola godine. Onda emo videti ta a dalje. Moda nita vie nee ni biti potrebn. Lu danas moe izleiti,
Lus odvratna re. Zvui kao tanka, duga Na frontu ste ga dobili? pita lekar.
Ludvig potvrdjuje glavom.
Zato se niste odmah leili?
Nisam znao ta je. Nikad nam nisu o torne govorili. A i pojavio se mnogo kasnije, i izgledao je sasvim bezazlen. Zatim je nestao sam od sebe.
Lekar vrti glavom, pa ovla primeti Da, to je nalije medalje.
Ja bih ga najradje klepnulo stolicom po glavi. ta on zna kako je kad se dobiju tri dana dopusta za Brisel, i kad se iz jama, povraanja, blata i krvi veernjim vozom stigne u grad sa ulicama, fenjerima, svetlou radnjama i enama, s pravim hotelskim sobama i belim kadama, u kojima se moe brkati i zgrebati prljavtina, s Iakom muzikom, terasama i uhladjenim tekim vinom ta on zna koliku dra ima ve plavo isparenje sutona u kratkim tenucima izmedju uasa i uasa, koji su kao pukotine u oblacima, kao divlji krici ivota u kratkim razmacima izmedju smrti i smrti. Ko zna neemo li kroz koji dan visiti u bodljikavim icama sa izlomljenim kostima, i urlati, guiti se od edji, lipsavati Jo jedan gutljaj od toga tekog vina, jo jednom udahnuti, jo jedan pogled bacati u taj nestvarni svet boja u prelivima, snova, ena i uzbudljivog apata, rei, od ega e pretvara u crne fontane, od ega se rastvaraju godine blata, besa i beznadenosti u sladak, kliktav vrtlog uspomena i nada Sutra e ve dojuriti smrt sa topovima, runim granatam.a, bacaima plamena, krvlju i unitenjem Ali danas je tu jo ova nena koa, koja odie i mami kao ivot sam, koja neshvatljivo zavodi, tu su sene u potiljku tu meke ruke prti i seva, pada i struji, a nebo gori Ko e tada jo na to misliti da u tom apatu i omami, u tom mirisu, u toj koi moe da lei i ono drugo, ono to vreba, krije se i prikrada, eka lues Ko zna i ko eli da Lo zna, ko misli uopte dalje od dananjice sutra je moda ve svemu kraj Prokleti rat nas je nauio da vidimo i grabimo samo ovaj trenutak.
A sada? pita Ludvig. to pre poeti.
Onda odmah sada kae Ludvig mirno. Ode s lekarem u ordinaciju.
Ja ostadoh u ekaonici. Iskidah nekolike sveske Sedmice, u kojima sve sija od parada, pobeda i sonih fraza ratom zanesenih pastora.
204 205
	Ludvig se vraa. Ja mu apnuh	
	 Idi jo jednom lekaru, ovaj sigurno nita ne	
	Ovaj pojma nema.	
	On umorno od,mahuje, i utke silazimo niza stepe 	
	Dole, ne gledajui u mene, naglo se aprata	
	 Dovidjenja 	
	Ja ga pogled.ah. Naslonio se na ogradu i grevito 	11
	gao ruke u depovima.	
	 ta ti je? pitam ga uplaeno.	U gradu su za posle podne zakazali demonstracije.
	 Hou da idem odgovara on. 	Mesecima swda rastu cene, i beda je vea nego to je bila
		
		za vre ne rata. Plate rusu dovoljne da ovek nabavi ni ono
	 Onda mi bar daj apu kaem mu zaudj 	
		, to je najnunije, a esto se nita ne moe kupiti i kada
	Drhtavim usnama odgovori	
	,	imate novaca. Ali za.to niu bifei i lokali za igranje, a cve	urno sada ne eli vie da me se dotakne 	b
	 Si	i
	g	crna
	 	erza.
		talu pree
	Stoji kod ograde oprezan i tanak, u istom staw 	Ulicama krue grupe radnika trajkaa. S vremena na
	to je stojao naslonjen uz nagib rova, alosna lica i	vreme nastane guva. Govari se da je vojska na okupu u
	 tenih vedja,	
		kasarnama. Ali to se jo ne vidi.
	 Ah, Ludvig, Ludvig, ta rade to s nama! Zar 	Razleu se uzvici iveo i dole. Na jednom uglu
	do	
	Evo,	
	lupi	
	zvekane	
	k	
	,	neko dri gavoT. A zatim opet sve uuti.
	. 	
	g	
	nem, majmune,	
	te ne dota	
		
	te se, sto puta te se dotiem 	
	dovraga, ak i ridam, ja, magarac, pa	Polakv se pribliava kolona ljudi u izbledelim unifor	Gui me	
		
	,	mama s fronta. Podeljena je u grupe, sve u etvornim
	, 	
	obgrlim i pritisnem uza se, i oseam kako drhti 	
	sme je to kojeta Moda ga 	
	Ludvig	redovima. Napred nose velike bele table Gde je zahval	 Ah	
		
	,	nt otadbine?
	,	, Ratni invalidi gladuju
	sve e to urediti ona naoarka	.
	Smiri se sada	
	imam	
	,	Table nose oni to su izgubili po jednu ruku. esto se
	.	o
	a ja ga vrs,to drim. 	
	dra	
	 On dre	
		
	,	svru da vide ide li kolona a njima. Jer oni su najbri.
	,	
	,	
	. 	
		Za njima idu ljudi sa ovarskim psima na kratkom
		
	.	kaiu. ivotinje nose o vratu crveni krst slepih. Paljivo
	, 	idu pored svojih gbspodara zastane li povorka, odmah
	a	snu, a slepi se zaustave. Psi sa ulice poneki put upadnu
		u kolonu, laju i mau repom da bi se igrali i guali s nji,ma.
		Ali ovi samo okrenu glavu, ne obazirui se ni na njuka		uje i lajanje. Dodue, ui su im uvek krute, paljivo nau		llene
	.	, i oi ive, ali idu kao da nikad vie nee trati ni
	i	skakati
		, kao da shvataju emu slue. Razlikuju se od svajih
		ugova kao milosrd
		t
		lih
		i
		i
		O
		d
		d
		ne ses
		re o
		vese
		n
		pro
		ava
		ca.
		a psi dugo i ne njukaju posle nekoliko minuta
		j
		i b
		u
		rzo se gube, tako da izgleda kao da bee od
		neega
		O
		
		.
		stao j
		e samo jedan grdan mesarski pas, sa iroko
		
		207
raskreenim prednjim nogama, i laje, polako, duboko tuno, sve dok povorka ne prodje mimo njega
t udnovato je svi su ovi ljudi u borbi oslepili i sto se kreu drukije nego oni to su slepi od rodjenja. Pokre su im ustriji, a utoliko i oprezniji, jo im nedo,ytg, sigurnost kao onima iz mnogih tamnih godina. U njitx jo ivi uspomena na boje, nebo, zemlju i suton. Kreu
a kao da jo imaju oi, nesvesno diu i okreu glave pogledaju onaga koji govori s njima. Poneki nose crt poklopce ili zavaje na oima, a veina je bez njih, kaa i su tako jo malo blie bojama i svetlu. Bleda rumen ve sjaji se iza njihovih oborenih glava. U izlozima se pt prve svetiljke. Oni, medjuti,m, ne aseaju na svojim el blagi i neni lahor veeri, polako idu u svojim gy, izmama kroz veiti mrak, koji se kao oblak iri oko, dok im se misli uporno i turobno veru po onim si. brojkama koje treba da im znae hleb, opstanak i zi a ipak ne mogu da to znae. U ugaenim komorama
r tromo se pokreu glad i beda. Bespomoni i puni st oni oseaju njihovu blizinu, ali ne mogu da ih vid preduzmu ita protiv njih, osim da u ovako velikoan polako idu ulicama i svo.ja mrtva lica diu iz mraka
I svetlost, sa nemom molbom da to vide oni koji jos ot videti.
Za slepima se redjaju jednooki, iskidana lica ranj u glaw, iskrivljena i nabrekla usta, glave bez nosa i donje vilice, cela lica pretvorena u jedan jedini oiljalE nekoliko rupa tamo gde su bila usta i nos. Ali, iznad te pustoi tihe, tune oveje oi to pitaju
Za njima se niu dugi redovi onih bez no ve imaju vetake udove, koji, pri hodu, koso izmiu i sa kripam udaraju o kaldrmu, kao da je ovek vetaki, od gvodja sa arkama. 8
Onda dolaze oni koji se tresu. Njihove ruke, odela, tela tresu se kao da jo drcu od uasa. Oni vie vladaju sobom, volja im se utulila miii i ivci se 1 nili pro.v mozga, oi su im tupe i nemone.
Jednooki i jednoruki guraju pred soboan, u pletenim kolicima s pokrivacem od votana platna, povredjene koji mogu da ive samo jo u tim kolici
nekolio njih vuku piitka runa kolica, kakva uporebljavaju s.olari za prenos postelja i sanduka. Na njima sedi samo jedan trup. Uopte nema nogu. To je gornji deo tela jednoga snanog oveka, i nita drugo. On ima temeljit potiljak i ircko, estito lice s velikim brcima. Mogao je biti upakive nametaja. Pored njega je tabla s krivim slovima, kcju je, verovatno, sam napisao I ja bih rado hodao, druoi. Ozbiljna lica sedi, samo se katkad odupre rukama odbaci malo dalje, da bi drttkije seo.
Iolcna se polako vue ulicama. Tii.na nastaje tamo kuda prlazi. Na uglu Kukaste ulice mora dugo da stoji. Tamo e podie nov veliki lokal za igranje, pa je ulica zakrena gomilama peska, kolima cementa, skelama, izmedju skela, iznad ulaza, ve plamte crvena elektrina slova Atorija, bife i restoran. Kolica s trupom stoje ba ispoci tcga i ekaju da sklone nekoliko gvozdenih ipki. Tamni r natpisa razliva se po njemu i boji mu lice, koje nemo posratra, sumorno i crveno kao da je nabreklo od neke uasne strasti i kao da e ovog asa prsnuti sa stranim krikom.
Ali kolona krenu dalje, i ono je opet li.ce upakivaa nameta,ja s bolnikim bledlom u bledom veeru, i zahvalno se osmehuje kad mu neki drug gurne cigaretu medju usne. Tiho prolaze grupe ulicama, bez uzvilca, bez ogorenja, pribrano, samo s jednom tubom, ne optubom oni znaju ko ne moe vie da puca, ne,ma mnogo emu da se nada. Oni e otii do gradske venice i tamo, verovatno, stojati neko vreme, nekakav sekretar e im neto govoriti, a onda e se razii i zasbno vraati u svoje sobe, u svoje teskcbne stanove, bledoj deci i sivoj bedi, bez mnogo nade Zatoenici sudbine koju su im drugi pripremili
to je kasnije, grad je sve nemirniji. S Albertom hodam ulicama. IVa svima uglovima stoje grupe ljudi. e razni. glasovi. Govori se da se vojska ve sukobila s radnicima demonstrantima.
Iz lcraja. Bogorodine crkve iznenada odjeknu puani Pucnji prvo pojedinani, a zatim itavi plotuni. Albert i la se pogledasmo pa bez rei krenusmo u pravcu pucnjave.
Povratak 14 2rt
U susret nam tri sve vie ljudi koji viu Donesite oruje, banda onih gadova puca!
Mi pourisma. Provlaimo se kroz grupe, probij se dalje, sada ve trimo, neko muno, opasno uzt djenje goni nas napred. Dahemo. Pucn.java se pojaa
Ludvig! viknuh a.
On tri pored nas. Usne mu stisnute, viline k isturene, oi hladre i napregnute, lice mu je opet kat ravu. I Albertovo. I moje. Jurimo za puano,m pucnjai kao za nekim sigrialom koji nas stravino privlai.
Masa ispred nas otstupa s vriskom. Mi se probija kroz nju. ene dre kecelje pred oima i bee. Razle urlik besa. Odvlae jednog ranjenika.
Stiemo na pijacu. Tamo se utvrdila vojska kod ske venice. Bledo otsijavaju elini lamovi. Pred st nicama mitraljez u pripravnosti. Trg je prazan samb ulicama koje se ovamo ulivaju tiska so svet. Bila bi lu ii dalje. Mitraljez vlada trgom.
Jedan ipak ide napred, sasvim sam. Iza njega masa iz ulinih creva, kljua oko kua i zbija se u gomilu.
Ali on je daleko ispred svih. Iz senke koju baca izbio je na meseinu nasred trga. Jasan, atar glas Natrag!
Onaj die ruke. Meseina je tako jaka da se di mu u tamnoj duplji usta blesnue zizbi kad poe da ga Drugovi a Utiao se. Njegov as je usamljen izmedju. C
cgromne gradske venice i senki, usamljen je na trgtE leprav golub. Drugovi, ostavite oruje! Zar ete pucati na
brau! Ostavite cruje i dodjite k nama!
Nikada mesec nije bio tako svetao. Uniforme na penicama gradske venice blede su kao kreda. Prour belasaju. Obasjana polovina crkvenog tornja je o6 od zelene svile. Kameni vitezovi na ulazu, sa kaci vizirom, bljetei iskau iz osenena zida.
Natrag, inae pucamo! uje se hladna nat Pogledam Ludviga i Alberta. To je bivi k nae ete! To je Helov glas! Neka napetost me da da prisustvujem kakvom pogubljenju. Znam Hel e pi
amna masa ljudi kree se u senci kua, koleba se i nrna. To traje itaw venost. Onda se sa stepenica dvojie dva vojnika s pukama i podjoe ka onome usamlje.om u sredini. ini nam se da je beskrajno dugo traalo dok su dospeli do njega, izgleda nam da tapkaju i mestu, po sivom glibu, kao svetlucave lutke od krpa s tukama spremnim za pucanje. Onaj ih mirno saeka. Kacla su stigli do njega, on poe iznova
Dru.govi
Oni ga uhvatie pod mike i gurnue napred. On se n, brani. Vuku ga tako brzo da sve posre. Tada se u pczadini zaerie uzvici, masa se pokrenu, itava ulica krem.z nolako, nepravilno napred. Jasni glas komanduje
Brzo riatrag s njime! Pucau!
Zaprati jedan plotun u vazduh. Onaj se iznenada otre, ali se ne spasava nego juri koso ka mitraljezu.
Ne pucajte drugovi!
Jo se nita nije desilo, ali masa, kad vide da onaj bez oruja tri dalje, i sama polako podje napred. Talasa se u jednom uskom ogra.nku du crkve. U narednom trenutku komanda poleti trgom, kao grmljavina prolama se tektanje mitraljeza i mnogostruko odjekuje od kua, a s fijukom i praslcom udaraju kurumi o kaldnmu.
Munjevitom brzinam sklonili smo se iza ispusta jedne kue. U prvi mah me ukoi neki gadan strah, kao nikada na frontu. Zatim se pretvori u bes. Video sam kako se onaj usamljen ovek okrenuo i pao napred. Oprezno virim iza ugla. Ba sada opet pokuava da se uspravi, ali ne moe. Ruke mu se polako oputaju, glava klonu i, kao da je beskrajno umoran, trup mu se sputa na kaldrmu, tada se razveza klupe u mo.me grlu i ja viknuh
Ne! Ne!
Otri krik moj stoji izmedju zidova kua. Osetih tada kako me neko gurnu u stranu. Ludvig Brajer ustaje i odlazl preho trga onoj tamnoj mrtvakoj gomii. Ja viknuh Ludvig!
Ii on ide dalje dalje Unezveren buljim za njim...
Natrag! ponovo odjekne kamarda sa stepenca gradslce venice.
210 21I
L,dvig zastade za trenutak, pa doviknu prema veni Zapovedaj te samo, porunie Hel, neka i dalje
		cau! r
		atim ode dalje i sagmi se pored onoga to lei
		
		zemlji.
	i	Vidimo kako jedan o vic naputa stepenice. Nesve
		
	,	se odjednom stvoismo ored Ludviga, i eekujemo on
	,	
		to dolazi i nosi samo pwcu kao oruje. 1Ve oklva n.
		od
		li bi
		i k
		d
		ga
		vu
		a
		easak, i.ako smo trojica ovde i mog
		Izteli, jer se njegovi vojnici ne bi usudili da pucaju
		straha da njega ne pogoe.
		Ludvig se uspTavi.
	v	 estiam vn. parunie Hel. Ovaj ovek je mrt,
		Ivlaz krvi tc isNod kaputa mrtvoga i kaplje u b9
		zde izmedju amenia kaldrme. Pored tanke i ute de
		ahli.zle iz rulava sulja se krv u lokvi, kaj
		ruke
		,
		Er
		crni oresijavaj.zi na mPini.
		 Rrajer carenadi se Hel. i
	e!	 Znate i i o e ovo? pita ga Ludvig.
		
		Hel ga gleda i drma glavarn. p
	, 	
	,	 TIaks Vaj..
		a nustiti da rnakne kae Hel
		1it
		
		eo sam,
				w.a
		koro amiljen
		t
		k
	 II	.
		a, s
		a
		nekoliko trenu
		 114rtav je odgovara Ludvig.
		Hel slee ramenima.
		 nastavlja Ludvig.
		dru
		j
	r	g
		e
		 Bio nam
		Hel ne odgovara. Ludvig ga hladno gleda.
		 Irasan zanat!
	,	Na to se Hel polenu i mirno izjavi
		l
		j
		 To nije vano. Vaan e samo ci
		Ludvig ga nrezivo pogleda.
		 Cilj otkad se vi izvinjavate? Cilj! Vama
		
		e da R
		zanimar,je ti tcne je sve. Povucite vae ljud
		i dalie pucali!
		Hel odmahnu nestrpljivo. r
		tra
		 Moji e ljudi ostati. Kad bi se povukli, su
		ate.
		i t
		o
		napali sa desetostrukom jainom. I sam
		imate vreme
		tl
		D
		e
		a
		pet minuta u posesti ua ulica.
		mrtvaca odnesete.
Diite ga kae nam Ludvig.
Zatim se jo jednom obrati Fielu.
Ako se sada povuete, niko vas nee napasti. Ako ostanete bie novih rtava. Zbog vas! Znate li to?
Znam odgovori on hladno.
Jo jedan asak stojimo jedan prema drugom. Hel nas Fo,natra redom. udesan je ovo trenutak. Neto se lomi. Cnda smo podigli i poneli labavo telo Maksa Vajla.
pred nama se otvorio irok prolaz. Lete krici Psi plaeniki! Krvava policija! Ubice!
Iz ledja Maksa Vajla kaplje krv.
Unesosmo ga u najbliu kuu. To je holandski bife. Vekoliko bolniara ve su tu i previjaju dvojicu koji lee nu parketu za igranje. Jedna ena s krvavem keceljom jei neprestano hoe kui. S mukom je zadravaju dok ne stignu nosila i lekar. Ranjena je u trbuh. Pored nje lei jedan ovek na kome je njegov stari vojniki koporan. Meta u je probio oba kolena. Pored niega klei i kuka njegova ena
Pa on nije nita uinio! Samo ie prolazio iuda! A ja am mu donela ruak! Samo ruak njegov
Pokazuje prstom na sivi emajlirani lonac,
Igraice holandskog bara zbile se u jedan ugao. Poslovodja rlara uzrujan i pita ne bi Ii se ranjenici m.ogli odneti i2a neko drugo mesto. Propae mu radnja ako se ponc priati o tome, Nijedan gost nee vie hteti da igra. Anton Derrut, u svojoj zlatno p,ortrskoj uniformi, ranjenikovim ustina prinasi ilau kanjala. Poslovodia ga zgranuto gleda daje mu znake. yl se Anton ne da zbuniti. Ranjenik pita
Ve uie li da u spasti noge? Ja sar soer!
Stiu nosia. Napolju opet prate puc ri skolmc. Vriska, galarr,a tresalr oina. istrasmo.
Razvalite haldrzu! vie nero zdara oijukom mediu kamenje.
Bacaju dole dueke, stolice i jedna deja kolica. Sa trga sevaju puciiji. Pozadi prti s... rova.
Gasi fenjer!
Jedan ovelc iskoei i razbi ga ciglom. Odmah se smrai. ILezole! ikne Albert.
On je. Pored njega je Valentin. Pucnji su ih sve pxj vukli kao opor. Kozole urla
Ernst, Ludvig, Albert, napred! Te svinje puca na ene.
Leimo po kapijama, kurumi zvide, Ijudi se dexi mi smo preplavljeni, zahvaeni, podivljali, pomahnitali mrnje krv prska po kaldrmi, opet smo vojnici, pozip nas je uhvatilo, s praskom i bukom huji rat nad na9 izmedju nas, u nama svemu je kraj, drugarstvo je ii etano mitraljezom, vojnici pucaju na vojnike, drugovit drugove kraj kraj
III
Adolf Beke je prodao svoju kuu i preselia se u grad. Kada je primio natrag svoju enu, izvesno vreme bilo
je dobro. Qn je radio svoj a ona svoj posao, i izgledalo je da e se opet sve srediti.
Ali selo je poelo da zucka. Kada je ena uvee prolazila sokakom, dobacivali su joj momci su joj se drsko smejali u lice ene su, sa jasnim smeranjem, sklanjale svoje suknje ispred nje. Nikada nita ena nije govorila Adolfu o tome. Ali je slabila i svakog dana bila sve bledja.
lino je bilo i sa Adolfom. Ako bi uao u krmu razgover bi prestao ako je posetio koga, doekivan je abunienim utanjem postepeno su se pomaljala prikrivena pitanja u pijanstvu su se javljale glupe primedbe, a posle njih se ponekad zaorio podrugljiv smeh. Nije znao ta da radi, jer zato bi, najzad, imao da polae raune selu o neem to je njegova lina stvar, a to nije shvatio ni sam pastor, koji ga je zlovoljno posmatrao iza svojih naoara kad bi proao pored njega. To ga je muilo. Ali ni Adalf nikad nije govorio o tome sa svojom enom.
Tako su jedno vreme iveli jedno pored drugog, sve dok se untovnici ne osmelie jedne subote i neto tee dobacie eni u Adolfovom prisustvu. Adolf planu. No na ga uhvati za ruku.
iIani, esto ine ta, pa skoro i ne ujem vie. Cesto?
Najednom mu bi jasno zato je postala tako tiha. Kao Pobesne skoi da uhvati jednoga od lajavaca. Ali su oni iezli iza zbijenih ledja svojih drugova.
Otili su hui i legli utke. Adolf je netremice gledao pred se. Zau tih, pritajen zvuk. ena je plakala pod jor
ganom. Moda je ona esto tako leala dok je on spav Tiho joj ree
Budi mirna, Marija, makar svi govorili.
Ali ona je i dalje plakala. Oseao se nemoCan i u, mljen. Neprijateljska pomrina bee iza prozora, a d, je umelo kao stare torokue. Paljivo stavi ruku eni rame. Ona ga pogleda suznih oiju.
Adolfe, pusti me da odem, onda e prestati sa tim Ustala je. Svea je jo gorela. Njena velika senka nj hala se po odaji, klizila po zidovima, a ona je bila sitna slaba pri malom svetlu. Sedela je na rubu postelje i mal se arapa i bluze. Zajedno s njom se maila i njena u1 novata ogromna senka, kao neujna sudbina, koja se crne zasede spolja uunjala kroz prozor, pa se groteskn izobliceno, podrugljivo ceri i sve njene pokrete prs uporedo s njome kao da e sada odmah da napadi svoju rtvu i odnese je u umni mrak.
Adolf skoi i brzo navue na prozore bele zavese muslina, kao da e time odvojiti nisku sobicu od na koja kroz crne etvrtaste rupe s pohlepnim oima bulju zuri unutra.
ena je ve navukla arape i maila se prsluka. Ad se tada stvori pred njom.
Marija
Ona pogleda gore i spusti ruke. Prsluk joj pade i oima ad bedn zemlju. Adolf ugleda jad u njen 1
stvora, jad pretuene ivotinje, sav oajniki jad onih k ne mogu da se brane. Obuhvati je oko ramena. Kako topla i meka! Kako mogu kamenjem da se bacaju na nj Zar nemaju oboje dobru volju? Zato ih tako nemilosrd drae i gone? Privue je sebi, a ona je poputala, pa x
t. obvila ruku oko vrata i poloila gla,ni na rame. Stojali tako, priljubljeni, u spavaicama, zebli su, oseali drugo i hteli toplinom svojom uzajamno da se iskupe, su seli na kraj kreveta i ragovarali malo, a kad su sen
opet zadrhtae pred njima na zidu, jer je stenjak kc goreo i plamen se gasio, povae Adolf enu nenim kretom natrag u postelju, a to je znailo ostajemozaJ iznova emo pokuati, i ree onda
Otii emo odavde, Marija.
To je bio izlaz.
Da, Adolfe, hajdmo odavde!
Zatim se baci na njega i tek sada poe glasna da plae. On ju je vrsto drao i stalno joj ponavljao
Sutra emo traiti kupca odmah sutra
I u vrtlogu namera, nade, besa i tuge uze je on, i oajanje postade ar, dok nije umukla i pla joj se stiao kzo u deteta, pa najzad nestao u iscrpenosti i blaenom disanju.
Svea se ugasila, senke su nestale, ena je spavala, ali Adolf je dugo jo budan leao u svome krevetu i razmiljao. Kasno u no probudi se ena i aseti da su na njoj arape lioje je navukla kad je htela da od. Svue ih i pogladi pre no to ih stavi na stolicu do kreveta.
Posle dva dana Adolf Betke je prodao svoju kuu i radnju. Uskoro zatim naao je u gradu jedan stan u zamenu. Nametaj su natovarili. Psa su marali ostaviti. Najtee mu je bilo rastati se od vrta. Nije bilo ba lako cii, i Adolf nije znao ta e jo ispasti iz toga. ena, medjutim, bee usdna i tiha.
Kua u gradu vlana je i mrana, ograde na stepenicarna prljave i obloene mirisom perionice, vazduh zaguSljiv od mrnje suseda i neprovetrenih soba. Ovde je malo posla ali utoliko vie vremena za razmiljanje. Njih dvoi ne mogu da se raspoloe. Izgleda kao da je sve po!o za njima.
d,f sedi u hujni i ne moe da shvati da nikako ne biva olje. Uvee, iad sede jedno prema drugon, peto prciaju novine i raspreme so, oko lue opet lrazrir.a sete i ve ga hvata nesvestica od oslukivanja i aazmiljanja. ena je povazdan zaposlena ona isti tednjak, lzid jo? on lae Hodi, Marija, ostavlja krpu i mirglu i Pilazi. niu, a kad je privue i sa oseanjem bedne usamljenosti apue joj savladaemo, ona klima glavom, ah ostae tiha i. nie tako vesela kao to bi on eleo. On ne zn, da to zasi od njega isto cao i od nje, da su se or razli za one etiri godine to nisu bili ajedno i da su sada postali teki jedno drugom, navaljuje na nju
Pa kai bar neto Ona se uplai i rado mu neto kae, Ali ta da govori? ta se krupno dogadja u ovoj kui, njenoj kujni? Kada dva bia doteraju dotle da moraju govoriti, onda nikada nee moi da se izrazgovaraju izglade ono to ih titi. Dobro je govoriti kada bdi sc, kad govor tee lako i ivo, ali ta mogu pomoCy. nestaln i nerazumljive rei kad je ovek u nesrei! One sano vie pogoravaju nesreu.
Adolf prati oima pokrete ene i vidi iza njih drut I
enu, mladu, veselu, enu iz svojih uspomena, koju moe da zaboravi. Sumnja iskrsava, i razdraen joj cuje Sigurno jo uvek misli na onog mangupa, je lii A kad ga ona na to pogleda razoarani,m aima i on uvi svoju nepravinost, ba zbog toga rije dalje Mora da tako, pre si bila sasvim drukija! Zato si se vratila? Mti gla si i kod njega ostati!
Svaka re boli i njega samoga, ali ko bi zbog utao! On govori i dalje, sve dok se ena ne sakrije u do slivnika, gde ne dopire svetlost, pa opet plae zalutalo dete. Ah, svi smo mi deca, zalutala, Iuda deca, uvek je no oko nae kue.
On ne moe da izdri to, pa odlazi, besciljno tu ulicama, zastaje pred izlozima a nita vdi, juri onari gde je svetlo. Tramvaji zvone, automobili zvide
njega, ljudi ga guraju, a ispod utih krugova svet fenjera stoje uliarke. Njiu stamenim zadnjicama,
se i hvataju pod ruku, a on pita Jesi li vesela? pa
s nji.ma, zadovoljan to e neto drugo videti i uti. posle opet tumara i zastaje, nee kui, mada bi odlazi u krme i napija se.
Tako ga ja nadjem, i sluam i posmatram kako mutnih oiju, teko izgovara rei i pije Adolf Be najoprezniji, najbolji vojnik, najverniji drug, koji je
gima pomaga.o i mnoge spasao. Tamo napolju, kada. svetlee rakete lebdele u vazduhu i ivci bili iskidani juria i smrti, esto mi je bio i zatita i uteha, i brat spavali smo jedan do drugoga u mokrim rovovim pokrivao me je kada sam bio bolestan. On je sve qa uvek je znao da pomogne A ovde visi u icama, r
rule i lice, oi su mu ve mutne Oajnikim glasom mi govori
Ernst, ovee boji da smo ostali napolju Tano smo bar bili zajedno
le odgovaram mu samo gledam svoj rukav, na keme e vide nekolike isprane crvenkaste mrlje od krvi. To je icrv Maksa Vajla, koji je ubijen po Helovoj komandi. Dotle smo doli. Opet je rat, ali drugarstva nema vie.
IV
Tjaden slavi venanje s konjskom kasapnicom. Rac nja se razvila u pravi zlatan majdan, i u toj razmeri rasla i Tjadenova naklonost prema Marihen.
Ujutru mladenci kreu na venanje u crnim lak ranim i belom svilom postavljenim koijama, razume s sa etvoropregom. kao to dolikuje preduzeu koje lcnja ivi. Vili i Kozole su odredjeni za svedoke. Vili za tu sveanu oriliku kupio bele rukavice od pram namuka. To mu je zadalo mnogo muke. Karl je pr norao da nabavi pola tuceta bonova, pa onda je poe traganje, koje je trajulo dva dana nijedna radnja ni imala Vilijev broj, Ali se isplatilo. Irreno bele kese, kc je najzad pronaao, delovale su velianstveno uz sve obojeni aket. Tjaden je Wraku, a 1arihen u beloj ha1 ni sa lepom i vencem od rnirte.
Neposredno pred odlazah u matiarsko zvanje sklapanja gradjanskog braka, desio se nezgodan slu Kozole stie i vide Tjadena u fraku, pa dobi nt grevitog smeha. Tek to se donekle povratio, pogle opet u stranu i spazi Tjadenove klempave ui kako, belasaju iznad visokog okovratnika, pa ponovo prsnu grohotan smeh. Nit.a ne pomae. On bi usred crkve zav tao i upropastio celo venanje, zbog toga, u pl njem trenutku, ja uskoih kao svedok.
Cela konjslca kasapnica sveano je okiena. Na uIs stoji cvee i mlade breze, ak i klanica je ovenana Je vinom, na koju i i.li. uz ovle oaohravanje, okaio ta Srdano dobrndoli!
Razume se da o ruku nema ni komada konje Najbolja svinjetina pui se u iuijarna, i ogromna tel peenica pred nama lei iseena.
Posle teleeg peenja Tjaden skide frak i okovratnik. Sada moe i Kozole bolje da priore, jer dotle nije smeo da pogleda ustranu, bojei se da e dobiti napad guenja. TVi se ugledasmo na Tjadena, i sada postade ugodno.
Posle podne tast proiea dokument po kome Tjadn postae suvlasnik rasapnice. Mi mu estitamo, a Vili oprezno unosi, sa svojim belim rukavicama, na svadbeni dar iresingani posluavnik s priborom od dvadesot lcristalnir akiskih aica, usto tri boce konjaka iz Karlove zalihe. Tast je tako tronut time da ponudi Viliju mesto pesovodje. Uskoro e negde da otvori restcran. Vili odlui da razmisli o tome.
Uvee dodje na asak i Ludvig. Po Tjadenovcj iz iitoj mol douo je u uniformi, jer Tjaden hoe da pckae svoj,r... da ima prijatelja pravog potporunika. Ali L.lviy u s kero ode. Mi ostali sedimo sve dok na stolu ne ostadoe samo kosti i prazne boce.
U pono odlazimo. Na ulici Albert predloi da odemc jo u afanu Greger.
Tamo je davno ve sve zatvoreno veli Vili. Ali Albert je uporan.
TMoe se ui odostrag. Kar1 zna prolaz.
rho od nas nema prave volje. Ali Albert navaljuje sve dolc ne popustimo. udim se tome, jer inae on uvel prvi eli kui,
Iaho je kod Gregera spreda sve mrano i iiho, upadnemo u silan promet, uavi okolo, preko dvorita. Greger je crnoberzijanski lokal tu se skoro svakog dana sedi do zore.
Jedan deo lokala sastoji se iz malih loa sa crvenim somotskim zavesama. To je vinsko odeljenje. Veina zavesa je navuena. Odatle se uje cika i smeh. Vili se kliberi i razvukao je usta od jednog do drugog uha.
Gregerov privatni burdelj!
Mi sedosmo vie napred. Kafana je dupke puna. Desno su stolovi javnih ena. Gde poslovi uspevaju, tu ceta ivotna radost. Zbog toga je dvanaest ena ovde skoro malo. Dodue, imaju konkurenciju. Karl nam po
		kazuje gospodju Nikel, bujnu, garavu pticu. Mu joj y,
		samo malen prigodan crnoberzijanac koji bi besumnj
		umro od gladi. Zato mu ona pamae tako to sa svaku
		njegovim ortakom redovno po jedan as sama pregovar
		u stanu.
	j	Oko svih stol.ova vlada uurbanost, ukanje doa
		tavanje, uorenje i graja. Goste u engleskom odelu
		novim eirima odvla.e u budake pridolice u koport
		ni,ma, bez okovratnika, tajanstveno se izvlae iz depov
		paketii i mustre, ocenjuju se, odbijaju, ponovo nud
		vade se belenice, u pokretu su olovke, s vremena I
		vreme odjuri neko na telefon ili napolje, a vazduha
		samo vrve vagoni, kilogrami maslo, haringe, slanin
		ampule, dolari, forinte, nazivi akcija, brojke.
		Odmah do nas ustro se raspravlja o jednom vagoi
	!	uglja. Karl samo odmahnu rukom.
	!	 Sve je to u vazduhu. Jedan je uo neto, dni
		posreduje kod tzeeg, ovaj nagovara etvrtog, jure n
		t
		iz
		
		t
		o
		a
		o
		kolo i prave se vani, ali retko kad ima ne
		To su samo potrkue koje bi rado da ugrabe neku p
		viziju. Pravi crnoberzijanski kneevi rade najvie s je
	i	nim do dva posrednika koje poznaju. Onaj debeli, t
	i	preko, kupio je jue u Poljskoj dva vagona jaja. Ta ja
		putuju sada za Holandiju, usput e biti
		kako kau
		,
		ije deklarirana, a onda e se vratiti kao svea pi1
		holandska aj a po trostrukoj ceni. Ovi ovde napred t
		kokainom ti zaradjuju, naravno, kolosalno. Levo s
		Diderih trguje samo slaninom. Takodje vrlo unosno.
		i V
		 Zbag tih svinja gladujemo mi sada re
		Karl ga uverava
	,	 I bez njih bi gladovali. Prole nelje drava
		
		ilo
		prodala deset buradi masla koje se sasvim ukvar
		er je jo ned
		B
		t
		k
		ar
		a
		o.
		duga stajanja. Sa itom je isto
		jer je
		e
		i
		f
	t	,
		g
		en
		no mogao kupiti nekoliko tovara za p
		u jednoj tronoj upi skroz pokislo i abudjalo se.
		 Kako se zove taj? pita Albert.
	.	 Barer. Julius Barer.
Je ou Deov8e? 5oD a jeote Ioe li du rdi s iozeY uIarl.
Albert potvrdjuje glavom. Ima li novaca?
Ko pleve izjavljuje Karl sa izvesnim respektom.
Pogledajte, dolazi Artur! viknu Vili smejui se. Na zadnjim vratima se pojavljuje kao kanarinac uti gumeni kaput. Nekoliko gostiju ustade i poleti na njega. Lederhoze ih odgurnu u stranu, pozdravlja pojedince pokroviteljski, pa prolazi izmedju stolova kao general. Zaudi me kako je njegovo lice dabilo tvrd, nep ijatan izraz, izraz koji mu ostaje i kad se smeje.
Pozdravi nas prilino sa visine. Vili se smeka. Sedi, Artur.
Lederhoze okleva, ali ne moe da odoli iskuenju da nam ovde, u svome carstvu, ne pokae kakva je sila sada. Samo na trenutak veli on i uze Albertovu sto
licu, koji je ba hodao po lokalu kao da je traio nekoga. Htedoh da podjem za njin, ali sam odustao, jer mislim da e samo na asak u dvorite. Lederhoze porui rakiju i poe da pregovara o deset hiljada vojnih izama i dvanaest vagona starea s jednim ovekom iji prsti sevaju od dijamanata, S vremena na vreme Artur baci pogled na nas da se uveri da li ga sluamo,
Albert, medjutim, prolazi du loa. Neko mu je neto priao, i on to ne mae da veruje, ali mu ipak celog dana lei u glavi kao daska. Proviri kroz prorez na poslednjoj loi zanese se za asak kao da ogromna sekira pada na njega, a onda povue zavesu ustranu,
Na stolu su ampanjske ae, pored njih kita rua, a stolnjak povuen i visi upola na zemlji, Iza stola skupila se na stolici jedna plavua. Haljina joj raskopana, kosa razbaruena dojke joj otkrivene. Devojka je ledjima okrenuta Albertu, pevui neki lager i udeava kosu pred Jednim malim ogledalom.
Luci! pozva je Albert promuklo.
Ona se okrenu i ukoeno ga gleda kao neku sablast. Grevito pokuava da se nasmei, ali joj trzaji na licu zamree kad primeti Albertov pogled uprt u njene gole dojke, Ne vredi lagati. Zastraena sakrije se iza stolice.
Alberte nisam kriva muca ona. On e i odjednom pone brzo da brblja Opio
me je, Alberte, uopte nisam htela, sve mi je vie sipao, niam vie nita znala, kunem ti se
Albert ne odgovara.
ta je to? upita neko iza njega.
arer se vratio s dvorita. Klati se i Albertu duya u ace dim od cigare.
ta je? Hteo bi malo mufte, je li? Mar, dale, 9 odavde! Albert stoji jedan trenutak pred njim kao oamu
en. Sa neverov.tnom jasnoom urezuje mu se u mou! zaobljeni trbuh, karirana ara mrkog odela, zlatni lana sata i iroko crveno lice.
U tom trenutku Vili sluajno podie poled sa na eg stola, odmars skoi, obori nekoliko njih, pa jurnu krov lokal. 4Ii je prekasno. Pre no to Vili stie, Albert je vt. drao u ruci voini revolver i pucao. Mi svi potrastn
r onarno. Barer je pokuao da se zakloni stolicom, ali ju digao iro do visine o,iju, a Albertov kurum zaria
se u elo na dva santimetra iznad taga. Jedva da je i na. anio oduvek je bio najboli trelac u eti, i godin i ve odlino rukue svcjirmojnir revolverom.
Barer se sruio nu pod. Noz mu se trzaju. Pa je bio smrtonaan. D2vojka cii.
Napolie! vie Vili, i zadrava goste koji n! grnue, Odvukosmo Alberta, koji nepomian stoji i g1
devojku. Odvedosmo ga kroz dvorite, pa ulicom, i
oblinjih uglova, do jednog mesta u mraku, gde sto dvoja teretna kola. Vili dolazi. za nama i zadihan Alber2u
Mora odmah nestati, jo ove noi! Albert ga gleda kao da se tek sada budi. Onda cslobodi, pa nemarno adgovarz
Batali, Vili Znam ja ta imam sad da u Jesi lud? obrecnu se Kozole.
Albert se malo zanese. Mi ga drimo. On nas gura od sebe, i tiho ovori, kao da je veoma umoran. Ne, Ferdinande Ko uini ovo, mora i ono d
a 224
Polako odlazi prema ulici.
Vili Lri za njim i govori mu. Albert samo vrti glavom pa zadje za ugao Mlinske ulice. Vili ode za njim a Kozole mu dovikuje
1reba ga silom odvesti. On je u stanju da ode u policiju!
Niislim da sve to nita ne vredi, Ferdinande, poznajem ja Alberta veli Karl zbunjen.
Ferdinand se dere
AIi od toga nee oiveti onaj ovek. ta mu to korisi? Albert mora otii!
utke sedimo i ekamo Vilija.
Kako je samo mogao da to uini? sa udjcnjem pita Kozole posle nekog vremena.
Vezan je bio za tu devojku objanjavam ja. Vili se vraa sam. Kozole skoi.
Je li otiao? Vili vrti glavom.
Otiao je u policiju. Nita se nije moglo. Pucao je skoro i na mene kad sam pokuao da ga odwem.
Dovraga!
Kozole spusti glavu na kolsku rudu. Vili se baci rv avu. Karl i ja se naslonismo na ogradu kola.
Kozole, Ferdinand Kozole jeca kao malo dete.
pratak 15
		 Kako je sa,mo mogao to da uini? On je uvek bio
		tako mirno dete
		Zrpce na njenom starakom eiru dru, maramica
		joj dre, crni ogrta dre, sva je samo drhtavi jad.
	, 	
		 Moda se to desilo zato to nema vie oca. Bilo
		na je tek etiri godine kad mu je umro otac. Ali uvek
		bee tako mirno, dobro dete
		
	V 	 Jo i danas je, gospodjo Troske dodadoh ja.
		Ona se uhvati za to, pa poe da pria o Albertovu
	! Jedan kurum je pao, jedan kamen se odvojio, j	detinjstvu. Mora da govori, ne moe vie da izdri,
		
	,	susedi su bili ovde, i poznanici, i dva nastavnika, i niko
	 na mrana ruka je zahvatila medju nas. Pobegli smo 	
	! pred jedne sene, ali smo trali u krugu i sena nas 	to ne razume
	sti la. 	 Nek samo dre jezik za zube. Svi su oni doprineli
	g	
	 Larmali smo i traili, okoreli smo i predaii se,	tcme.
	klanjali smo se i iskakali, zalutali smo i dalje jurili, 	Ona me gleda ne shvatajui to. A onda produi da
	 ali smo uvek oseali senu u potiljku i hteli jaj i 	pria kako je Albert prohodao, da nikada nije, kao dru		
	Mislili smo da ona juri za nama, a nismo znali da je 	ga deca, vikao, da je skoro i previe bio miran za mu	sobom vuemo, da je i ona, nema, uvek tama gd 	karca, a sada taka neto. Kako je samo mogao to da
	i mi da ona ruje iza nas na u nama u nama	uini?
		
	Hteli smo da zidamo kue, eznuli smo za vrto 	Pcsmatram je sa udjenjem. Ona nita ne zna o Al	jer smo hteli da vidi,mo mare i osetimo	bertu. Moda bi i s mojom majkom bilo isto. Majke mo	i terasama	
		
	,	gu samo da vole, to im je jedino razumevanje. Paljivo
	 a nismo mislili da su kuama potrebni temelji	
	 smo kao i naputena polja s jamama u Francuskoj.	je upozoravam
	su tiha kao i okolne oranice, ali u njima jo uvek	 Razmislite, gospodjo Troske, da je Albert bio u
		ratu.
	zatrpana municija sve dok ne bude ona iskopan 	Ona odgovara ne shvatajui vezu
		
	odnesena, plug je apasan i u opasnosti.	
		 Da
		da
		da
		...
	, w	...
	Mi smo jo vojnici, a to nismo znali. Da je Alb	...
		Zatim tiho upita
	mladost bila spokojna i bez preloma, nnoao tota.	 Taj Barer je sigurno bio zao ovek?
	Ovako	
	l	
		
		 Lopua je bio potvrdih ja bez oklevanja, jer
	o.	
	uva	
	i blisko raslo bi s njime i dralo ga i	
	n ni e nita imao kads	
	n	
	l	
	l	
	o o	mi to sada nije vano
	am	
	e	
	d utim sve bee po	
	J J	
		
		.
	 sva nj egova potitena mladost, sputana		vratio,	na klima glavom suznih oiju
	i potreba za damom i nenou bacila se slepo na	.
		 Tnae to ne bih mogla ni zamisliti
	e	On nije nikada
		
		.
	jadno bie, sa uverenjem da ga voli. I kada se	ni muvu poredio. Hans im je kidao krila
	msta	ali Albert ni		,
	milo, nije znao nita drugo nego da puca, 	ada. ta li e sada biti s njime?
		Ja e umiruem
	nije ni nauio. Da nije bio vojnik, imao bi mnogo	
	gih izlaza. Ovako, pak, nije mu ni zadrhtala k	
		 Veliko zlo mu se ne moe desiti. Bio je jako uzru	 nama je navikao da gadja.	o kao nuna odbrana.
	laham 1	lan
	b	is
	lb	
	a p	Ona uzd
	er	e.
	U Albertu mladiu sanjalici, u A	
	bavniku bio je jo uvek Albert vojnik.	 Hvala bogu. Kroja iznad na5 rekao je da e ga
	Utuena starica to ne shvata.	Pogubiti.
		
	226 	is. 227
	, 	
		 Iiroja je lud prasnuh ja.		 Sluajte, prokleti jare ako ovoj eni jo jednu
		 Da, planz starica. Jo je rekao da je A1		re kaete, u komade u vas isei. Upamtite to, junaino
	,	ubica, a on to nije i nikada nee biti, nije i nee biti!		konca i igle, pijaaro.
		 Toga u krojaa ja ve udesiti dodadah b		Pritom ga protresoh kao vreu s dronjcima, a krsta
				
		 Ne usudjujem se vie ni da izidjem iz kue, u		mu nabih na kvaku.
		stoji tu jeca ona.		 Ja u opet doi, pa u ti kasti izlomiti, valjiva
		 Ja u vas otpatiti, strina Troske kaem joj		peglarska droljo, prokleto meketalo!
	,f	Stigosmo do njene kue.		S tim reima mu svo ski odvalim
				 po nekoliko s leva
		 Eno ga opet apue uplaena starica i po		i desna.
		zuje na kapiju. 		Daleko sam ve otiao kad on zakreta za xnnom
				
	Et	Ja se ukzutih. Ako sada zucne togod, sabiu ga	.	 To e doi pred sud! Stae vas najmanje sto ma	!	zemlju, pa ma deset godina sedeo u buvari zbog		raka.
				
	y	Ali on nam se skloni s puta, a ista tako i dve ene		Ja se okrenuh i podjoh natrag. On nestade.
				
		prodaju zjala s njime.		
	 	Albertova mati u stanu mi pokazuje jednu		
				
		Hansa i Alberta iz mladosti. Pri tome opet pone		Georg Rae ui prljav i neispavan u Ludvigovoj sobi.
		plae, ali odmah i prestade, kao da se stidi. Stare		U novinama je proitao vest o Albertu, i odmah je doao.
		su u tame kao i deca brzo im navru suze. ali		 Moramo ga izvui veli on.
	i	usahnu.		Ludvig podie pagled.
		Na hodniku me pita		 Kada bi imali pola tuceta razboritih mornaka i
	,			
	 	 Ima li dovoljno da jede?		jedan automobil, nastavlja Rae moralo bi nam
				
	 	 Sigurno ima odgovorih joj. Karl Bregex		uspeti. Najbolji trenutak bio bi kad ga sprovode u sud	, I	o tome voditi brigu. Taj moe dovoljno da dobije.		sku salu. 8koimo medju njih, napravimo guvu, a dvo				
	i 	 Imam jo malo palainaka. Njih tako rado 		jica s Albertom odjure do automobila.
		Da li mu sW em odneti!		Ludvig je sluao jedan trenutak. Onda zavrti gla	r	 Pokuajte savetujem joj. Ako vam dozv		vom.
		isi		
		t		 Ne ide to Georg
				Samo bi nakodili Albe
				t
				k
	 	i n		.
		recite mu jednostavno Alberte, ja znam da		r
				u a
				o
				ne uspe. Ovako bar ima nade da e se nekako izvui
				No
	 	Vie mu ne govorite.		.
				to e na man e
				J Ja bih odmah bio s vama Ali Al		Ona klima glavom.		bert
				njega ne bi mogli povesti. Nee on
				.
	 i 	 Moda se nisam dovoljno brinula o nJu		 Onda moramo i prema njemu upotrebiti silu
				objanjava Rae posle nekog vremena. Mora izii
	 	Hans nema noge 		ma
				,
	a 	Ja je teim, a ona se i dalje jada.		.
				pri tome i ja nastradao
		 Siromah deran, sada sedi sasvim sam 		
				Ludvig ne odgovar a.
		Pruih joj ruku.		
				 I ja mislim da to ne bi vredelo, Georg kaem
		 S krojaem u ve govoriti. Ostavie vas on		ja.
				 Sve kad bi ga i oteli, odmah bi se vratio. Skoro je
	,	miru		pucao na Vilija kad je ovaj hteo da ga odvue
		.		.
	,t.			
		j p		Rae podboi glavu rukom. Ludvig e siv i oronuo.
		Kro a e jo pred ka i om. Glu o i prosta maZ		aj
		mu		i
		bi		
		ca		n
		djansko lice. Podmuklo me gleda, a gu		ki izjavljuje
				
		spremna da pone torokati za mnom. Uhvatih ga 	u	
			,	 ini mi se da sma svi mi izgubljeni.
Niko ne odgovara. Mrtvi muk i briga lebde u sobi ra Dugo jo sedim sam kod Ludviga. Glava mu je piy.
duprta rukama. Sve je uzalud, Ernst. Mi smo propali, sve se dalje vrti kao da nije bilo rata. Nee proi mnoga mena a nai e naslednici u kolskim klupama s poui! nim oima sluati prie o ratu, i alie, u dosadi kolk to nisu i oni uestvovali u njemu. Sada ve jure u fraj kore vre politika ubistva sa nepunih sedamna godina. Tako sam umoran, Ernst
Sedoh do njega i obvih mu ruku oko uskog ramenv Ludvig
Neuteno se smeka, pa tiho nastavi
Pre rata sam imao jednu, kako se kae, dja ljubav, Ernst. Pne nekoliko nedelja ponovo sam sreo
devojku. Izgleda mi da je postala jo lepa. Bilo mi kao da je u tome biu uskrslo ono vreme od pre rata. tim smo se ee vidjali i najednom sam osetio.
Spusti glaw na sto. Zatim e polako die, a oi zamrle od bola.
v Sve to nije vie za mene, Ernst Ja sam tI stan... LTStade i otvori prozor. Napolju je topla no sa b
brojnim zvezdama. Pogruen gledam nepomino preda Ludvig dugo gleda napolje. Onda mi se okrenu Sea li se kako smo s jednom knji.gom Aj
dorfa plandovali nou po umi?
Brzo mu odgovorih, srean to je doao na dru a misli.
Da, Ludvig Bilo je pozno leto. Jedared I pri tome uhvatili jea.
Zategnutost lica mu poputa.
I mislili smo ve da emo napraviti avanturu potanskom koijom, potarskim rogom i zvezdama Sea li se kako smo hteli da kidnemo u Italiju?
Da Ali ona potanska koija nije dola, a voz nismo imali novaca. Ludvigovo lice postaje vedrije, izgleda skoro i stveno, toliko je vedro.
Zatim smo itali Vertera nastavi an. 230
I vino pili potseam ga ja. On se smeka.
I Zelenog Haj nriha smo itali Sea Ii se kako smo aputali o Juditi.
Ja potvrdjujem glavom.
A posle si Helderlina voleo vie od svakoga drugog.r
Cudan mir je ovladao Ludvigom. Govori tiho i meko.
Kakve smo sve planove imali, i kaka smo hteli da postanem plemeniti i dobri, A postali smo, kasnije, sasvim bedni psi, Ernst
Da, kud se ono delo potvrdjujem ja zamiljeno.
Stojali smo na prozoru priljubljeni jedan uz drugog. Vetar se zapleo u trenjama. One tiho ume. Jedna zvezda pade. Otkucava dvanaest asova.
Hajdemo spavati. Ludvig mi prui ruku. Laku no, Ernst Prijatan san, Ludvig,
Kasno u no lupa mi neko na vrata. Digoh se zbunjen.
Ko je to?
Ja, Karl! Otvaraj! Skoih.
On ulete. Ludvig
Ja a privukoh k sebi. ta je s Ludvigom? Mrtav
Soba mi se okrenu. Padoh nauznak na postelju. Lekara!
Karl tresnu stalicu o zemlju da sve prti.
Mrtav je, Ernst Presekao kucavicu
Ne znam kako sam se obukao. Ne znam kaxo sam stigao onamo. Iznenada se stvorila preda irmom soba, bletava svetlost, krv. nepodnoljivo bleskanje kvarceva
i ljunaka, a ispred njih, na stolici, beskrajno umo tanka, oronula prilika, uasno bleda, iljasto lice s zatvarenim ugaslim oima
Ne znam ta se deava. Mati mu je tu, Karl je larma je tu, neko mi govori, razumem da treba a ovde, shvatam da hoe nekoga da dovedu, klimam vom, skupih se u ugao divana, vrata kripe, ne da se pomaknem, ne mogu da govorim odjednom doh sam s Ludvigom i gledam ga
Karl je bio poslednji kod njega. Naao ga je
i skoro raspoloena. Kada je Karl otiao, Ludvig je dio svoje stvari i neko vceme pisao. Onda je pri stolicu do prozora i stavio lavor s toplom vodom na pored stolice. Zakljuao je vrata, seo na stolicu i sekao ile u vodi. Bol je bio neznatan. Video je kako e krv, video je sliku na koju je esto pomiljao pzis da istee iz tela ta mrska, atrovana krv.
Soba mu postade potpuno jasna. Video je knjigu, svaki ekser, svaki refleks mineralne zbirke, renilo, boje, oseao je da je to njegova soba. Nametn mu se, uwkla mu se u dah, srasla je s njime. Onda
se opet udaljila. Postala je nejasna. Pojavie mu se sli iz mladosti. Ajhendorf, ume, enja za zaviajem. U mirenju bez bola. Iza uma se pojavljivala bodljika ica, beli oblaii rapnela, eksplazije tekih granata
ga vie nisu plaili. Bili su prigueni, skoro kaa z.. zvona. Brujanje zvona se pojaavae, ali ume ostad Zvonilo mu je u glavi tako jako kao da e prsnuti.
tom se i smrkavalo. Onda brujanje posta tie i vee uwe kroz prozor, a oblaci mu doplovie pred noge. leo je da vidi jednom u svom ivotu flaminge. i sada 3f znao to su flaminzi s velikim ruiastosivim krilim mnogo ih je, itav klin, zar nisu jednom divlje pa letele u klinu prema jako crvenom mesecu, crvenom kR bulke u Flandriji? F. edeo se sve vie irio, ume dublje tonule, rek i ostrva blistali srebrnasti sjaje ruiastosiva krila sce ie uzletala, i vidik je sve bivao more Ai re iznenada probi kroz g!o 1 1
dan vreo crni krik, a iz mozga se poslednja misao izli u svest koja se gubila strah, spas, podvezati Pokuao je da ustane, da izdidme ruku telo se trzalo, ali je bilo preslabo. Kruilo je i kruilo, pa nestalo, a ogromna ptica sasvim se tiho pribliavala, polako maui tamnim krilima, pa onda ih neujno sklopila nad njim.
Jedna me ruka gurnu u stranu. Opet ovde ima sveta, uzimaju Ludviga, ja odgurnuh prvoga, niko da se ne dotakne Ludviga, ali mu onda najednom ugledah lice sasvim svetlo i hladno, izmenjeno, strogo, strano ne poznajem ga vie i posrem natrag, napolje.
Ne znam kako sam dospeo u svoju sobu. Glava mi je nrazna, a ruke mi lee nemone na naslonu stolice.
O, Ludvig, neu vie. Ni a neu vie. A i ta u dalje ovde? Mi ne pripadamo vie ovamo. Koren nam je iupan, sagoreli smo, umorni smo, zato si otiao sam?
Ustanem. Ruke su mi vrele, ai mi gore. Oseam da imam groznicu. Misli mi se brkaju. Ne znam vie ta inim. Sapuem Dodjite do mene dodjite i po mene!
Zubi mi cvokou od hladnoe. Ruke su mi vlane. Teturam se napred. Veliki crni koluti krue pred majim oima.
Odjednom se sledih. Zar nisu kripnula vrata? Nije li zalupio prozor? Jeza me prodje. Kroz otvorena vrata vidim u mojoj sobi, na zidu pored violine, moj stari injel. Pridjem mu oprezno, na prstima, da ne bi nita primetio, prikradem se tom sivom kaputu, koji je sve razbio, i mladost i ivot na trgnem ga, hou da ga bacim, ali ga iznenada p.rebacim, oblaim, i oseam kako me kroz kou osvaja, rce mi besomuno bije, visoko u grlu tada neki zvonki zvuk razbi tinu, ja se Lrgnem i okrenem, uplaim se i pribijem uza zid
U mutnoj svetlosti otvorenih vrata stoji jedna sena. Nie se i lebdi, primie mi se i mae mi, po avl u e se s, lice s tamnim dupljama, i izmedju njih japi irok prod,r usta koja mukIo govore je li mogie? Val
232 233
ter apuem ja, Valter Vilenbrok, poginuo u avgu stu sedamnaeste kod Paendela da li sam poludeo Snivam li? Jesam li bolestan? Ali za njim se gura ve dru.gi, bled, iskrivljen, pognut Fridrih Tomberge, kc me je kod Soasona komad granate razmrskao ledja do je sedeo na stepenicama podzemnog sklonita. I, evo, tj ska se unutra mnotvo sena, s mrtvim oima. I, evo, sat lasne, vratile su se i pune sobu Franc Kemerih, a.t putiran u osamnaestoj godini svojo i posle tri dana iz toga umro Stanislav Kacinski, koji vue noge, sa klc nulom glavom iz koje tee tanak mlaz Gerhard Fela kamp, raskinut minom kod Ipera, Paul Bojmer, u oktobru 1918 Hajnrih Vesling, Anton Hajncm,ao Haje Vesthus, Oto Mates, Franc Vagner sene, sen duga povorka, beskrajan niz Lepraju se unutra, s daju na knjige, veru se uz prazore, pune sobu.
Ali se iznenada rasturi uas i udjenje u meni Polako se izdigla jedna jaa sena, puzi kroz vrata aii, pirui se rukama, oivljuje, kosti joj srauju, a za njof se vue jedno telo, blete mu krenobeli zubi iz crn lica, sevaju ve i oi u dupljama propeo se kao ui ski pas i uvlai se u sabu, ka meni en.gleski kapet, iza njega se vuku i ute uvijai. Jednim mekim 9 zajem baci se u vis i prua prema meni zgrene ake a viknem Ludvig! Ludvig! Pomozi mi, Ludvig!
Dograbim knjige sa gomile i bacim ih prema tj rukama. Rune bombe, Ludvig! jeim ja, dohvati akvarijum sa police i tresnem ga o vrata, a on se s pt skom raspsne Ali onaj se samo cereka i pribliu Zatim bacim sandue s leptirima, pa violinu, dohvatal stolicu i tresnem po tom cerekanju, derem se Ludvlq Ludvig jurnem na nje,ga, provalim vrata, stolica 1x! sne, jurim dalje, iza mene uzvici, zaplaeni uzvici,r zasopljeno dahtanje je jae, blie meni, gons me, sti, na ulicu, oseam u potiljku njegov pohlepni dah, juri kue se liuljaju. Upomo! Upomo! Trgovi, drve! jedna kanda na mome ramenu, stigne me, urlam, em, posrem, uniforme, pesnice, buka, munje i po grmljavina mekih bradvi, koje me obaraju na zemlju
SEDM! DEO
x. I
		Da li su godine prole? Ili su to bile samo sedmice.
		Kao magla, kao daleka oluja visi prolost na horizontu.
		Dugo sam bio bolestan, i uvek kadgod je groznica popu		stila, nada mnom je bledo brino lice moje majke. Zatim
		je napustila velika klonulost koja mi je oduzela sw tvr		dou, budno spavanje u kome mi se rastvorie sve misli,
		malaksavo predavanje tihom toku krvi i toploti sunca
		Lvade blistaju u sjaju poznog leta. Leim na liva	v	di Vlati su iznad lica, savijaju se, ine sav svet, m		ega nema sem blagog njihanja po ritmu vetra. Tamo
		gde amo trava raste, vetar ima tihi zujav zvuk, kao ko		sa u daljini a tamo gde ima i kiseljaka, zwk mu je tam		rji i dublji. Da bi ga uo, ovek mora dugo i mirno le		ati i prislukivati.
		Zatim oivljuje tiina. Siune bube s crnim krili		ma. sutim crvenim takama, sede gusto jedna do dru		ge na vlatima kiseljaka i njiu se zajedno sa stabljika		ma. Bumbari zuje iznad deteline kao mi avioni, a jed		na usamljena bubamara uporno pue do najvieg vrha
		jedne rusomae.
		Jedan mrav stie do moga zgloba na ruci i nestade
		u tuneiu rukava mog kaputa. Vue za sobom komadi
		sue vrave, koji je mnogo dui od njega. Oseam lko
		golicanje na svojoj koi, i ne znam da li mrav ili tN		ka vue taj komadi ivota na mojoj ruci i budi m,lu
		Jeu? Ali onda dunu vetar u rulcav i oseam da svako
		milovanje Ijubavi mora biti grubo prema ovom daku na
		koi.
		 eptiri, predani vetru kao da plivaju po njemu,
		njiu se kao bela i zlatna jedra nenog vazduha. Spu		tau se na evetove, a onda, kada ponovo otvorim oi,
		vidim kako va leptira mirno sede na mojim gnidi.ny
		jedan kao uti list sa crvenim takicama, a drugi ras
		Ijen, sa ljubiastim paunovim okcima na tamnosmedjei
		somotu. Belezi leta. Diem, sasvim polako i tiho, pa ipa
		im moj dah pokree krila, ali oni ostaju na meni. Svetl
	,	nebo visi iza trave, a iznad cipela mi lebdi jedan konji
	, 	zujavih krila.
	!	Bela svila, pauina, treperave niti babljeg leta lelL
		jaju se vazduhom. Vise na peteljkama i liu, vetar
		dogni, vise mi nad rukama i odelom, sputaju mi se
		lice i oi, pokrivaju me. Telo moje, domalo jo moje, pr
		tapa se u livadu. Granice mu se rasplinjuju, nije vii
	,	odvojeno, svetlost mu rastvara konture i na ivicama pr
		inje da biva nejasno.
		Po koi cipela razliva se dah trave, u vunene poa
	,	odela prodire disanje zemlje, kroz kosu mi lahori uzni
		
	,	mireno nebo vetar a krv mi bije u kou, uzbudjei
	,	susretam sa onim to spolja prodire, vrhovi ivaea 9
		
	,	uspravljuju i podrhtavaju, oseam ve nog leptira s
	tr	
	,	svojim grudima, i hod mrava odjekuje u udubljenim pti
	 	
		storima mojih ila zatim se talas pojaava, krajnji i
	. 	por se rastvara, i samo sam jo humka bez imena, livad
		
	L	
	,J	.
	.	zemlja
	i	
		Neujne struje zemljine krue oko mne, i krW
	t	krui s njima, one je nose i ona uestwje u svemu. Ki
	a	
		toplu tamu zemlje tee ona, zajedno sa zvucima krist
	lr! 	
		i kvarca, u tajanstvenom je umu tee koja privl
		ljaju u uske po
		se sku
		d
		k
		i
		d
		l
		p
		e
		orenje, g
		j
		ce me
		ju
		kap
		izvire s njima izv
		ti
		i
		Z
	i 	a
		m
		zvora.
		koji trae svoj put do
		u irlu
		l
		b
		l
	I 	a
		a,
		esku o
		u potoiima je i rukama, u b
		b1
		moru i vlanosrebrnastoj pari, kaju sunce privlai o
	!	cima krui i krui, sve vie uzima od mene i nosi
	,	bom i sliva to u zemlju i u podzemne struje, i polakc
	ii	i
		7e
		t
		.
		er
		bez bola nestaje telo, otilo je, samo su jo ma
		omoti ostali, postalo je sliv u podzemne izvore, aF
		bez g1
		t
		b
	 	o
		o
		trava, vetar to arlija, lie to umi, ne
		cvetovi
		bru.ji. Livada se primie, cvee nie iz nje,
		njiu nad njom, ja sam utanuo, zaboravljen sam, ras
		en u bulke i ute barske ljutie, iznad kojih se lepta
		leptiri i konjici
Najtii pokret najblai drhtaj Je li to poslednje kolebanje pred kraj? Da li su to bulke i travke? Ili e to samo uborenje u korenju drvea?
Ali pokret se pojaava. Postaje ravnomerniji, pre1azi u disanje i bilo, dolazi talas za talasom i odliva se natrag natrag iz reka, drvea, lia i zemlje Iznova poinje kruenje, ali ne odnosi nita, no donosi ovamo i cstaje ovde, i postaje jeza, oseaj, pipanje, ruke, telo omot nije vie prazan slobodno, lako i poletno plavi zemlja opet moje telo otvaram oi
Gde sam? Gde sam bio? Jesam li spavao? Jo oseam tajanstveni spaj, prislukujem i ne usudjujem da se maknem. Ali on ostaje, i sve jaa je srea i lakoa, lebdenje i zraenje leim na livadi, leptiri su odleteli i sve dalje lete, kiseljak se njie, bubamara je dostigla svoj vrh, bablje leto visi mi na odelu, poletni oseaj ostaje, ispunjava mi grudi, oi, ja pokrecem ruke kakva srea! Podignem kolena, sednem, lice mi je vlano sada tek oseam da plaem, smueno plaem kao da je mnogo tota prolo
Neko vreme sam se odmarao. Onda sam ustao i krenuo u pravcu groblja. Do sada nisam bio tamo. Od Ludvigove smrti danas sam prvi put smeo da sam izidjem.
Sa mnam je pola jedna stara ena da mi pokae Ludvigov grob. Lei iza bukove ivice, i po njemu je zasadjen zimzelen. Zemlja je jo svea i ini humku, na kojoj lei nekoliko uvelih venaca. Zlatna slova na trakama ve su izbledela, ne mogi da se proitaju.
Pomalo sam se bojao da dodjem ovamo. Ali ovaj mir je bez strave. Vetar arlija iznad grobova, septembarsko zlatno nebo blista iza krstova, a u granju platana peva kos.
O, Ludvig, danas prvi put oseam neto kao zaviaj i mir, a sebe nema ovde. Jo ne smem to da verujem, jo to smatram slabou i umorom. Ali jednom u se moda predati tome, moram moda samo ekati i utati, a ono e nar,1 onda samo doi, moda nas zaista samo nae telo i zemlja nisu napustili i moda treba samo njih da osluktijemo i njima da se povinujemo.
238 239
O, Ludvig, traili smo i traili, lutali i padali, za ciljevima i spoticati se o sebe same, i nismo nali, oa
i ti si se slomio. A sada, lahor sa livade i veernja kosa zar da nas trone i vrati zaviaju? Zar moe ob E na horizontu i drvo u leto imati veu silu nega t,o volja?
Ja ne znam to, Ludvig. Ne mogu jo da veruje er sam ve bio bez nade. Ali mi i ne znamo ta ztf lredati se neem, i ne poznajemo tu mo. Mi znama sa1 silu.
j I kad bi to bio put, Ludvig, emu e mi on sada bez tebe
Vee se polako sputa iza drvea. Nosi opet ne i alost. Moj ukoeni pogled uprt je u grob.
		
		kripe lcoraci po ljunku. Pogledah gore. To je Ge
		Rae. Brino me gleda i zove da podjem kui. r.
		 Dizgo te nisam video, Georg. Gde si bio?
		tam ga. I,
	.	On odmahnu neodredjeno.
		 Pouavao sam s bezbrojnim pozivima
	E	 Zar nisi vie vojnik? pitam ga zaudjeno
	 	 Nisam odgovara on otro.
		Putem izmedju platana dolaze dve ene u crn
		Nose zelene kantice za vodu i poinju da zalivaju c
		e na jednom starom grobu. Slatki miris rezede i t
		eboja dopire do nas. Rae podie pogled.
		 Mislio sam, Ernst da u tamo nai deli dru
		stva. Ali sam naao samo jo podivljali oseaj pP
		sablasnu karikaturu rata. Ljude koji misle day
		nosti
	e	,
		spasti otadbinu ako sakriju nekoliko tuceta puaka CE
		cire koji su ostali bez hleba i ne znaju ta da p
	 	uestvuju u svim nemirima veite najamnike, ko3x
		t
		u 8
	.	e
		izgubili svaku vezu i prosto se strae da se vra
		djanski ivot. Poslednji, najgori talog rata. Bilo je i
		koliko idealista, itav opor radoznalih, avantura
		
		A svi su razdraeni, ogoreni, oajni i
		nih mladia
		.
		jamno nepoverljivi. Da, i onda
		?1Q
iv exo vreme uti i nepomino gleda preda se. Sa strane mu posmatram lice. Nervozno je i iskidano, a oi mu lee u dubokom zasenku. Tre se.
Zato da ti ne kaem, Ernst Dugo sam premiljao o tome. Jednoga dana imali smo okraj. Rekoe nam protiv komunista. Ali posle sam video mrtve radnici, neki jo u starim injelima i cokulama s fronta, bivi drugov i. Onda pue neto u meni. Jednom sam iz mog aviona zbrisao pola ete Engleza, nimalo se nisam uznemiric, rat je rat. Ali ovi mrtvi drugovi u Nemakoj pobijeni od bivih drugova svreno, Ernst.
Moram da mislim na Vajla i Hela, i potvrdjujem glavom.
Iznad nas poe da peva jedna zeba. Sunce se kloni zahodu i sve pozlauje. Rae grize cigaretu.
Da, i onda onda nam, pasle toga, najednom nedva
stadoe coveka. Rekoe nam da su hteli da izdaju stovarite. Nou, u umi, drugovi. su ih bez isledjenja pretukli kundacima. To su zvali tajnim sudom. Jedan od tih ubijenih bio mi je podoficir na frantu. Dua od oveka. Onda sam sve bacio dovraga.
Pogleda me, pa nastavi
Eto, Ernst, iz onoga se rodilo ovo A onda kad smo mi poli kakva volja i zanos bee!
Baci cigaretu.
Dovraga. kud se sve to delo!
Zatim, posle nekag vremena, tiho dodade
Ernst, hteo bih ja da znam kako je moglo iz onoga nastati tako neto
Ustali smo i polikroz platane ka izlazu. Sunce se igra u liu i treperi po naim licima. Sve je tako nestvarnoi to o emu govoTimo, i meki, topli vazduh poznog let.a. I kos, i hladni dah uspomena.
A ta radi sada, Georg? pitam ga. Odbiia u hodu tapom runate cvetove ikova.
Sve sam ispitao, Ernst pozive, ideale, politiku. Ne spadam ja tamo. Svuda korupcija, nepoverenje, ravnodunost i bezgranina sebinost.
Ja sam se umorio od hoda, pa smo seli na jednu klupu na Manastirskom Bregu.
Pratak 16
Gradski iornjevi svetlucaju zeleno, krovovi se a iz odaka se izvija dim. Georg pokazuje dole
Kao pauci vrebaju oni tamo u svojim kancela jama, duanima, zvanjima, spremni da jedan drugog i saju. A ta sve lebdi jo iznad toga porodice, udruen nadletva, zakoni, drava! Jedna paukova mrea izn druge! Zaista, to moemo nazvati ivotom, i moemo ponositi ako etrdeset godina gamiemo po tome. Ali frontu sam nauio da vreme nije merilo za ivot. Za? da gacam etrdeset godina? Godinama sam sve stavl na jednu kartu, a ulog je uvek bio ivot. Ne mogu sa igrati na pfenige i malo napredovanje.
Poslednju godinu nisi bio u rovu, Georg. Kod a jatiara je bilo moda drukije, ali mi esto mesecima smo videli ni jednog neprijatelja, bili smo samo topov hrana. Mi nismo nita stavljali na kocku mi smo sau ekali na svoj metak.
Ne govorim o ratu, Ernst. O omladini i dru stvu govorim.
Da, to je prolo odobravam mu. Georg nastavi zamiljen
Kao da smo iveli u staklenoj bati za brzo saz vanje. Ostareli smo. Ali dobro je kad ovek iasno vidi. alim nita. Samo zavravam. Svi su mi putevi zatvore Ostaje mi samo ivotarenje. Ali to neu. Hou da o nem slobodan.
Ah, Gearg uzviknuh ja. To to ti kae zn kraj! Ali mora ipak i za nas postojati jo neki poet Ja sam to danas osetio. Ludvig ga je znao, ali on je suvie bolestan
Georg mi stavi ruku na rame.
Da, da, Ernst, budi samo koristan Naslonih se na njega.
Kada to kae ti, zvui runo i prljavo. Ali iza mora da postaji jo jedno dragarstvo o kome mi sada nita ne znamo.
Rado bih mu rekao neto o tome to sarri mal osetio na livadi. Ali to ne umem estito da izrazim sei Sedimo i utimo jedan pored drugog.
A ta es sada, Georg? upitah ga posle izvesnog vremena.
On se smeka miljeno.
Ja, Ernst? Samo jednom omakom nisam poginuo, i to me ini pomala smenim.
Skidoh njegovu ruku sa sebe pa ga gledam netremice. On me umiruje.
Uskoro u opet malo da otputujem.
Igra se svojom palicom i dugo gleda preda se.
Sea Ii se ta je Gizike jednom rekao, tamo gore ti Zavodu? U Fleri je hteo natrag, zna. Verovao je da bi mu to pomoglo... On je jo uvek tamo gore. Karl je nedavno bio kod njega
Klimam glavom.
Gledamo na grad i dugi red jablanova pod kojima smo nekada podizali atore i igrali se Indijanaca. Georg je uvek bio kolovodja, i ja sam ga voleo, kao to samo mogu voleti deaci kaji su nesvesni toga.
Oi nam se susreu.
Old aterhend tiho veli Georg i smei se. Vinetu odgovorih isto tako tiho.
Ima li ja knjigu tvojih pogcdaka? pitam ga ja.
Ali, ovee, pa ona ima paasno mesto odgo cara Bruno s prekorom.
Izvadi je iz ormana i donese, pa prelistava sa uiva
II
to se vie pribliuje dan pretresa, sve ee mislj na Alberta. I jednoga dana iznenada ugledah pred sob jasno i razgovetno, zid od naboja, pukarnicu, puku nianskom spravom, i napregnuto Iice kaje iza nje hladj vreba Bruno Mikenhaupt, najbolji strelac bataljona, kt nikad nije promaio.
Skoih. Moram pogledati ta radi on i kako se sriae Visoka kua s mnogobrojnim stanovima. U stepeni curi vlaga. Subota je, na sve strane kofe, etke i ene zadignutim suknjama.
Otro zvono, suvie glasno za ova vrata. Neko otv sa oklevanjem. Pitam za Bruna. ena me uvodi. Mike haupt sedi na podu u koulji i igra se sa ericom, dec4 icom od nekih pet gadina, koja je svetla kao slama r
kosi ima veliku plavu traku. Od srebrne hartije joj je pravio reku i poloio ladjice od hartije. Na nekima su pupenja ad vate to su parobrodi, i u njima se vd i lutkice od celuloida. Bruno sa uivanjem pui lulu. e porculanskoj glavi lule vidi se slika vojnika koji u kleeem stavu, i natpis Vebaj oko i ruku za atac
binu! Gle, Ernst veli Bruno, pa pljesnu devojici pusti da se sama igra.
Odosmo u gostinsku sobu. Divan i stolica su od ert ncg plia, na naslanima lee ispleteni zastirai, a tako uglaan da pokliznuh. Sve e isto i na mestu. ke, sitni ukrasi i fotografije stoje na malom orman.u medju njima, u sredini, pod staklom, na crvenom som1 Brunova odlikovanja.
Govorimo o prolosti.
n em.
Leti je bilo najbolje, jer se uvee dugo videlo. Evo priekaj samo juni 18og etiri pogbtka u glavu, 19og tri, 20og jedan, 21og dva, 22og jedan, 23eg nijedan, pogrena prijava. Tada su, naime, oni psei sinovi neto primetili, pa postali oprezni. Ali, evo, pazi samo 26og, ba kad je dola nova smena, koja o Brunu pojma nije imala, devet pogodaka u glavu. ta veli?
On blista.
Za dva asa! Smeno je bilo. Moda otud to sam ih gadjao odozdo, u bradu, ali je tano da su kao jarci jedan za drugim iskakali iz rova do pojasa. A sada pogleciaj ovo 29 juni, 10,02 uvee, pogodak u glavu. Nije ala, Ernst, evo, vidi, imao sam svedoke, Lu stoji Potvrdjeno, podnarednik li. DeseL asova uvee, skoro u mraku uspeh, zar ne? Hej, drue, kakva su to vremena bila!
Reci mi, Bruno, molim te obratih mu se pitanjem. Istina je, sjajno si gadjao, ali sada Mislim nije li ti kadgod pomalo ao onih ljudi?
ta? zgranu se on. Ja ponovih to sam rekao.
Tada smo bili usred svega onoga, Bruno Danas ie sve drugaije!
Najzad odgurnu stolicu.
Pa ti si, drue, boljevik, je li? Dunost nam je bila! Zapovest! Kojeta
Uvredjen, knjigu svojih podataka uvi u svilenu hartiju i skloni e u arman.
Umirih ga dobrom cigarom. Pomiren, povue nekoliko dimova, pa mi pria o svojoj streljakoj druini koja se sastaje svake subote.
Nedavno smo imali bal. Bilo je besno, veruj mi! Uskoro e biti utakmica u kuglanju. Mora doi tamo, Ernst. LT tom je lokalu pivo kakvo sam retko gde pio. I a deset pfeniga krigla je jevtinija nego na drugom mestu. To ini dosta za jedno vee. Tamo je veselo i prijatno.
244 24S
Evo veli pokazujui mi jedan pozlaeni lanac pt sam kralj strelaca! Bruno I! ta veli?
Udje mu dete. Raspala se jedna ladjica. Bruno je ljivo opravlja i miluje dete po kosi. Plava traka u Onda me odvede do ormana u trpezariji, koji je
prepun svih moguih stvarica. Sve ih je osvojio na va rima, po streljakim atrarna. Tri pucnja staje samo liko groa, a ko pogodi izvestan broj prstenova moe i, brati sebi nagradu. Celog dana nisu mogli odvui Bru od, atre. Napucao je hrpu mekica, kristalnih inija, 1 stija, ibrika za kafu, pepeljara, lopti, ak i dve pletene si lice. Smeje se od zadovoljstva, i zavrava
A posle me vie nigde nisu putali da pridjem blizu, jer bih svu tevabiju postreljao do bankrotstva. tako ti je to to se naui, to se zna!
Idem mranom ulicom. Iz kapija izviru svetl.ost i si! ine. Bruno e se opet igrati sa svojom devojicom. Ota
e mu doi ena s veerom. Pa e ii na pivo. Nedeljom izii s porodicom na izlefi. On je prijatan ovek, dobar o i uvaen gradjanin. Nema ta da se prigovori, Nem.a govora!
A Albert? A mi?
itav as pre poetka pretresa Albertu stojimo u niku sudske zgrade. Srce nam estoko lupa pri ulasku. bert, bled i naslonjen, u optuenikoj klupi, gleda p! sebe. Hoemo oima da mu dobacimo Budi hrabar, bert! Mi te neemo izneve.riti! Ali on ne die pogled.
Poto su nam proitali imena maramo opet da na, stimo dvoranu. Izlazei vidimo u prvim redovima publ Tjadena i Valentina. Namiguju nam.
Jednog za drugim putaju svedoke unutra. Sa Vilij se naroito dugo zadravaju. Onda ja dolazim na red. i
pogled Valentinu jedva primetno klimanje glavam. bert je, dakle, dosad odbio da da iskaz. To sam i mis Rasejan, sedi on pored svog branioca. Vili je, medjut zajapuren. Budnim okom, kao kasapski pas, posmatra
dravnog tuioca. ini mi se da je ve bilo loma medju njima.
Polaem zakletvu. Zatim pretsednik poinje da me ispituje. Hteo bi da zna je li Albert ve ranije govorio 0 tome da e se obraunati s Barerom. Ja sam porekao to, a on je izjavio da je mnogim svedocima palo u oi kako je Albert bio udnovato miran i odluan.
Uvek je takav, odgovoria sam. Odluan? upade dravni tuilac. Miran doekah ga.
Pretsednik se nae napred. I u takvoj prilici?
Svakaka tvrdim a. On e bia miran i u sasvim drugim prilikama.
U kakvim drugim prilikama? pita dravni tuilac diui prst.
U orkanskoj vatri.
On spusti prst.Vili zagrokta od zadovoljstva. Tuilac mu dobaci besan pogled.
On je, dakle, bio miran? upita pretsednik jo jednom.
Isto tako miran, kao i sad odgovorih ljutito. Zar ne vidite da on, dodue, mirno staji avde, ali da se ipak u njemu sve kuva? Pa on je bio vojnik Tamo je nauio da u opasnim prilikama ne skae i ne die ruke k nebu kao oajnik. Inae ih ne bi imaa vie!
Branilac belei. Pretsednik me posmatra jedan trenutak, pa onda upita
A zato je odmah pucao? Nije bilo tako strano to je devojka s drugim ovekom sedela jednom u kafani.
Njemu je to bilo tee od pogotka u stomak. Zato?
Zato to mu je ta devojka bila jedino to je imao. Ia an ima i majku dobaci dravni tuilac.
S njom se ne moe eniti! odvratih.
A zato je ba marao da se eni? upita pretsednik, Zar nije premlad za to?
Ni za vojnika nije premlad. A hteo je da se oeni jer nije umeo da se snadje posle rata, uplaio se od samog
		sebe i od svojih uspomena, pa je traio podrku. Ta de 	 U ratu! dobacih brzo.
		vojka bila mu je to.	 Pa to je neto sasvim drugo ree razoarani
		Pretsednik se obraa Albertu. 6	dravni tuilac.
		 Optueni, hoete li najzad da odgovorite? Je li	Albert podie glavu
		tano to to kae svedok? 	 A zato bi to bilo neto drugo?
	,	Albert okleva za trenutak. Vili i ja gledama ga net 	Dravni tuilac ustade.
		mice. 	 Hoete li, moda da uporedite borbu za otadbinu
	!	Zatim zlovoljno izjavi	s vaim delom?
		 Jeste.	 Ne ree Albert. Ljudi koje sam onda ubio
	,	 Da li biste hteli sad da nam kaete i to zato	niu mi nita uinili
	o,	nosili revolver? r	 Neuveno! veli tuilac s gadjenjem.
		Albert uti. Ja odgovaram a	Zatim se obrati pretsedniku
		 Uvek ga je nosio sobom.	 Ja ipak moram zamoliti
			
		 Uvek? pita pretsednik.	AIi pretsednik je miran.
	v	 Sasvim prirodno, kao to nosi i maramicu i sat	 Kuda bismo dospeli kad bi svi vojnici mislili kao
		objanjavam mu. 	,
			vi. ree.
		a	 Tano! rekoh. Ali nismo mi zato odgovorni.
		Pretsednik me zaudjeno posmatra.	
			
		 Revolver ipak nije maramica, to je neto dru	Da nisu ovo a ovde pokazah na Alberta nauili da
			g
		 Tano! rekoh. Maramica nije ba tako	puca na ljude
	a		on ne bi ni sad to uinio
		trebna. Ponekad je nije ni imao pri sebi,	,
			.
		 A revolver 	Dravni tuzilac postale crven kao uran.
	s!	 On mu je nekoliko puta spasao ivot. Njega v	 Ali ipak se ne moe dozvoliti da svedoci bez pita			
		tri godine nosi. To mu je navika s fronta.	nja, samostalno
		 Ali sad mu vie nije potreban. Sad je mir.	Pretsednik ga umiruje
		Ja sleem ramenima	 Mislim da smemo jednom otstupiti od pravila.
		 O tome jo nismo ramiljali. 	Otstranjuju me privremeno, pa prozivaju devojku. Al			
		Pretsednk se ponovo obrati Albertu 	bert se strese i vrsto stee usne Devojka je obuena u
		 Optueni, zar neete najzad da alakate svojoj	crnu svilenu haljinu, kosa joj je svee ondulirana. Samo		vesti? Ne kajete se?	svesno stupa napred. Primeuje se kako se osea vanon.
		 Ne! tupo odgovori Albert. r	Sudija pita kakvi su bili njeni odnosi sa Albertom i
		Nastade tiina. Porotnici slukte. Dravni tulilac	Barerom. Ona opisuje Alberta kao nesnosnog, a Barera
		nae napred. Na Vilijevom licu pojavi se izraz kao da	kao Ijubaznag oveka. Nikad nije mislila da se uda za A!		jurnuti na Alberta. Ja ga oajniki gledam. 9	berta, a s Barerom je, naprativ, bila skaro verena.
		 Ali vi ste ubili oveka! ubedljivo mu ree 	 Gospodin Troske je suvie mlad za to zavri
		sednik. 	ona, njiui kukovima.
		 Mnoge sam Ijude ve ubio, ravnoduno 	Albertu curi znoj s ela, ali se ne mie. Vili stee ruke.
		vori Albert.	Mi se jedva uzdravamo.
		Tuilac skoi. Porotnik do vrata prestade da	Pretsednik je pita o njenom odnosu prema Albertu.
		nokte.	 Sasvim be?azlen kae ona. Samo smo se po		 ta ste uradili? upita pretsednik bez daha.	znavali.
248 249
	 Da li je optuen bio onda uzrujan?		 I da klekne preda mnom, rei u! viknu mu Vili.
			 Kurvala se, a kad je on stao pred nju priala mu je
	 Naravno! odgovori ona ustro. Kao da joj to		
			ako ju je Barer napio, i na to je on posebno i pucao!
	Iaska.		
	 A kako se to dagodilo?	 	On mi je sam to rekao kad je poao u policiju!
			Branilac se hvat,a za to, a devojka tbunjena, cii
	 Pa, tako nasmei se ona i malo okrete		
			
	.	.	. I jeste i jeste!
	 Bio je jako zaljubljen u mene.		
	Vili promuklo jeknu. Dravni tuilac poe da ga fik		Dravni tuilac mlatara rukama
	sira kroz cviker.		 Dostojanstvo suda zahteva
	r Krmaa zaori se iznenada dvoranom	.	Vili se kao bik okrete protiv njega.
	.	 	 Ne penjite se, gujo paragrafska, na alco visokog
	 Svi se trgoe.		
	 Ko je to viknuo? pita pretsednik.		konja! Ili da ne mislite da emo zanemet pred vaom maj			
		v	munskom mantijom? Pokuajte da nas izbacite! ta vi
	 Tjaden se die ponosno.		
	E Osudjuju ga na kaznu od pedeset maraka, zbog prav	.4	uopte znate o nama? Ovaj mladi je bio blag i tih, pitajte
	! ljenja nereda.	 	samo njegovu majku! Ali danas puca kao to se nekad ba	 Jevtino! ree on i izvadi budjelar. Treba li	.	cao piljcima. Kajanje! Kajanje! Kako se moe kajati kad
	odmah da platim?		je raistio sa onim koji mu je sve u parad polomio. Je			
	Zato je kanjen sa jo pedeset maraka i udaljen iz	y	dina mu je greka to je pogreno pucao! Nju je trebalo
		,	
	i dvorane. 		ubiti! Zar mislite da se etiri godine ubijanja mogu izbri	Devojka je postala primetno skromnija.		sati iz moz.ga otrcanom rei mir, kao nekim sundjerom?
		l	
	 A ta se te veeri desilo izmedju vas i Barera?		Mi znamo i sami da ne moemo po miloj volji ubijati svoje
			
	! ispituje dalje pretsednik.		Iine neprijatelje, ali kad nas uhvati bes i sve se u nama
	a. Nita odgovori ona nesi,gurno. Samo smo se		zbrka i savlada nas, onda razmislite i o tome otkuda do	 deli zajedno.		lazi to!
			
	 Sudija se obrati Albertu		Nastade divlji mete. Uzalud se pretsednik trudi da
	 Imate li ta da primetite na ovo?		uspostavi mir.
			
	t Ja ga prostrelih pogledom. Ali on tiha izjavi	,	Stojimo gusto zbijeni. Vili je straan, Kozole je ste	 Nemam		gao pesnice. Oni nemaju sad nikakvo sredstvo protiv nas,
			
	.		mi smo veoma opasni. Onaj jedan policajac ne usudjuje
	 Dakle navodi su tani?		
			se da nam pridje. Ja skoih pred klupu na kojoj sede po			
	Albert se gorko osmehnu, a lice mu postade sivo.		rotnici.
			
	Devojka ukoeno pogleda u Isusa, koji visi na zidu		 Radi se o naem drugu! Ne osudjujte ga! Ni on nije
	iznad pretsednikove glave. Albert odgovori		hteo da postarne tako ravnoduan prema ivotu i smrti,
	 Mogue je da su tani. Danas ih prvi put ujem.	r	niko od nas to nije hteo, ali smo napolju izgubili svz me			
	Onda sam se prevario.		riia, a niko nam nije pomagao! Patriotizam, dunost, do		r	
	Devojka odahnu. Ali suvie rano. Vili skoi i viknu		movina stalno smo ponavljali to da bi izdrali i oprav			
			dali ono! Ali su to bili samo pojmovi, napolju je bilo suvie
	 i		
	Kurvala se s onim mangu		
	 Lae. Lae kao kuka		
	.		krvi, i ona ih je sprala.
	w pom! Bila je jo polugola kad je izila iz Ioe!		
	Guva. Dravni tuilac praska. Pretsednik ukorava		Iznenada se pored mene stvori Vili.
	Vilija. Ali on se vie ne moe zadrati, ma kako ga AI		 Jo pre godinu dana je ovaj on pokaza na Al	bert oajno gledao.		berta leao sa dva druga u mitraljeskom gnezdu koje
			
	250		251
	,	je jo jedino bilo preostalo na celom otseku. Neprijatelj je
		juriao, ali su njih trojica bili sasvim mirni, nianili su
	f 	ekali, nisu pucali prerano, upravili su cev tano u vismu
	e f.	trbuha, i kad su kolone pred njima ve mislili da je sve r
		slohodno, pa jurnulc, onda su tek pucali, neprekidno pu	 ji	cali, i tek kasnije dobili pajaanje. Napad je odbijen! Po.		sle smo doneli one koje je mitraljez pokosio bilo je dva
		
	flli	deset i sedam besprekornih pogodaka u trbuh, ispravn
		jedan kao i drugi svi smrtni, a o onima u nogu, mom
	,	ce, grudi, plua i glavu da i ne govorimo. Ovaj ovde, on
		
		opet pokaza na Alberta sam je sa svojim drugovima
		snabdeo celu jednu poljsku bolnicu, a veina ranjenih u
		
	 E	trbuh nisu ni stigli donde. Zato je dobio onda gvozdeni
	f	krst prvog reda i pohvalu od pukovnika. Je li vam sat!
		jasno zato ovaj ovek nikako ne potpada pod vae paraay
		
		grafe i civilne sudove? Ne moete mu suditi! On je vo.
	 	nik, on pripada nama, i mi ga oslobadjamo.
		Tek sad dravni tuilac dolazi do rei.
	!	 Ta zlokobna podivljalost ree dahui i d
		,
		viknu policajcu da uhvati Vilija. r
	 	Ponovo nastade urnebes. Vili dri sve ahu. Ja pe
		novo planuh
	,	
		
	 	 Podivljalost? A ijom krivicom? Vaom. Svi vi poL		padate pod na sud! Vi ste s tim svojim ratom napraviii
	.	to od nas! Zatvorite odmah i nas, to je najbolje! A ta ste
	,	uinili za nas kad smo se vratili? Nita! Nita! Otimali sb0
		se o pobede. Posveivali ste spomenike ratnicima, govori
		o junatvu. a sklanjali se od odgovornosti! Bili ste du
		da nam pomognete! Ali ste nas u najtee vreme osta
		same, onda kad smo morali ponavo da se snalazimo! B
		ste duni da sa svih predikaanica objavljujete, da nam p
	v	otputanju iz vojske poelite i neprekidno ponavljate
		Mi smo svi uasno zalutali! Hoemo zajedniki opet d
		nadjemo put! Budite hrabri! Vama je najtee jer vi niste
		nita ostavili to bi vas moglo opet prihvatiti. Budite s
		pljivi! Bili ste duni da nam ponovo pokaete ivot! Bi
	 	ste duni da nas opet nauite da ivimo. Ali vi ste nas izne
		verili! Pustili ste nas da padnemo do nivoa pasa. Bili ste
		r
		
		duni da nas nauite da ponovo verujemo u dobrotu,
		izgradnju i ljubav! A umesto svea toga poeli ste pon
da krivotvorite, hukate i stavljate svoje paragrafe u dejstvo. Jedan je od nas zbog toga ve propao! Evo, sad i drugi!
Izvan sebe smo. Sav bes, sva ogorenost, sva razoaranja izbijaju iz nas. Divlji mete vlada u dvorani. Tek kasnije je donekle po.vraen mir. Svi smo dobili po jedan dan zatvora zbog nepristojnog ponaanja pred sudom, i odmah moramo napolje. I sada bismo se lako mogli odupreti policajcu, ali neemo. Hoemo s Albertom u zatvor. Defilujemo pored njega, da mu pokaemo da smo svi s njim.
Kasnije smo uli da je osudjen na tri godine zatvora i da je bez rei primio kaznu.
III
U Georgu Rae ukorenila se jedna misao. Hoe jo, ednom da se suoi sa svajom prolou. Polo mu je 2a rukom da dobije paso nekog inostranca i da s njime pre, dje granicu. Prolazio je g2adove i sela, ekao na velikim i malim stanicama i uvee najzad stigao tamo kuda e
poao.
Bez zadravanja je prolazio ulicama, van rada, ka visovima. Sretao je radnike koji se vraaju kui. Deca sea.t igraju pod svetlonim krugovima fenjera. Nekoliko autoy mobila prolete pored njega. Onda nastade tiina.
Svetlost sutona dosta je jo jasna da se mae videtW A i oi su mu navikle na tamu. Napusti put i krenu preko nolja. Posle izvesnog vremena posrnu. Zardjala ica za. 4 kaila mu se za akire i poderala ih. Sagne se da je ot kai. To je bodljikava ica koja se vue du jednog razri, venog rova. Rae se uspravi. Pred njim Iee gola 1Ja polj a.
U nejasnom sutonu izgledaju kao uzburkano i uko eno more, kao skamenjena bura. Rae osea bledo ispare nje krvi, baruta i zemlje, divlji miris smrti, koji jo 1 stoji i vlada u tom kraju.
Nesvesno uvue glavu, a ramena mu se izdigoe, ruke opustie unapred, ake mu u zglobovima spremne da baci na zemlju to nije vie hod iz grada to je opet pnuto, oprezno unjanje ivotinje, podozrivo osigiuavanje vojnika
Zastade i posmatra predeo. Pre jednog asa bio mu le jo stran, ali sada ga opet poznaje, svaki vis, svaku boru tla, svaki do. Kao da nikada nije ni odlazio odavde. U razbuktavanju uspomena meseci se zguvaju kao hartija,
gore i rasture kao dim opet se unja ovuda potporunik Georg Rae nou u patroli, nieg nije bilo u me
djuvremenu. Oko njega je samo tiina i slabi povetarac u travi ali u njegovim uima je opet rika bitke, on vidi kako eksplozije besne, svetlee rakete vise kao ogromne
y. lampe iznad pustoi, nebo kljua u crnom usijanju, a emlju zasipaju vodoskoci i sumporni krateri od jednog e horizonta do drugog,
y Rae stisnu zube. Nije fantasta ali ne moe da se od brani uspomene ga zahvataju kao vihor, ovde jo nije mir, prividni mir kao u ostalom svetu, ovde jo uvek traje
oorba i rat, ovde i dalje besni avetinjsko razaranje, a njeni vrtlozi gube se u oblacima.
Zemlja ga grabi, kao da ga vue rukama, gusta i uta glina lepi mu se za cipele i oteava korake, kao da mrtvi potmulim gundjanjem hoe da privuku sebi preivelog.
On juri izrivenim crnim poljanama. Vetar je sve jai, oblaci putuju, a mesec ponekad razlije svoju bledu svetlost na predeo. Tada Rae uvek zastane sa stegnutim srcem, baci se dole, i nepakretno lei prilepljen za zemlju. On zna da to nije nita, ali idui put uplaen opet skoi u jamu. Sa otvorenim oima i pri punoj svesti on podlee zakonu ove zemlje, po kajoj se ne moe uspravno ii.
Mesec je postao ogroman svetlasni kolut, Panjevi umarka crne se u plavoj svetlosti. Iza razvalina majura povlai se jaruga iz koje nikada nije doao napad. Rae ui u jednom rovu. Tu lee delovi jednog opasaa, nekoliko manjerki, jedna kaika, ofanzivne bombe, fieklije i, pored toga, sivozelena mokra coja, vlaknasta, upola ve pretvorena u glinu ostaci jednog vojnika.
On se isprui na zemlju, s licem okrenutim dole, i utanje pone da kazuje. U zemlji je potmula, ogromna tutnjava, i opet tutnjava, klopot i zveket. On zari prste i pritisnu glaw ini mu se da uje glasove i dozivanje, hteo bi da pita, govori, vie prislukuje i eka odgovor, odgovor na svoj ivat
Ali samo se vetar pajaava, oblaci promiu bre i nie, i sena za senom leti preko polja. Rae ustade i nastavi Put, bez cilja, dugo, dok se ne nadje pred crnim krsta
ama, koje su postrojene jedna za drugom u dugim reo vima, kao eta, bataljon, puk, armija.
I najednom mu sve bi jasno. Pred ovim krstaama
rui se cela zgrada velikih rei i pojmova. Samo je ovde
jo rat, a ne u mozgovima i pometenom seanju preo stalih! Ovde lebde izgubljene i neispunjene godine kao magla iznad grobova ovde vapije u nebo reitim uta njem neproivljeni ivot, koji ne moe da se smiri ovde s k, struji, kao silna tuba kroz no, snaga i volja jedneomla dine, koja je umrla pre nego to je mogla i da pocne iveti. t
Obuze ga jeza. Namah jano sagleda svoju herajsku
zabludu, prazno drelo u koje utonu vernost, hrabrost i ivot jednag pokalenja. Gui ga i trese.
Drugovi! viknu on u vetar i no. Drugovi! Mi smo izdani! Jo jednom moramo marovati! Protiv ovoga! Protiv ovoga drugovi!
Stojao je pred krstaama, a mesec se probijao, i video kako se belasaju, diu iz zemlje rairenih ruku, tutnje irri ve koraci On stoji pred njima, koraa u mestu, die ruku Drugovi napred!
Mai se u dep i opet die ruku Umaran, usamljen pucanj, koji udari vetra dohvate i odnesu onda se oan zanese i pade na kolena, odupre se rukama i s poslednjim naporom obrnu krstaama vidi ih kako maruju stu paju tekim korakom, u pokretu su, koraaju polagano, dalek im je put, dugo e trajati, ali odmiu, stii e i, biti svoju paslednju bitku, bitku za ivot, tamna armija nemo karaa svojim najdaljim putem, putem do srca, mnogb e, godina trajati, ali ta znai vreme za njih? Oni su krenuli oni maruju, oni dolaze.
Glava mu klonu, oko njega se smrkava, on pade na pred, an maruje s povorkom. Kao bludnik koji je za docnio i jedva naao kuu, lei on na zemlji, sa raireni rukama, sa oima ve tupim i s jednim malo privuemm kolenom. Telo mu se tre jo jednam, a onda sve postade san, i jedino je usamljeni vetar jo tu nad pustim, tamnim prostranstvom, vije se i vije, nad oblacima i nebam, polJf ma i beskrajnim ravnicama sa grobovima, jamama krstaama.
ZAVRETAK
		
	, 	
	.	
	 	
	, 	
	,	I
	y 	
	...	Zemlja mirie na rr.at i ljubiice. Jagorevina ve
	 	viri kroz vlano lie. Brazae na njivama blistaju ljubi		asto.
		Idemo umskim putem. Vili i Kozole napred, Valentin
		i ja za njim. Posle dugog vremena prvi put smo opet za	 i	jedno. Retko se vidjamo.
		Karl nam je stavio na raspoloenje preko dana svoj
		novi auto. Ali on nije poao sa nama, jer nema vremena.
		Poslednjih meseci zaradjuje vrlo mnogo, jer marka pada,
		a to je povoljno za njegove poslove. Njegov ofer nas je
		
		izvezao ovamo.
		
		 ta radi ustvari, Valentine? pitam ga ja.
		 Putujem po vaarima s ljuljkom od amca od		govori on.
		Pogledah ga zaudjeno.
	..	 A otkada?
		 Ve due vremena. Moja ondanja partnerka ubrzo
	r	me je izneverila. Sad igra u baru fokstrote i tango. To
	.	se danas vie trai. A jedan stari fronta kao da nije do		voljno otmen za to.
		 Da li ljuljka donosi ta? pitam ga.
		On odmahnu.
		 Ma idi! Suvie malo da se ivi, a suvie mnago da
		se umre! I to veito, potucanje! Sutra opet na osovini.
		U Krefeld. Srozali smo se do psa, Ernst! Zbilja, gde je Jup?
		
		Slegnuh ramenima.
		 Otselio se. Kao i Adolf, I nikad ni glasa o njima.
		 A Artur?
		 Uskoro e biti milionar odgovorih.
		m 259
Taj razume stvar eli Valentin klimajui tuno glavom.
Kozole zastade i rairi ruke.
Deco, ba je lepo etati se samo kad pritom ne bi bili bez posla.
Ne veruje da e uskoro nai neto? pita ga Vili. Ferdinand sumnjivo vrti glavom.
Nee ii lako. Ja sam na crnoj listi. Nisam dovoljno pitom. Ali, bar sam zdrav. A zasad pumpam Tjadena, On se dobro uvalio.
Zastasmo na jedno.j istini. Vili izvadi kutiju cigareta to mu je Karl dao na polasku. Valentinovo se lice ra vedri. Seli smo i puimo.
Kronje drvea tiho krekaju. Senice cvrkuu. Sunce je ve jako i toplo. Vili dumanski zeva, pa se isprui po svom kaputu. Kozole od. rnahovine napravi nekakav jastuk i takodje lee. Valentin sedi zamiljen z.zz stablo jedne bukve i posmatra jednog zelenog truljka.
Gledam lica koja su mi tako bliska, i u jednom trenutku sve mi poe udno da se njiha pred oima prvo, 5kupili smo se apet jedan do drugog, kao to smo i ranije esto inili sada samo jo nekoliko nas ali, jesmo li zaista i sada bliski jedan drugome?
Kozole najednom poe da prislukuje. Glasovi dolaze iz daljine. Mladi glasavi. Bie ptice selice, izletnici koji pe. ovome danu u srebrnastom prelivu prave svoj prvi izlet, nose gitaru i okieni su tra.kama, Pre rata smo i mi to inili Ludvig Brajer, Georg Rae i ja.
Naonem se unatrag i mislim na stara vremena veeri uz logorsku vatru, narodne pesme, gitare i sveane noi ispred atora. To je bila naa mladost. U tim godinama pred rat nadahnuta je bila romantika ptica selica oduevljenjem za novu, slobodnu budunost, kaje je jo neko vreme plamtelo u rovovima, a 1917 satrveno je u strahoti borbe materijalom.
Glasovi se pribliuju. Ja se odupreh rulsama i podigoh glavu da vidim pavorku u prolazu. udnovato jo pre
nekoliko godina pripadali smo jima, a sada mi se ini dz je to ve sasvim nov narataj, narataj iza nas, koji moe da prihvati ono to smo mi morali da napustimo.
Luju se uzvici. Mnotvo glasova, skoro kao hor. Zatim samo jedan jedini glas, nejasan i jo nerazumljiv. Granice se lome, a zemlja potmulo tutnji cd mnoih ko
raka. Opet jedan uzvik. Opet koraci, lomnjava, utanje. Zatim jasna i razgovetna komanda S desna nastupa konjica desno krilo napred. mar, mar!
Kozole skoi. Ja takodje. Pogledasmo se, Da 1i nas zaludjuje neko prividjen? ta znai ovo?
Je pred nas izbijaju iz btlnja i jure ka ivici tzme, i ponovo se bacaju na zemlju.
t. i
Nian eti.ri stotine! Streljaka paljba!
Take i prati. U dugom redu lee na ivici ume mla dii od petnaest do sedamnaest godina, jedan do drugog, ku,
razvijeni u strelce. Na niima su vindiake, a preko njih kaievi sternczti kao opasai. Svi su jednako obueni sive
vindjake, uvijai, kape sa znakama uniforma je naro, ito istaknuta. Svaki ima tap sa brdskim ilikom, kojim udaraju o drvee, da bi podraavali puanu paljbu.
Isped ratnih kapa vire mlada, rumena deja Iica. Paljivo i uzbudjeno vrebaiu konjicu koja juria s desna. Ne vide nena udestva ljubiica pod smedjim liem, ni ljuhiasto isparenje plodnosti iznad oranica, niti pahulja
stodlakaw koicu mlado zeia koji skakue kroz brar zde. Ipak, zeca vide ali za njim niane samo svojim tapovima, i kloparanje o stabla postaje sve ae. Iza niih stoii ovek s prvim znacima trbuha, takodie u vindjaki i sa uvijaima, i izdaje odlune naredbe Mirnije pucati! Nian dve sotine! Ima dogled i posmatra nepriiatelja.
y Nebo i zemljo! viknuh ja potresen.
Kozole se osvestio od udjenja i psuje besno Kakva je to vraka budalatina?
Ali loe prolazi. Vodja, kome se pridruie jo dvo jica, seva i grmi. Meki proletnji vazduh bruji od gromkih rei
Jezik za zube, zabuanti! Neprijatelji otadbine! Mlitava izdajnika fukaro!
260 261
Orni mladii ga potpomau. Jedan trese uskom pesnicom i dere se zvonkim glasom
Moraemo vas propustiti kroz ake! Kukavice! upade drugi.
Pacifiste! dodade trei.
Svi ovi boljevici moraju biti uniteni, dotle Ne maka nee biti slobodna vatreno deklamuje etvrti. Vodja ga potapa po ramenu
Tako!
Zatim izidje pred njih Najurite ih, momci! U tom trenutku se probudi Vili. Dosad je sgavao.
U tome je jo uvek stari vojnik im se izdui odmah
i zaspi. e Uspravi se. Vodja odmah zastade. Vili sa rairemm oima gleda oko sebe, pa prasne u smeh i pita
Je Ii ovo maskenbal?
Onda shvati situaciju, pa poe da mumla vodji
Dobro je! Vi ste nam zaista odavno nedostajali! Da, da, otadbina jedino vi imate pravo nasledjananju. ar ne? Svi ostali su izdajnici, Je li? udno je onda da su tri etvrtine nemake vojske bili izdajnici! Gledajte da se iz,gubite, avetinje! Zar ne moete ostaviti ovim mladiZma tih nekoliko godina d.ok jo nita ne znaju o tome?
Vodja je povukao svoju armiju. Ali nama je uma ogadjena Vraamo se u selo. Iza nas se ritmiki i et seno ori Frontu srea! Frontu srea! Frontu srea!
Vili zari ruke u kosu. Frontu srea! Da se to reklo starom vojniku na frontu.
Da tako, eto, iznova poinje dodade ozlojedleno Iozole.
Ispred sela naidjosmo na iednu malu krmu, pr kojom su ve nameteni stolovi, Iako Valentin mora ve kroz jedan as da bude kod svoje ljuljke, ipak sedosm na brzinu, da iskoristimo vreme ko zna kada emo biti zaj edno.
Bleda veernja rumen boji nebo. Ja jo mislim na onaj prizor u umi.
2G2
Mili bae, Vili velim mu ja mi smo svi jo ivi, i tek to smo izili odande kako je mogue da opet ve postoje ljudi koji tako ta ine.
Uvelc e ih biti odgovara Vili neobino ozbiljan i zamiljen. Ali i nas ima jo. A ogromna veina ljudi misli kao mi. Veina, moete mi verovati. Meni je
otada znate od Ludvigova i Albertova sluaja mnogo ta prolo kroz glavu, i smatram da svako, na svoj nar in, moe uiniti poneto, sve iako bundevu ima umesto
glave. Idue sedmice istie moj odmor, i moram ponovo kao uitelj na selo. Prosto se radujem tome. Ja u nauiti ri moje deake ta im je stvarno otadbina. Njihov zaviaj,
a ne politika partija. A zaviaj im je drvee, njive, zemlja, a ne bune parole. l3ugo sam razmiljao o teme i zakliuio sam da smo dovoljno odrasli da moemo imati zadatak. To je moj zadatak. Nije velik, priznajem. Ali za mene je dovoljan. Ja nisam Gete.
Klimam glavam i dugo da gledam. Zatim krenusmo. ofer nas eka. Tiho klize kola kroz suton koji se sputa polako. Ve smo blizu rada i ve bIistaju prve svetiljke, kada se kroz kripu tokova po ljunku au otegnut promukli grleni zvuk na veernjem nebu odmie ka istoku jedan kukast klin jato divljih gusaka
Mi se pogledasmo. Kozole hoe neto da lcae, ali outa. Svi mislimo isto. Grad se pribliuje sa ulicama i bukom. Valentin izlazi. Zatm Vili. Onda Kozole.
II
utb do i oozooneroueonc euici ed onruu i pzUraon
vru vuuuuc uu i vul.
odsmo I
n ve je tuu du oi uuz ni omen muua da ru ovoiruj Iaom jerueIo uvo. aomu e oauua
zuo i rateuje je ruatmza I raoteuje je oupnDtaoje. I
U neozurxja
Jedan deo mag ivata bio je u slubi razaranja poadao ie mrnji, neprijatelistvu, ubijanju. Ali ivot mi 7e
ostae. To ie ve skoro zadatak i put. Hou da se izgra
djujem i spremim, hou da radim rukama i mozgam, necu smatrati sebe vanim, ii u dalje i ako bih kadgod hteo da ostanem. Ima mnogo ta da se izgradi i skoro sve da
i se ispravi, ima da se radi i iskapa sve to su godinama zatrpavale granate i mitraljezi. Ne mara svako da bude pionir i slabije ruke i manje snage su potrebne. Tamo
u trait svoje mesto. Onda e mrtvi utati, i prolost me nee progoniti, nego e mi pomoi.
Kako je sve to jednestavno, a kako je dugo trajalo dok se dolo dotle. Moda bih i zalutao na prostoru pT
poloajem. i pao kao tva ianih zamki i praskavih metaka, da nije Ludvigova smrt sinula pred nama kao raketa i pokazala nam put. Mi smo oajavali videi da struja nae Lajednice, da volja silno jednostavnog ivota, ponovo steenog na granici smrti, ne moe da zbrie preivele oblike poluistina i sebinosti, pa da pronadje sebi nove obale, nego da je nestala u glibu zaborava, odvedena u movare fraza, rasplinula se po prokopima odnasa, briga i poziva. Danas znam da je sve u ivotu moda samo pojedinano pripremanje i delanje, u mnegim elijama, u mnogim kanalima, svako za sebe, i kao to elije i kanali jednog drveta imaju zadatak samo da primaju i dalje sprovode ok, koji struji uvis, tako e se verovatno i iz ovoga stvoriti umno i suncem obasjano le, vrhovi i sloboda. Hou da ponm.
To nee biti ostvarenje o kome smo sanjali u mla.dosti i koje smo oekivali posle onih godina napolju. To e biti put kao i drugi putevi, s kamenjem i dobrim duima, sa razrivenim delovima, sa selima i poljima put rada. Biu sam. Ponekad u moda, nai nekoga za jedan deo puta za uvek verovatno ne.
Moda u jo esto morati da uzimam ranac kad su mi ramena ve umorna svakako u jo mncgo puta oklevati na raskrima i granicama, i ostavljau porto, i posrtau, padau, ali u uvek ponovo ustajati, neu ostati da leim, ii u dalje i neu se vraati. Moda nikad ie neu biti sasvim srean, moda je rat to razorio i uve.. nz biti pomalo rasejan, i nigde se neu sasvim svojski oseati ali zacelo neu nikad vie biti ni sasvim nesrean, jo e me uvek neto drati, ga ma to bile samo moje ruke, ili jedno drvo ili dah zemlje.
U stablima se die sok, pupoljci pucaju sa slabim praskom, i tama je puna umova od rastenja. U sobi je mrak i meseina. Zivot je u sobi. U nametaju krcka, u stolu pucka, u armanu kripi. Godine su prole kako su oboreni i iseeni, istrugani i sklopljeni u stvari za upotrebu, u stolice i postelje ali svakog proljea, u noima kad sokovi
6a 265
Lcrenu, ponovo romore u njima, bude se, isteu, nisu vie crudje, stolice i namena, opet uestvuju u strujanju i toku ivota napolju. Pod nogama mi daske kripe i miu se, pod rukama mi kr cka drvo u prozoru, a pored puta pred vratima ak i raspuklo, trulo stablo jedne lipe tera debele, smedje pupoljke kroz nekoliko nedelja i ona e imah malo, svilenkasto zeleno lie, kao i iroko razgranati pla tani u ijoj senci raste.
